Muslim | 988

HADIS

Džabir b. Abdullah el-Ensari, r.a., kaže:

Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: Nema nijednog vlasnika deva, koji ne izvrši obavezu koju u njima ima, a da mu te deve neće doći na Sudnji dan veće nego što su ikada bile. Bit će postavljen na poljani ispred njih. One će ga gaziti i skakati po njemu.

Niti ima vlasnika krava, koji ne izvrši obavezu koju ima u njima, a da one ne dođu veće nego što su ikada bile. Bit će postavljen ispred njih, a one će ga probadati rogovima i gaziti papcima.

Nema nijednog vlasnika ovaca, koji ne izvrši obavezu u njima, a da na poljani ispred njih, a one će ga probadati rogovima i gaziti papcima. Sudnji dan veće nego što su ikada bile. On će biti postavljen Među njima neće biti šutih ili s polomljenim rogovima.

Nema nijednog vlasnika riznica, koji ne bude izvršio obavezu u njima, a da mu neće doći, na Sudnjem danu, u liku zmije otrovnice, kojoj je uslijed snažnog otrova otpala dlaka s glave i tako će otvorenih usta ići k njemu. Kada dođe do njega pobjeći će, ali će ga pozvati i reći: 'Uzmi svoju riznicu, meni ne treba.' Pa kada vidi da mu je to neminovno, pružit će ruku u njena usta i ona će je gristi kao što devac otkida hranu."

Ebu-z-Zubejr kaže: Čuo sam 'Ubejdullaha b. Umejra da prenosi ove riječi, pa smo upitali Džabira b. 'Abdullaha, r.a., o tome, pa je i on rekao slično 'Ubejdullahu b. Umejru.

Ebu-z-Zubejr kaže: Čuo sam "Ubejdullaha b. Umejra da kaže: Neki čovjek je upitao: Allahov Poslaniče, šta je pravo deva?

On je odgovorio: Muža onoga dana kada imaju vodu, pozajmljivanje njene kofe, pozajmljivanje njenog mužjaka, da je pozajmi onome kome je potrebna i da nosi na Allahovom putu.

ARAPSKI

جَابِرَ بْنَ عَبْدِ اللهِ الْأَنْصَارِيَّ، يَقُولُ: سَمِعْتُ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: " مَا مِنْ صَاحِبِ إِبِلٍ، لَا يَفْعَلُ فِيهَا حَقَّهَا، إِلَّا جَاءَتْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ أَكْثَرَ مَا كَانَتْ قَطُّ، وَقَعَدَ لَهَا بِقَاعٍ قَرْقَرٍ تَسْتَنُّ عَلَيْهِ بِقَوَائِمِهَا، وَأَخْفَافِهَا، وَلَا صَاحِبِ بَقَرٍ، لَا يَفْعَلُ فِيهَا حَقَّهَا، إِلَّا جَاءَتْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ أَكْثَرَ مَا كَانَتْ، وَقَعَدَ لَهَا بِقَاعٍ قَرْقَرٍ تَنْطَحُهُ بِقُرُونِهَا، وَتَطَؤُهُ بِقَوَائِمِهَا، وَلَا صَاحِبِ غَنَمٍ، لَا يَفْعَلُ فِيهَا حَقَّهَا، إِلَّا جَاءَتْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ أَكْثَرَ مَا كَانَتْ، وَقَعَدَ لَهَا بِقَاعٍ قَرْقَرٍ تَنْطَحُهُ بِقُرُونِهَا وَتَطَؤُهُ بِأَظْلَافِهَا، لَيْسَ فِيهَا جَمَّاءُ وَلَا مُنْكَسِرٌ قَرْنُهَا، وَلَا صَاحِبِ كَنْزٍ لَا يَفْعَلُ فِيهِ حَقَّهُ، إِلَّا جَاءَ كَنْزُهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ شُجَاعًا أَقْرَعَ، يَتْبَعُهُ فَاتِحًا فَاهُ، فَإِذَا أَتَاهُ فَرَّ مِنْهُ، فَيُنَادِيهِ: خُذْ كَنْزَكَ الَّذِي خَبَأْتَهُ، فَأَنَا عَنْهُ غَنِيٌّ، فَإِذَا رَأَى أَنْ لَا بُدَّ مِنْهُ، سَلَكَ يَدَهُ فِي فِيهِ، فَيَقْضَمُهَا قَضْمَ الْفَحْلِ " قَالَ أَبُو الزُّبَيْرِ: سَمِعْتُ عُبَيْدَ بْنَ عُمَيْرٍ يَقُولُ: هَذَا الْقَوْلَ: ثُمَّ سَأَلْنَا جَابِرَ بْنَ عَبْدِ اللهِ عَنْ ذَلِكَ فَقَالَ مِثْلَ قَوْلِ عُبَيْدِ بْنِ عُمَيْرٍ، وقَالَ أَبُو الزُّبَيْرِ: سَمِعْتُ عُبَيْدَ بْنَ عُمَيْرٍ، يَقُولُ: قَالَ رَجُلٌ: يَا رَسُولَ اللهِ، مَا حَقُّ الْإِبِلِ؟ قَالَ: حَلَبُهَا عَلَى الْمَاءِ، وَإِعَارَةُ دَلْوِهَا، وَإِعَارَةُ فَحْلِهَا، وَمَنِيحَتُهَا وَحَمْلٌ عَلَيْهَا فِي سَبِيلِ اللهِ