Muslim

Komentar hadisa o stvaranju čovjeka

u utrobi njegove majke

Prvo (iz El-Kastalanijevog komentara iz Knjige tevhida, poglavlje Riječi Uzvišenog Allaha: A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima (sura Es-Saffat, 171,172.) džuz 10, strana 416)

Rekao je on, Allah mu se smilovao: Pričao nam je Adem (on je Ibn Ebi Ijas) da je pričao Šu’be b. el-Hidžadž da je pričao El-E’ameš Sulejman koji je čuo Zejda b. Vehba (on je obavio hidžru u Medinu, ali nije vidio Poslanika, s.a.v.s.) da je rekao: Čuo sam ’Abdullaha b. Mes’uda, r.a., kako govori: - Pričao nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., a on je iskren u svojoj biti i potvrditelj istine i onoga što mu je njegov Gospodar obećao: Zaista se stvaranje nekog od vas... Navodi Ebu el-Bekai da u riječi أن- nije dozvoljen nijedan znak osim fethe (ﹷ), zbog toga što prije nje dolazi riječ حدثنا-(pričao nam je). El-Bedr ed-Demamini tvrdi da je, naprotiv, dozvoljena upotreba oba interpunkcijska znaka. O upotrebi fethe (ﹷ) već je govoreno, a, kada je u pitanju kesra (ﹻ), ako njenu upotrebu temeljimo na kufijskom dijalektu, po kojem je dozvoljena u upravnom govoru koji je bez interpunkcijskih oznaka, onda je i ovdje dozvoljena. Ako njenu upotrebu temeljimo na basrijskom dijalektu, onda ovaj govor određujemo pomoću ispuštenih riječi, a ono što slijedi biva povezano s tim govorom. Kesra (ﹻ) je na hemzetu u riječi إن- pa je značenje: Pričao nam je: „Zaista se stvaranje nekog od vas izvodi“, tj. iz onoga iz čega nastaje, a to je sperma, koja se umirila i vezala u utrobi njegove majke četrdeset dana i četrdeset noći, kako bi se razvilo ono što je u njemu sve dok ne bude spremno za nastanak života. Zatim to bude ugrušak, gusta i zgrušana krv, isto toliko vremena, a ono iznosi četrdeset dana i četrdeset noći. Zatim on bude zametak, komad mesa koji odgovara jednom zalogaju isto toliko, a zatim mu bude poslan melek (u predaji od Ebu Zerra, koju prenosi od El-Hamevija i El-Mustemlija, stoji: Zatim mu Allah pošalje meleka, koji je zadužen za matericu), tj. u četvrtoj etapi, kada biva završeno formiranje i markirani tjelesni organi. Tada će mu biti naređene četiri stvari da ih zapiše, što će on i učiniti, od određenja iz ezela, njegove nafake (svaka nafaka do koje će doći, a koja će mu koristiti, kao što su znanje i opskrba, dozvoljena ili zabranjena, u maloj ili velikoj količini), njegov kraj (dug ili kratak život), njegov posao (je li dobar ili ne, griješan ili dobar) i hoće li biti sretan ili nesretan, shodno tome na šta ukazuje Njegova mudrost i ranije određenje/riječ. Zatim će u njega udahnuti dušu, nakon upotpunjenja tjelesnog oblika. Ta zaista će neko od vas raditi djelo koje vodi u Džennet, djelo koje se sastoji u imanu i pokornosti, sve dok (u predaji od Ebu Zerra koju prenosi od El-Hamevija i El-Mustemlija, stoji: „Samo što“) ne bude između njega i Dženneta koliko jedan lakat (ovo poređenje je u smislu blizine ulaska), pa će na njega pasti ono što je zapisano (što je zapisao melek dok je još bio u utrobi majke), a odmah nakon toga slijedi: Pa će učiniti djelo koje vodi u vatru (koje se sastoji od griješenja i nevjerovanja), pa će ući u nju. Zaista će neko od vas činiti djelo koje vodi u Džehennem, sve dok između njega i Džehennema ne bude koliko jedan lakat, pa će na njega pasti ono što je zapisano, te će učiniti djelo koje vodi u Džennet i ući će u njega. Ovdje stoji da je činjenje djela, i pokornosti i griješenja, unaprijed određeno i da nije pitanje slučajnosti, a da se stvari događaju kao posljedica Allahovog određenja i obistinjenja Božije volje od ranije.

            Drugo je komentar hadisa s njegovim predajama, preuzet iz komentara imama En-Nevevija, iz Muslimovog Sahiha, Allah im se obojici smilovao, u kojem on kaže:

U dijelu izjave iskren i potvrditelj Istine prva riječ znači da je Poslanik, s.a.v.s., iskren u svom govoru. On je potvrditelj one Istine koja mu dolazi putem plemenite objave. U izjavi: Zaista će neko od vas riječ إن je s kesrom (ﹻ) na hemzetu (ﺀ), zbog doslovnog navođenja riječi Poslanika, s.a.v.s. U dijelu izjave da zapiše njegovu nafaku, riječ بكتب je s ba’om (ﺏ) na njenom početku, koje je različito od ba’a na njegovom kraju. U riječima i sretan ili nesretan je izostavljen subjekat u nominativu imenske rečenice (tj. on je sretan ili nesretan). Smisao riječi: Zatim mu bude poslat melek je da se to slanje dešava poslije stotinu i dvadeset dana.

U predaji koja dolazi poslije ove stoji: Ući će melek u sjeme nakon što ono provede u materici četrdeset, ili četrdeset i pet noći, pa on upita: O Gospodaru moj, je li sretan ili nesretan? U trećoj predaji stoji: Kada sjeme provede četrdeset i dvije noći, pošalje mu Allah meleka, pa mu da oblik, stvori njegove vid, sluh i kožu U predaji od Huzejfe b. Esida stoji: Zaista sjeme provede četrdeset noći u materici, a zatim ga oblikuje melek. U jednoj od predaja stoji: Zaista, kada melek zadužen za matericu hoće da nešto stvori, po dozvoli Allaha, učini to u četrdeset i nekoj noći.... Zatim se navodi hadis. U predaji koju prenosi Enes b. Malik, r.a., stoji: Zaista je Allah odredio meleka za matericu, koji govori: O Gospodaru moj, sjeme je! O Gospodaru moj, ugrušak je! O Gospodaru moj, zametak je.

Navode učenjaci da je način usaglašavanja između ovih predaja u tvrdnji da je melek čvrsto povezan i da se brine za stanje sjemena. On govori: „O Gospodaru moj, ovo je sjeme! Ovo je ugrušak! Ovo je zametak!“, sve u svoje vrijeme. On u svakom vremenu kaže ono što je buduće biće postalo, po Allahovom izunu, a On je Uzvišen i Onaj Koji sve zna. Govor meleka i njegovo postupanje se odvijaju u nekoliko vremenskih faza: prva od njih je vrijema kada Allah stvori sjeme, a zatim ga učini ugruškom, što predstavlja prvo saznanje meleka da će iz sjemena nastati dijete, jer iz svakog sjemena ne nastaje dijete. Sve to slijedi nakon prvih četrdeset dana. Tada on zapisuje njegovu nafaku, kraj, posao, sreću ili nesreću. Zatim melek dobiva drukčije zaduženje u drugom vremenu, a to je oblikovanje bića: formiranje sluha, vida, kože, kostiju i određivanje pola. Sve se to odvija tokom trećih četrdeset dana, kada biće biva zametkom i prije nego što istekne ovih četrdeset dana i prije nego u njega bude udahnut život, jer to bude tek nakon potpunog oblikovanja. Za predaju: Kada sjeme provede četrdeset i dvije noći, pošalje mu Allah meleka koji ga oblikuje i stvori njegove sluh, vid, kožu, tkivo i kosti. Nakon toga melek upita: O Gospodaru moj, je li muško ili žensko? Tvoj Gospodar će odrediti što bude htio, a melek će to zapisati i navesti njegovu nafaku, Kadi i drugi kažu da se ne može prihvatiti u bukvalnom smislu, jer u tom slučaju ne može biti ispravan. Naprotiv, namjera sadržana u oblikovanju i stvaranju sluha itd. bića jeste u tome da to melek najprije zapiše, a izvrši u drugom vremenu, jer oblikovanje nije poslije prvih četrdeset dana nego u trećoj fazi, kada ono biva zametkom, kao što stoji u riječima Allaha Uzvišenog: Mi smo zaista čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli (sura El-Mu’minun, 12-14.) Zatim melek ima drugu vrstu oblikovanja, a to je u vrijeme udahnjivanja života, koje slijedi poslije treće faze, kada biće napuni četiri mjeseca. Učenjaci su saglasni u tome da se udahnjivanje života odvija tek poslije četiri mjeseca, kao što stoji u predaji kod El-Buharije: Zaista se stvaranje nekog od vas izvodi u utrobi njegove majke četrdeset (dana), zatim on bude ugrušak isto toliko, zatim zametak isto toliko, a zatim mu bude poslan melek kojem budu naređene četiri riječi (da ih zapiše). On će zapisati nafaku, kraj (edžel), posao i to da li je sretan ili nesretan. Potom u njega udahne život. U dijelu rečenice zatim mu bude poslan, riječ ثم određuje da se pisanje ovih odredbi od strane Meleka odvija tek poslije trećih četrdeset dana, dok ostatak hadisa određuje da se pisanje odvija poslije prvih četrdeset dana. Učenjaci kažu da su riječi zatim mu bude poslan melek kojem bude naređeno da zapiše vezane za njegove: izvodi iz utrobe njegove majke. One se vezuju za njih, a ne za ono što se nalazi ispred: Zatim on bude zametak isto toliko. Riječi: zatim on bude ugrušak isto toliko, zatim on bude zametak isto toliko umetnute su između onih koje se vezuju i za koje su vezane. Potvrda za to se nalazi i u Kur’anu i u sahih hadisu, kao i drugdje u govoru Arapa. Navode Kadi i drugi da slanje meleka s ovim odredbama znači da mu ih je Allah naredio, a da ih on izvrši na ovaj način, jer hadis pojašnjava da je taj melek zadužen za matericu i da opetuje: „O Gospodaru moj, sjeme je. O Gospodaru moj, ugrušak je.“ Kadi kaže da Poslanikove riječi, prenesene u hadisu Enes b. Malika, r.a.: Kada Allah želi da odredi stvaranje živog bića on (melek) upita: - O Gospodaru moj, je li muško ili žensko? Je li od sretnih ili nesretnih nisu u suprotnosti s onim što smo ranije naveli i iz toga ne proizlazi da on to kaže nakon što ono postane zametak, nego su one početak govora i obaviješenosti o drugom stanju. Tako one obavještavaju prvo o stanju meleka dok je pored sjemena, a zatim obavještavaju da, kada Uzvišeni Allah hoće da izvede stvaranje sjemena u ugrušak, on (tj. melek) kaže: „Tako i tako“. Zatim, značenje svega onog što se spominje od nafake, smrtnog časa, sreće i nesreće i posla o tome da li je muško ili žensko, jeste da sve to biva predočeno meleku i On mu naredi izvršenje i zapisivanje toga, jer Allahova odredba prethodi tome i Njegovo znanje i Njegova volja za sve to se nalazi još u ezelu. A Allah najbolje zna!

U izjavi: Tako mi Allaha, osim Kojeg drugog boga nema, zaista će neko od vas činiti djelo koje vodi u Džennet sve dok između njega i Dženneta ne bude koliko jedan lakat razdaljine. Tada će na njega pasti ono što je zapisano, te će učiniti djelo koje vodi u Džehennem i ući će u njega. I zaista će neko od vas raditi djelo, koje vodi u Džehennem riječ الذراع (lakat) predstavlja poređenje s blizinom njegove smrti i njegovog dolaska do svog svršetka. To je mjesto do čijeg mu je ulaska ostalo isto onoliko koliko mu je ostalo do dolaska u određeni predio zemlje, u koji on želi da stigne, a to je samo jedan lakat.

Smisao ovog hadisa je u tome da se ovo ne deševa učestalo ljudima. Uzvišeni Allah iz Svoje ljubavi razasipa milost u pravcu poziva da se ljudi okreću, u velikom broju, od zla ka dobru i da njihovo okretanje od dobra ka zlu bude zanemarivo i rijetko. To je u skladu s riječima Uzvišenog: Zaista je Moja milost prestigla Moju srdžbu i pobijedila Moju srdžbu! Ući će u srdžbu onaj koji zamijeni dobro djelo onim koje vodi u vatru, djelom kufra i griješenja. Između ove dvije vrste loših djela postoji razlika u boravku, po kojoj će nevjernik (kafir) vječno boraviti u vatri, a griješnik, koji umre s tevhidom, neće u njoj boraviti vječno, kao što je o tome već raspravljano. Ovaj hadis pojašnjava postojanost određenja, kao i to da pokajanje (tevba) potire grijehe prije učinjenje, i da onaj koji umre, radeći nešto, na osnovu te prakse će mu biti suđeno: bilo to dobro ili loše, osim velikih okorjelih griješnika, koji nisu nevjernici i koji su u Allahovoj volji. A Allah najbolje zna!

(Iz En-Nevevijevog komentara Muslimovog Sahiha)

Naveo je En-Nevevi Huzejfe b. Esida da su riječi pa će obje biti zapisane (يكتبان) na dva mjesta s damom (ﹹ), a njihovo značenje je da zapiše jedno od dvoje. Njegove riječi su: Ušao sam kod Ebu Seriha (سَرِيحة). Riječi: Zatim će je melek oblikovati navodi se u većini naših primjera يَتصوّر sa sadom (ص), a  El-Kadi je naveo يتسور sa sinom (س). Sa kojim ima značenje: spusti se, sići, sručiti se; i predstavlja metaforu. Te je moguće da se je sad (ص) zadržalo u našem pismu kao zamjena za sin(س). A Allah najbolje zna. (od En-Nevevija).