Buharija | 2858

Oni koje žele da naude islamu, ili da ga prikažu u pogrešnom ruhu vrlo često posežu za hadisima koji se mogu dvojako razumijeti, ili ih izvade iz konteksta, želeći time da prave smutnju i ljude dovode u nedoumice. To je pogotovo izraženo kada se govori o pravima žena u islamu, gdje se islam pokušava prikazati kao vjera koja ženama ne garantuje nikakva prava. Ovi ljudi zaboravljaju da je islam ženi dao prava koja nisu imale ni u jednom drugom sistemu. Pa zar nije islam dokinuo toliko džahilijetskih običaja u kojima se žena tretirala kao obična roba. Pa stravičan zločin iz džahilijjeta kada su mušrici svoju žensku djecu živu zakopavali u zemlju. Poznato je, također, da četvrta sura Kur'ana nosi naziv En-Nisa' – Žene.

Muhammed, s.a.v.s., je i svojim primjerom, a i svojim riječima podsticao muslimane na poštivanje žena. Među posljednjim oporukama koje su izrečene na Oprosnom hadžu, bila je i ta da se muslimani lijepo ophode prema svojim ženama. I bezbroj drugih primjera uvažavanje žene, kao majke, sestre, supruge, punice, svekrve ili bilo koje druge, sa kojima svakodnevno komuniciramo.

Pored toga ima ljudi koji svoj nekorektan odnos prema svojoj supruzi pravdaju hadisom koji nisu dobro razumijeli, pa joj kažu: Zbog tebe se sve ovo u našoj kući i porodici dešava, jer je Poslanik rekao tako i tako. Na taj način oni zloupotrebljavaju hadise koje nisu ili ne žele ispravno razumijeti. Jedan od hadisa koji se u ovakvim situacijama navodi je hadis: Abdullah ibn Omer, r.a., kaže da je čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., da kaže: „Nesretnost (zloslutnja) je samo u trome: konju, ženi i kući.“ (Buhari, 2858) Ovaj hadis se može razumjeti dvojako, na pogrešan ili na ispravan način. Oni ljudi čija su srca bolesna tumače ga na pogrešan način i tako upadaju u grijeh. Potrebno je naglasiti da je Poslanik, s.a.v.s., uvijek težio optimizmu i onome što je pozitivno i dobro.   Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Zaraza (koja se sama po sebi prenosi) i sujevjerja nisu istinita, ali meni se sviđa dobar predznak – lijepa riječ." (Buhari 5756, Muslim 2224 i Ebu-Davud 3926). Ashabi su upitali Poslanika, s.a.v.s.: “A šta je to fe'l (dobar predznak)?“ On reče: “To je lijepa riječ koju neko od vas čuje.“ To je lijepa riječ koja vjernika podstakne da ima lijepo mišljenje o svom Gospodaru, i koja učini da vjernik osjeća rasterećenost u svojim grudima i smirenost svoga srca. Poslaniku, s.a.v.s., se sviđao dobar predznak i optimizam i sve ono što će rezultirati, srećom, hajrom i berićetom. On ne želi da njegovi sljedbenici zapadaju u šejtanske klopke i došaptavanja, koje bi uvele nervozu i uznemirenost u njihove duše, podstiče ih na tevekkul/oslanjanje na Allaha, dž.š., i prihvatanje Njegove odredbe. Vjernik uvijek treba da teži onome što je pozitivno i što je hajr.

Poslanik, s.a.v.s., je negirao sujevjerje i loše predznake, pa je rekao da nema sujevjerja niti loših predznaka, a ako bi ih i bilo (ako bi ih neko u svojoj glavi i pokušao povezati sa nečim) onda bi se mogle povezati sa ovo troje koje je u hadisu spomenuto. To su oni sa kojima je čovjek najčešće u svakodnevnom kontaktu, a to su njegova žena, kuća i jahalica (prevozno sredstvo). Ako neko zapadne u neke probleme, onda mu šejtan može u misli ubaciti i to, da mu se to dešava zbog njegove žene, ili njegove kuće, konja i slično. Što nikako nije tačno i ne može imati veze sa Allahovim određenjem.

Jedan broj učenjaka smatra da je predmetni hadis spomenut samo djelimičan, a dužu verziju prenosi Sehl ibn Sead, r.a., u kojoj se kaže ovako: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Ako igdje ima nesretnosti (sujevjerja) onda ima u ženi, konju i kući.“ (Buhari 2859, Muslim 2226, Bejheki 8/140 i Et-Taberani 6/148, pogledaj El-Edebul-mufred, str. 284.) Dakle, Poslanik, s.a.v.s., je u mnogo hadisa upozoravao na opasnost sujevjerja. Ovim riječima je htio kazati, samo, da kada neko zapadne u iskušenje, onda prvo pokušava da okrivi one koji su u njegovoj blizini, pa krivicu svaljuje na ovo troje koje je spomenuto. Sve što se događa biva s Allahovom voljom i određenjem i ne treba čovjek to povezivati sa nekom osobom i smatrati da je ona razlog tog događaja i da ona donosi nesreću. Neki učenjaci kažu: Ovaj hadis ne potvrđuje postojanje nesretnosti u ovom troma, nego hadis, u skladu sa ostalim tekstovima, potvrđuje opasnost sujevjerja koje može vjernicima naškoditi. A da ono postoji i da je moglo ikome nauditi onda bi naškodilo ovom troma, sa kojima je čovjek najviše u kontaktu. S obzirom da ne može njima nauditi, onda ne može nauditi ni bilo čemu drugom. Također, učenjaci u cilju otklanjanja bilo kakvih nejasnoća vezanih za ovaj hadis, smatraju da je osnov ovome hadisu prenošenje pogrešnog mišljenja i stava koji su zastupali Židovi ili mušrici. Dokaz toga je događaj koji prenosi Katade od Ebu Hasana da su dvojica ljudi iz plemena Beni Amir došli kod Aiše, r.a., i obavijestili je da Ebu Hurejre, r.a., prenosi hadis od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Sujevjerje (pesimizam) je u trome: kući, ženi i konju.“ Tada se Aiša, r.a., mnogo naljutila i srdito rekla: „Tako mi Onoga Koji je objavio Kur'an Muhammedu, s.a.v.s., tako nešto Poslanik, s.a.v.s., nije rekao, nego je rekao: „Zaista su ljudi u džahilijjetu govorili: „Sujevjerje (pesimizam) je u trome: kući, ženi i konju.“ Nakon toga je proučila ovaj kur'anski ajet: „Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi, to je Allahu, uistinu, lako.“ (sura El-Hadid, 22) (ovu predaju je zabilježio Ahmed) Naredna predaja to još bolje pojašnjava: Mekhul prenosi da je Aiši, r.a., rečeno da Ebu Hurejre, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Nesretnost (pesimizam) je u trome: kući, ženi i konju.“ Aiša, r.a., tada reče: Ebu Hurejre nije čuo cijeli hadis, jer kada je on stigao, Poslanik, s.a.v.s., je već rekao prvi dio hadisa koji glasi: „Neka Allah uništi Židove, oni kažu: „Nesretnost je u trome: kući, ženi i konju,“ tako da je Ebu Hurejre čuo završetak hadisa a nije čuo njegov početak.“ (Musned od Tajalisija, 1537).

Kada je Ebu Hurejre, r.a., saznao za to onda je odustao od te tvrdnje, na što ukazuje i ova predaja: Ebu Meašer prenosi od Muhammeda ibn Kajsa koji kaže da je Ebu Hurejre, r.a., upitan da li je čuo od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Nesretnost (pesimizam) je u trome: kući, ženi i konju,“ pa je odgovorio: Ako bih to rekao onda bih Poslaniku, s.a.v.s., pripisao ono što nije rekao, ali sam ga čuo da kaže: „Sujevjerje (različite misli koje čovjeka obuzimaju) koje je najbliže istini je lijep predznak (optimizam). I urok je istina.“ (Ahmed sa slabim senedom)

Sve se dešava sa Allahovom odredbom i najbolje što čovjek u tim situacijama može da pomisli je da teži hajru i onome što je pozitivno. Tako da Poslanik, s.a.v.s., ovim hadisom ne želi dokazati da je sujevjerje hajr, niti da je ono istina, nego se čovjek u spletu tih misli i svega što mu prolazi kroz glavu treba prikloniti onome što je dobro, hajru i optimizmu, te moliti Allaha, dž.š., da ga zakloni od svega što je pogrešno i neispravno. Sličan hadis bilježi Buharija u svojoj knjizi El-Edebul-mufred (str. 284.): Habis ibn Rebi‘a prenosi da je Vjerovjesnik, neka je mir i blagoslov na njega, rekao: "Nema ništa u sovama, sujevjerje (splet različitih pomisli) najbliže istini jeste dobar predznak. I urok je istina." Poznato je da je Poslanik, s.a.v.s., volio životinje a posebno konje, za koje on kaže: Urve El-Bariki, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „U konjskim grivama je hajr (dobro) do Sudnjeg dana, nagrada i ratni plijen.“ (Buharija, 2852) U pogledu žena navodim hadis: Abdullah ibn Amr, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Dunjaluk je uživanje a najbolje od tog dunjalučkog uživanja je hajirli žena.“ (Muslim, 1467)

Sead ibn Ebi Vekkas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Od čovjekove sreće je troje, a i od čovjekove nedaće je troje. Od njegove sreće su: hajirli žena, ugodan smještaj i udobno prevozno sredstvo, a od njegove nedaće su: loša žena, neugodan smještaj i neudobno prevozno sredstvo.“ (Ahmed, 1445 sahih)

Ako bi se desilo da čovjek bude stavljen na iskušenje za lošom ženom, koja ga odvraća od vjere, navraća na grijeh i da ga svojim lošim postupcima udalji od Dženneta, onda bi u takvoj situaciji bilo dozvoljeno da se čovjek od nje razvede, kako bi sačuvao svoju vjeru.

Dokaz za to je predaja u kojoj Ibn Ebi Mulejkete pita Abdullaha ibn Abbasa, r.a.: “Kako da postupim sa robinjom koja mi nikako ne odgovara i osjećam nelagodnost zbog nje, a čuo sam da neki kažu da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ako u nečem ima nelagodnosti, onda je to u kući, konju i ženi.'“ Tada je Ibn Abbas, r.a., porekao da je ikada tako nešto čuo od Poslanika, s.a.v.s. Zatim mu je rekao: „Ako zbog nje osjećaš nelagodnost, napusti je...!“ (Taberi u Tehzibul-asar)

Također, ako bi čovjek bio iskušan lošim komšijama, a u svojoj kući ne bi osjećao nikakav rahatluk niti berićet, bilo bi mu dozvoljeno da je proda i da potraži ljepše boravište. Tako se desilo i nekim ashabima koji su se požalili da u novoj kući, u koju su se nastanili, nisu imali berićeta, te im je Poslanik, s.a.v.s., sugerisao da je napuste. Isto tako je i sa prevoznim sredstvom. Ako se auto često kvari ili ako se životinja punta i ne dozvoljava da se koristi u ono za što je predviđena, tako da čovjek kada jaše na njoj, nije siguran da ga neće zbaciti sa sebe i ne može se posvetiti zikru i spominjanju Allaha, dž.š., dozvoljeno mu je proda i zamijeni drugom.