Muslim | 94
HADIS
Od Ebu Zerra, r.a., se prenosi da je rekao:
Jedne noći sam izašao i vidio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako sam pješači. Nije bilo nikoga sa njim. Mislio sam da ne želi da iko ide sa njim, te sam išao u sjeni mjeseca, a on se okrenuo i vidio me, te reče: Ko je to?
- Ebu Zerr, odgovorio sam, Allah me učinio otkupom za tebe. - Dođi, Ebu Zerre! - reče Allahov Poslanik, s.a.v.s.
Išao sam sa njim tako neko vrijeme, pa on reče: Oni koji imaju puno imetka imat će malu nagradu na Sudnjem danu, osim onoga kome Allah da dobro, pa on dijeli i lijevo i desno, i ispred i iza sebe, i tim imetkom čini dobro. Išli smo opet neko vrijeme, pa Poslanik, s.a.v.s., reče: Sjedi ovdje!
Posadio me u polje oko koga je bilo kamenje i reče mi: Sjedi ovdje dok se ne vratim.
Otišao je u crni kamenjar, toliko da ga nisam vidio, čekao sam ga i čekanje se odužilo, a onda sam čuo kako dolazi i govori: Pa, i ako ukrade i učini blud.
Kada je došao, nisam se mogao strpiti pa ga upitah: Allahov Poslaniče, Allah me učinio otkupom za tebe, ko je govorio u onom kamenjaru, čuo sam nekog da ti nešto govori.
On reče: To je Džibril, došao je u taj kamenjar i rekao: 'Obraduj svoj ummet da će onaj ko umre, a nije Allahu pripisivao druga, ući u Džennet.'
Ja rekoh: Džibrile, i ako krade i čini blud?
- - Da!, - reče on.
Ja opet upitah: I ako krade i čini blud?
- - Da!, - reče on.
A ja opet upitah: I ako krade i čini blud? - Da, i ako pije alkohol!, - reče on.
ARAPSKI
عَنْ أَبِي ذَرٍّ، قَالَ: خَرَجْتُ لَيْلَةً مِنَ اللَّيَالِي، فَإِذَا رَسُولُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَمْشِي وَحْدَهُ، لَيْسَ مَعَهُ إِنْسَانٌ، قَالَ: فَظَنَنْتُ أَنَّهُ يَكْرَهُ أَنْ يَمْشِيَ مَعَهُ أَحَدٌ، قَالَ: فَجَعَلْتُ أَمْشِي فِي ظِلِّ الْقَمَرِ، فَالْتَفَتَ فَرَآنِي، فَقَالَ: مَنْ هَذَا؟ فَقُلْتُ: أَبُو ذَرٍّ، جَعَلَنِي اللهُ فِدَاءَكَ، قَالَ: يَا أَبَا ذَرٍّ، تَعَالَهْ قَالَ: فَمَشَيْتُ مَعَهُ سَاعَةً، فَقَالَ: إِنَّ الْمُكْثِرِينَ هُمُ الْمُقِلُّونَ يَوْمَ الْقِيَامَةِ، إِلَّا مَنْ أَعْطَاهُ اللهُ خَيْرًا، فَنَفَحَ فِيهِ يَمِينَهُ وَشِمَالَهُ، وَبَيْنَ يَدَيْهِ وَوَرَاءَهُ، وَعَمِلَ فِيهِ خَيْرًا
قَالَ: فَمَشَيْتُ مَعَهُ سَاعَةً فَقَالَ: اجْلِسْ هَا هُنَا قَالَ: فَأَجْلَسَنِي فِي قَاعٍ حَوْلَهُ حِجَارَةٌ، فَقَالَ لِي: اجْلِسْ هَا هُنَا حَتَّى أَرْجِعَ إِلَيْكَ قَالَ: فَانْطَلَقَ فِي الْحَرَّةِ حَتَّى لَا أَرَاهُ، فَلَبِثَ عَنِّي، فَأَطَالَ اللَّبْثَ، ثُمَّ إِنِّي سَمِعْتُهُ وَهُوَ مُقْبِلٌ وَهُوَ يَقُولُ: وَإِنْ سَرَقَ وَإِنْ زَنَى قَالَ: فَلَمَّا جَاءَ لَمْ أَصْبِرْ فَقُلْتُ: يَا نَبِيَّ اللهِ، جَعَلَنِي اللهُ فِدَاءَكَ، مَنْ تُكَلِّمُ فِي جَانِبِ الْحَرَّةِ؟ مَا سَمِعْتُ أَحَدًا يَرْجِعُ إِلَيْكَ شَيْئًا، قَالَ: ذَاكَ جِبْرِيلُ عَرَضَ لِي فِي جَانِبِ الْحَرَّةِ، فَقَالَ: بَشِّرْ أُمَّتَكَ أَنَّهُ مَنْ مَاتَ لَا يُشْرِكُ بِاللهِ شَيْئًا، دَخَلَ الْجَنَّةَ، فَقُلْتُ: يَا جِبْرِيلُ، وَإِنْ سَرَقَ وَإِنْ زَنَى؟ قَالَ: نَعَمْ، قَالَ قُلْتُ: وَإِنْ سَرَقَ وَإِنْ زَنَى؟ قَالَ: نَعَمْ، قَالَ قُلْتُ: وَإِنْ سَرَقَ وَإِنْ زَنَى؟ قَالَ: نَعَمْ، وَإِنْ شَرِبَ الْخَمْرَ