Nesai

Naveo je ovaj hadis En-Nesai u svome Sunenu, poglavlje O Kur’anu.

Skraćen El-Kastalanijev komentar hadisa

El-Kastalani, Allah Uzvišenu mu se smilovao, u Knjizi o početku stvaranja, 5.džuz, str.271, komentirao je hadis koji se prenosi od Ibn ‘Abbasa, r.a., u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: - Naredio mi je Džibril da učim na jedan harf, pa nisam prestao tražiti da poveća sve dok nije završio na sedam! El-Kastalani kaže da naredba učenja na jednom narječju/harfu znači na jednom jeziku, ili na jednom od dijalekata. Nisam prestao tražiti od njega da poveća znači: tražio sam da traži od Allaha Uzvišenog povećanje u odnosu na jedno narječje (i još više od toga) povećanje broja i time ujedno olakšanje za umet. Džibril je zamolio Gospodara, pa mu je On povećavao broj, sve dok nije završio na sedam! Nije namjera da se u jednom narječju/harfu nalazi sedam dijalekata. Razlika, ukoliko se ona nalazi u Kur’anu, odnosi se na raznolikost, a ne na proturječje i kontradiktornost, koje je nemoguće pronaći u Kur’anu.

Ta raznolikost se svodi na sedam, zbog toga što se ili odnosi na hareketa, bez promjene u značenju ili formi, kao što je البخل i البخل te obuhvata oba načina, ili samo promjena u značenju, kao npr. فتلقى آدم من ربه كلمات, gdje riječ تلقى  ima značenje: dobiti i proučiti. Može se odnositi na konsonante, čime se mijenja samo oblik, a ne i značenje, kao npr.تبلو  i تتلو ili, obrnuto, s promjenom konsonanta, a bez promjene značenja, kao npr. السراط i الصراط; ili premještanju konsonanta u riječi, prije ili poslije, u sredini riječi, kao npr. يأتل  i يتأل ; ili na početku i kraju, kao npr. فيقتلون  i يقتلون ; ili dodavanjem i oduzimanjem jednog konsonanta, kao npr. أوصى i وصى. Razlika u izharima i idgamima, tj. u tedžvidskim pravilima, ne spada u razlike kojima se mijenjaju riječ i značenje, zato što su ta pravila raznovnrsna u svom načinu, a ne u jednoj riječi.

El-Kastalani u poglavlju Spuštanje Kur’ana na sedam narječja u Knjizi o koristi Kur’ana, 7.džuz, str.451, kaže: - Kur’an je spušten na sedam narječja, tj. jezika ili kiraeta. Prvo značenje je: na dijalekte jezika, zato što je jedno narječje u jeziku dijalekat. A Allah kaže: Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja (sura El-Hadždž, 11), tj. na dijalekat.

Zatim on veli: - Došla je na to olakšica, zato što je različitost jezika i teškoća njegovog izgovaranja na drugom narječju bila prepreka za muslimane u početku, pa se dozvolilo svakome ko uči Kur’an da ga uči na svom narječju, dok se jezici ne uvježbaju i ljudi budu sigurni u izgovaranju na jedan način.

Zatim je El-Kastalani dodao u onome što se prenosi: - No, spomenuta dozvola nije prepuštena na volju ljudima, tj. da svako može mijenjati neku od riječi njenim sinonimom u svom jeziku, nego se ona uči onako kako se čulo od Poslanika, s.a.v.s., na što ukazuju riječi Omera i Hišama: - Ovako me podučio Allahov Poslanik, s.a.v.s.. A Allah najbolje zna. O navedenom hadisu postoje mnogobrojni stavovi.[1]

[1] Neki od tih stavova su: 1. Pod 'sedam harfova' se podrazumijeva sedam najpoznatijih arapskih narječja, kojima su govorila najpoznatija arapska plemena; 2. Pod 'sedam harfova' misli se na to da je u početku objave Kur'ana bilo dozvoljeno Allahovom Poslaniku da mjesto jedne riječi upotrijebi njene sinonime, ali i to jedino prema objavi. Ovaj stav zastupa mufesir Ibn Džerir et-Taberi; 3. Glasoviti učenjak Ibn Džezire iznosi stav da se pod 'sedam harfova' misli na sedam vrsta promjena u kira'etima; 4. Neki islamski učenjaci ističu kako ovaj hadis spada u grupu 'muškil' i 'mutešabih' hadisa, tj. da je vrlo teško razumljiv i ne može se precizno odrediti šta se njime mislilo. (vidi šire u Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, H.Mehmed Handžić, II izdanje, Sarajevo 1972, str.15-20 ) (op.prev.)