Buharija
HADIS
Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prenio riječi Allaha, dž.š.: - Udjeljuj! I Ja ću tebi udjeljivati! Također je rekao: -
Allahova ruka je puna! Ne umanjuje je stalno udjeljivanje. Najdarežljivija je i danju i noću. I rekao je: - Zar ne vidite što je sve On udijelio otkako je stvorio nebesa i zemlju, a da to ništa nije umanjilo od onog što ima. Njegov prijesto je bio na vodi, a u Njegovoj ruci je mizan (vaga).
ARAPSKI
عن أبى هريرة– رضى الله عنه– أنَّ رسولَ الله– صلى الله عليه و سلم– قال: ﴿"قال اللهُ–عز و جل–: "أَنْفِقْ أُنْفِقْ عَلَيْكَ!"، و قال: "يَدُ اللهِ مَلأى، لا يَغِيضُهَا نَفَقَةٌ، سَحَّاءُ اللَّيْلِ وَ النَّهَارِ."، و قال:"أَ رَأَيْتُمْ مَا أَنْفَقَ مُنْذُ خَلَقَ السَّمَاءِ وَ الأَرْضِ، فَإنَّهُ لَمْ يَغِضْ مَا فِى يَدِهِ وَ كَانَ عَرْشُهُ عَلَى المَاءِ و بِيَدِهِ المِيزَانُ."﴾
Pričao nam je Isma’il b. Ebi Uvejs koji je rekao: - Pričao mi je imam Malik, koji prenosi od Ebu ez-Zinada ‘‘Abdullaha b. Zekvana, on od El-E’aredža ‘Abdurrahmana b. Hurmuza, on od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Kazao je Allah Uzvišeni: Udjeljuj, potomče Ademov! Riječ أَنْفِقْ- je imperativ od glagola ﻧﻔﻖ (udjeljivati). I Ja ću tebi udjeljivati! Rekao je on u djelu Šerhul-muškat: Glagol أَنْفِقُ- (istrošiti se, potrošiti se na) predstavlja formu prilagođavanja, jer udjeljivanje od strane Allaha Uzvišenog ne umanjuje ništa iz Njegovih riznica, kao što Poslanik, s.a.v.s., kaže: Allahova desnica je puna i ne smanjuje je udjeljivanje. Na to upućuju i riječi Uzvišenog: Ono što je u vas – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je! (sura En-Nahl, 96) Stoga, Allahove riznice nikada ne mogu biti iscrpljene.
Dio izjave Allahova desnica je puna aludira na Njegove riznice, koje se ne prazne davanjem iz njih. Ne prazne je, tj. ne smanjuje se ona; darežljiva je i danju i noću. Riječi noć i dan su u akuzativu, zbog toga što prestavljaju priloško označavanje vremena, darežljiva tj. neprekidno, neprestano davanje, a opis riječju الامتلاء (puna) jeste zbog želje da se istakne mnogobrojnost davanja, pa je ona kao izvor koji ne presušuje, bez obzira na to što se neprestano uzima voda iz njega.
Rekao je on: „Pa zar ne vidite“, tj. hoćete li mi reći? Tim riječima se traži od njih da potvrde ono što dolazi poslije njih: ono što je On udijelio, tj. Onaj Koji je to udijelio otkako je stvorio nebesa i zemlju i to nije tj. nije se umanjilo ono što je u Njegovoj desnici. A Njegov prijesto je bio na vodi, a u Njegovoj ruci je mizan/vaga: to predstavlja aluziju na Njegovo dijeljenje pravde među stvorenjima. Podiže je On i spušta, tj. podiže je s onoga s koga hoće i spušta je na onoga na koga hoće, kao i što razastire Svoju opskrbu onome kome hoće, a uskraćuje je kome hoće (El-Kastalani).
Komentar En-Nevevija, iz njegovog komentara Muslimove zbirke, neka se Allah obojici smiluje
U izjavi Allahova desnica je puna stalno, darežljiva, ne prazni je danonoćno dijeljenje oni vokaliziraju riječi سحًا (koja obilno i žestoko lije) tenvinom (ﹱ), a riječ سَحَّاء (obiman) dugim „a“, koja bliže pojašnjava način izvršenja radnje. Riječ السح- znači: neprestano izlijevanje. I ne prazni je znači da je ne smanjuje. Naveo je El-Mazuri: -Ovo iziskuje potrebu da bude pojašnjeno, jer ove riječi sadržavaju postojanje i ljevice, što povlači za sobom ograničenost i otjelovljenje, a od svega toga je Allah čist. Allah im se obraća onim što je karakteristično za davanje, imajući namjeru da kaže kako On neće umanjiti Svoje davanje nafake iz straha od neimaštine, te je on poistovjetio naprekidno davanje blagodati s naprestanim izlijevanjem vode iz izvora, jer darovatelj, među nama, to čini desnicom.
Riječi a u Njegovoj drugoj ruci je srdžba znače: iako je jedna sila, On čini djela koja su u osnovi suprotna jedna drugom. Pošto na to ukazujemo pojmom upravljanja jednom ili drugom rukom, izražava se tako kako bi se bolje razumjelo. A Allah najbolje zna!