Buharija | 7046

"Jednom prilikom sjedili smo kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa nam on reče: Jedanput sam u snu vidio da se nalazim u Džennetu. Ugledao sam jednu ženu kako se abdesti pored jednog dvorca. Čiji je ovo dvorac?, upitah. Omerov, bi mi rečeno. Ja sam se tada sjetio tvoje ljubomore, okrenuo se i otišao. Omer je tada, sjedeći među nama, zaplakao, a onda rekao: Zar da budem ljubomoran na tebe, Allahov Poslaniče?!"

"Allahov je Poslanik, a.s., imao običaj pitati svoje drugove da li je neko od njih usnio kakav san. Ko je imao kakav san ispričao bi ga. Tako je jednog jutra Vjerovjesnik, a.s., ispričao: Sinoć su mi došla dva čovjeka i povela me, rekavši: Pođi!, i ja sam pošao. Stigli smo do dvojice ljudi od kojih je jedan ležao, a drugi, držeći u rukama kamen, stajao pored njega. Ovaj drugi onim bi mu kamenom smrskao glavu, nakon čega bi se kamen kotrljao tamo-amo, a on bi ga pratio pogledom. Kamen se ne bi vraćao sve dok onome koji leži rana ne bi zarasla i glava postala zdrava kao što je i bila. Tada bi se kamen vratio i sve što se desilo prvi put ponovilo bi se. Slavljen neka je Allah! Ko su ova dvojica?, upitao sam one što su me vodili. Kreni dalje!, rekli su mi. Krenuli smo dalje i tako naišli na čovjeka koji je ležao na leđima, dok je drugi s gvozdenom šipkom stajao iznad njega. Ovaj drugi dograbio bi ovoga što leži za vilicu i, vukući je prema njegovu potiljku, raskomadao je, a također i nos i oko. (Prenosilac hadisa veli kako je moguće da je Ebu-Redža rekao: ... pa ga raspolovi.) Nakon toga učinio bi i s drugom stranom ono što je činio s prvom. Ne bi dirao tu stranu sve dok ne postane zdrava i normalna kao što je i bila, a onda bi ponovo uradio sve što je već jednom bio učinio. Slavljen neka je Allah! Ko su ova dvojica?, upitao sam. Kreni dalje!, rekli su mi.

Krenuli smo dalje i tako došli do nečega što je ličilo na furunu. (Prenosilac hadisa veli da misli kako je Poslanik, a.s., rekao: ... kad u njoj galama i glasovi.) Nadvirili smo se nad nju i tamo ugledali ljude i žene potpuno gole. Razbuktala je vatra sezala do ispod njih. Kad bi god ta vatra došla do njih, oni bi silno zavrištali. Ko su ovi?, upitao sam. Kreni dalje!, rekli su mi. Krenuli smo dalje i tako stigli do neke rijeke. (Mislim da je rekao: ... crvene poput krvi.) U toj je rijeci plivao neki čovjek, a na obali drugi je čovjek sakupio gomilu kamenja. Kad taj čovjek koji pliva ispliva neko vrijeme, on dođe onom čovjeku koji je sakupio kod sebe kamenje, pa mu ovaj otvori usta i ubaci u njih kamen, te on nastavi dalje plivati. Zatim se ponovo njemu vrati. I kad god se vrati do njega, ovaj mu otvori usta i ubaci u njih jedan kamen. Ko su ova dvojica?, upitao sam. Kreni dalje, kreni dalje!, rekli su mi.

Krenuli smo dalje i tako stigli do čovjeka tako odvratnog izgleda da odvratniji od njega ne može biti, kad kod njega vatra koju on raspiruje i trči oko nje. Ko je ovaj čovjek?, upitao sam. Kreni dalje, kreni dalje!, rekli su mi.

Krenuli smo dalje i tako stigli do jedne bašče s gustim drvećem u kojoj je bilo raznih cvjetova, kad ono u sredini te bašče nekakav visok čovjek skoro da mu nisam mogao vidjeti glavu zbog visine njegove koja je dopirala do nebesa a okolo tog čovjeka mnoštvo djece, toliko koliko nikada dotad nisam vidio. Ko je ovaj čovjek? Ko su ova djeca?, upitao sam. Kreni dalje, kreni dalje! rekli su mi. renuli smo dalje i tako stigli u jednu ogromnu bašču. Nikada prije toga nisam vidio veće niti ljepše bašče od nje. Penji se!, rekoše mi. Uspinjali smo se uz nju sve dok nismo stigli do grada koji je bio sazidan od zlatne i srebrene cigle. Došli smo do kapija grada i zatražili dopuštenje za ulazak. Otvoreno nam je, pa smo ušli u grad, gdje su nas sreli ljudi čija je polovica bila lijepa da ljepša ne može biti, a druga polovica ružna da ružnija ne može biti. Idite i bacite se u onu rijeku!, rekli su im. Tamo je tekla rijeka čija je voda bila bijela i čista kao mlijeko. Otišli su i bacili se u tu rijeku, a potom se vratili. Ona je njihova ružnoća iščezla i poprimili su najljepši lik. Ovo je Džennet Adn, i ovo je tvoje prebivalište!, rekoše mi. Moj se pogled visoko podigao, te sam ugledao dvorac koji je izgledao poput bijelog oblaka. Ovo je tvoje prebivalište!, rekli su oni. Allah vas blagoslovio, dopustite mi da uđem u njega!, rekoh. Sada ti nije dopušteno da uđeš u njega!, odgovorili su.

Ja sam ove noći vidio čudne stvari! Zbilja, šta je to što sam vidio? Mi ćemo te obavijestiti o tome. Prvi je čovjek što si ga sreo, kojeg udaraju kamenom u glavu, onaj koji je zapostavljao Kuran i izbjegavao propisane namaze. Što se tiče drugog čovjeka što si ga sreo, kojemu vilicu trgaju i vuku je, zajedno s nozdrvom i okom, prema potiljku, to je čovjek koji je izlazio iz svoje kuće i tako lagao da se ta laž daleko širila. Što se pak tiče golih ljudi i žena koji su bili u prostoru sličnom furuni, to su bludnici i bludnice. A čovjek kojeg si vidio kako pliva u rijeci i guta kamenje, to je čovjek koji je jeo kamatu. Čovjek je ružnog izgleda što je bio pored vatre koju je raspirivao i hodao oko nje Malik, čuvar Džehennema. Visoki je čovjek koji je bio u bašči Ibrahim, a.s., a djeca su oko njega ona djeca što su umrla bez grijeha. (Prenosilac hadisa veli: Neki su muslimani upitali: Zar i djeca idolopoklonika, Allahov Poslaniče?, pa je on odgovorio: I djeca idolopoklonika.) A što se tiče ljudi čija je jedna polovica bila lijepa, a druga ružna, to su oni koji su pomiješali dobra i loša djela, ali im je Uzvišeni Allah oprostio, rekoše oni." (Buharija 7047)

"Neki je čovjek došao Poslaniku, a.s., i rekao mu: Sinoć sam usnio oblak iz kojeg kaplju med i maslo, a svijet ih grabi svojim šakama, neko više, neko manje. Jedan je konopac bio pružen sa zemlje do nebesa; ti si uzeo taj konopac i uzdigao se pomoću njega. Zatim ga je uzeo drugi čovjek i također se uzdigao. Poslije njega konopac je uzeo treći, pa se i on uzdigao. Potom ga je uzeo četvrti čovjek, i on se prekinuo, a onda sastavio. Allahov Poslaniče, povika Ebu-Bekr, draži si mi od oca! tako ti Allaha, dopusti mi da ga ja protumačim! Protumači ga!, reče Vjerovjesnik, a.s.

Što se oblaka tiče, reče Ebu-Bekr, on označava islam. Kapanje masla i meda iz oblaka označava Kuran; njegova slast kaplje, i jedni je uzimaju u većim, a drugi u manjim količinama. Konopac koji seže od nebesa do zemlje označava Istinu, kojoj ti pozivaš i na osnovu koje ti Uzvišeni Allah daje visoke stupnjeve. Kada ga prihvati drugi čovjek, i on se uzdigne, a zatim treći, pa se i on uzdigne. Nakon što ga prihvati četvrti čovjek, on se prekine, ali mu ga sastave, pa se i on uzdigne. Allahov Vjerovjesniče draži si mi od oca! reci mi jesam li pogodio ili pogriješio? Pogodio si nešto, a nešto si i promašio, odgovori mu Allahov Vjerovjesnik, a.s. Tako ti Allaha, kaži mi u čemu sam pogriješio!, reče Ebu-Bekr. Ne zaklinji me! odgovori on." (Buharija 7046)