Muslim | 2550

HADIS

Kazivao nam je Zuhejr b. Harb, njemu Jezid b. Harun, njega je obavijestio Džerir b. Hazim, a njemu kazivao Muhammed b. Sirin, od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

U bešici je progovorilo samo troje: Isa, Merjemin sin, Džurejdžev prijatelj. Džurejdž je bio pobožan čovjek. Za to je uzeo jednu bogomolju za svoje potrebe. Jednom mu je došla njegova majka dok je klanjao i povikala: Džurejdže! Rekao je: Gospodaru moj, moja majka i moj namaz. Ipak se odlučio za namaz. Majka se vratila. Sutradan je majka ponovo došla i zatekla ga opet u namazu. Povikala je: Džurejdže! Rekao je: Gospodaru moj, moja majka i moj namaz. Odlučio se ponovo za namaz. Majka je otišla. Kada je osvanuo i treći dan, majka je ponovo došla i pozvala: Džurejdže! Rekao je: Gospodaru moj, moja majka i moj namaz. Nastavio je ponovo da klanja. Majka se vratila i rekla: Allahu moj, ne usmrti ga prije nego što pogleda u lice prostitutki. Potom su Israilćani počeli da se dive Džurejdžu i njegovoj pobožnosti. Tu je bila jedna prostitutka koja je bila navođena kao primjer zbog svoje ljepote. Rekla im je: Ako hoćete, ja ću ga zavesti!? Došla je i ponudila mu se. Međutim, on je nije ni pogledao. Otišla je nekom pastiru koji je dolazio do njegove bogomolje. Dozvolila mu je da učini s njom blud i tako je zatrudnjela. Kada je rodila, rekla je: Džurejdžovo je! Otišli su do njega i izvukli ga iz bogomolje. Bogomolju su srušili i počeli ga udarati. Upitao ih je: Šta vam je? Rekli su: Učinio si prostituciju s ovom prostitutkom, pa je rodila dijete. Upitao je: Gdje je dijete? Donijeli su mu ga. Rekao je: Pustite me da klanjam!, pa je klanjao. Kada je završio namaz, došao je do djeteta, pritisnuo ga prstom i upitao: Dječače, ko ti je otac? Reklo je: Pastir taj i taj. Potom su prišli Džurejdžu ljubeći ga i potirući se rukama koje su ga dotakle. Zatim su rekli: Sagradit ćemo ti bogomolju od zlata i srebra. Rekao je: Nemojte! Obnovite je da bude od blata kakva je i bila, pa su tako i postupili. I dok je neko dijete dojilo, prošao je jedan lijepo obučen čovjek na raskošnoj jahalici. Njegova majka je rekla: Allahu moj, učini da moje dijete bude kao ovaj. Dijete je ostavilo dojku, okrenulo se prema njemu, pogledalo ga i reklo: Allahu moj, ne učini da budem kao onaj!. Zatim je nastavilo dojiti. Ebu Hurejre, r.a., je rekao: Kao da sada gledam u Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako pokazuje način na koji je dijete dojilo. Stavio je svoj kažiprst u usta i počeo ga sisati. Potom su pored njih prošli s nekom robinjom koju su tukli i govorili joj: Počinila si blud i ukrala! Ona je govorila: Dovoljan mi je Allah i divan li je On pomagač. Njegova majka je tada rekla: Allahu moj, ne daj da moj sin bude kao ona. Dijete je prekinulo dojenje, pogledalo u nju i reklo: Allahu moj, daj da budem kao ona! Tada su se obratili jedno drugom. Majka je rekla: Čudna li čuda. Čovjek lijepa izgleda je prošao pa sam rekla: Allahu moj, daj da moje dijete bude kao on. Ti si rekao: Allahu moj, ne daj da budem kao on. Potom je provedena robinja koju su tukli i govorili joj: Počinila si blud i ukrala, pa sam rekla: Allahu moj, ne daj da moje dijete bude kao ona, pa si rekao: Allahu moj, daj da budem kao ona. Dijete je reklo: Taj čovjek je bio nasilnik, pa sam zato rekao: Allahu moj, ne daj da budem kao on. Što se tiče te robinje za koju su rekli: Počinila si blud, ona ga nije počinila, i govorili su joj: Ukrala si, a ona nije ukrala. Zato sam rekao: Allahu moj, daj da budem kao ona.

ARAPSKI

(2550) حَدَّثَنَا زُهَيْرُ بْنُ حَرْبٍ، حَدَّثَنَا يَزِيدُ بْنُ هَارُونَ، أَخْبَرَنَا جَرِيرُ بْنُ حَازِمٍ، حَدَّثَنَا مُحَمَّدُ بْنُ سِيرِينَ، عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ، عَنِ النَّبِيِّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ، قَالَ: " لَمْ يَتَكَلَّمْ فِي الْمَهْدِ إِلَّا ثَلَاثَةٌ عِيسَى ابْنُ مَرْيَمَ [ص:1977]، وَصَاحِبُ جُرَيْجٍ، وَكَانَ جُرَيْجٌ رَجُلًا عَابِدًا، فَاتَّخَذَ صَوْمَعَةً، فَكَانَ فِيهَا، فَأَتَتْهُ أُمُّهُ وَهُوَ يُصَلِّي، فَقَالَتْ: يَا جُرَيْجُ فَقَالَ: يَا رَبِّ أُمِّي وَصَلَاتِي، فَأَقْبَلَ عَلَى صَلَاتِهِ، فَانْصَرَفَتْ، فَلَمَّا كَانَ مِنَ الْغَدِ أَتَتْهُ وَهُوَ يُصَلِّي، فَقَالَتْ: يَا جُرَيْجُ فَقَالَ: يَا رَبِّ أُمِّي وَصَلَاتِي، فَأَقْبَلَ عَلَى صَلَاتِهِ، فَانْصَرَفَتْ، فَلَمَّا كَانَ مِنَ الْغَدِ أَتَتْهُ وَهُوَ يُصَلِّي فَقَالَتْ: يَا جُرَيْجُ فَقَالَ: أَيْ رَبِّ أُمِّي وَصَلَاتِي، فَأَقْبَلَ عَلَى صَلَاتِهِ، فَقَالَتْ: اللهُمَّ لَا تُمِتْهُ حَتَّى يَنْظُرَ إِلَى وُجُوهِ الْمُومِسَاتِ، فَتَذَاكَرَ بَنُو إِسْرَائِيلَ جُرَيْجًا وَعِبَادَتَهُ وَكَانَتِ امْرَأَةٌ بَغِيٌّ يُتَمَثَّلُ بِحُسْنِهَا، فَقَالَتْ: إِنْ شِئْتُمْ لَأَفْتِنَنَّهُ لَكُمْ، قَالَ: فَتَعَرَّضَتْ لَهُ، فَلَمْ يَلْتَفِتْ إِلَيْهَا، فَأَتَتْ رَاعِيًا كَانَ يَأْوِي إِلَى صَوْمَعَتِهِ، فَأَمْكَنَتْهُ مِنْ نَفْسِهَا، فَوَقَعَ عَلَيْهَا فَحَمَلَتْ، فَلَمَّا وَلَدَتْ قَالَتْ: هُوَ مِنْ جُرَيْجٍ، فَأَتَوْهُ فَاسْتَنْزَلُوهُ وَهَدَمُوا صَوْمَعَتَهُ وَجَعَلُوا يَضْرِبُونَهُ فَقَالَ: مَا شَأْنُكُمْ؟ قَالُوا: زَنَيْتَ بِهَذِهِ الْبَغِيِّ، فَوَلَدَتْ مِنْكَ، فَقَالَ: أَيْنَ الصَّبِيُّ؟ فَجَاءُوا بِهِ، فَقَالَ: دَعُونِي حَتَّى أُصَلِّيَ، فَصَلَّى، فَلَمَّا انْصَرَفَ أَتَى الصَّبِيَّ فَطَعَنَ فِي بَطْنِهِ، وَقَالَ: يَا غُلَامُ مَنْ أَبُوكَ؟ قَالَ: فُلَانٌ الرَّاعِي، قَالَ: فَأَقْبَلُوا عَلَى جُرَيْجٍ يُقَبِّلُونَهُ وَيَتَمَسَّحُونَ بِهِ، وَقَالُوا: نَبْنِي لَكَ صَوْمَعَتَكَ مِنْ ذَهَبٍ، قَالَ: لَا، أَعِيدُوهَا مِنْ طِينٍ كَمَا كَانَتْ، فَفَعَلُوا. وَبَيْنَا صَبِيٌّ يَرْضَعُ مِنْ أُمِّهِ، فَمَرَّ رَجُلٌ رَاكِبٌ عَلَى دَابَّةٍ فَارِهَةٍ، وَشَارَةٍ حَسَنَةٍ، فَقَالَتْ أُمُّهُ: اللهُمَّ اجْعَلِ ابْنِي مِثْلَ هَذَا، فَتَرَكَ الثَّدْيَ وَأَقْبَلَ إِلَيْهِ، فَنَظَرَ إِلَيْهِ، فَقَالَ: اللهُمَّ لَا تَجْعَلْنِي مِثْلَهُ، ثُمَّ أَقْبَلَ عَلَى ثَدْيِهِ فَجَعَلَ يَرْتَضِعُ ". قَالَ: فَكَأَنِّي أَنْظُرُ إِلَى رَسُولِ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ وَهُوَ يَحْكِي ارْتِضَاعَهُ بِإِصْبَعِهِ السَّبَّابَةِ فِي فَمِهِ، فَجَعَلَ يَمُصُّهَا، قَالَ: " وَمَرُّوا بِجَارِيَةٍ وَهُمْ يَضْرِبُونَهَا وَيَقُولُونَ: زَنَيْتِ، سَرَقْتِ، وَهِيَ تَقُولُ: حَسْبِيَ اللهُ وَنِعْمَ الْوَكِيلُ، فَقَالَتْ أُمُّهُ: اللهُمَّ لَا تَجْعَلِ ابْنِي مِثْلَهَا، فَتَرَكَ الرَّضَاعَ وَنَظَرَ إِلَيْهَا، فَقَالَ: اللهُمَّ اجْعَلْنِي مِثْلَهَا، فَهُنَاكَ تَرَاجَعَا الْحَدِيثَ، فَقَالَتْ: حَلْقَى مَرَّ رَجُلٌ حَسَنُ الْهَيْئَةِ فَقُلْتُ: اللهُمَّ اجْعَلِ ابْنِي مِثْلَهُ، فَقُلْتَ: اللهُمَّ لَا تَجْعَلْنِي مِثْلَهُ، وَمَرُّوا بِهَذِهِ الْأَمَةِ وَهُمْ يَضْرِبُونَهَا وَيَقُولُونَ زَنَيْتِ، سَرَقْتِ، فَقُلْتُ: اللهُمَّ لَا تَجْعَلِ ابْنِي مِثْلَهَا فَقُلْتَ: اللهُمَّ اجْعَلْنِي مِثْلَهَا، قَالَ: إِنَّ ذَاكَ الرَّجُلَ كَانَ جَبَّارًا، فَقُلْتُ: اللهُمَّ لَا تَجْعَلْنِي مِثْلَهُ، وَإِنَّ هَذِهِ يَقُولُونَ لَهَا زَنَيْتِ وَلَمْ تَزْنِ، وَسَرَقْتِ وَلَمْ تَسْرِقْ فَقُلْتُ: اللهُمَّ اجْعَلْنِي مِثْلَهَا "

KOMENTAR HADISA

Ograničenje na troje u ovom hadisu nije oprečno govoru dječaka koji je aktualiziran u kazivanju o vlasniku rovova, što će biti spomenuto u Muslimovoj zbirci hadisa. Naime, u tom hadisu ne spominje se da je ono bilo u bešici, nego je bilo veće, iako je bilo dojenče. Što se pak tiče hadisa u kojem se kaže: U bešici je progovorilo samo troje: Isa, Jusufov svjedok i Džurejdžev prijatelj, to je hadis koji je lažan, kako je objasnio šejh El-Albani u djelu Silsiletul ehadisi-d-daifeti, br. 884. Što se tiče spominjanja da je Jahja, a.s., progovorio u bešici, to nije utemeljeno na kazivanju Poslanika, s.a.v.s. To je Dahhakova tvrdnja navedena u tefsiru, kako je spomenuo Hafiz u Fethu (6/344).

Otuda je lijepo u dovama i našim željama kazati da bude kako je najbolje za nas, naš dunjaluk i naš ahiret, jer mi, uistinu, ne znamo šta je bolje za nas. Nekada mislimo da je neki potez dobar za nas, a on, ustvari, može da nas odvede u neki problem, veliku nevolju, a nekada i u džehennemsku vatru. Prema tome, najbolje je zamoliti Allaha Plemenitog da nam podari ono što je najbolje i najkorisnije za nas. U tome nam najbolje može pomoći primjer Musa'a, a.s., i Hidra. On je mislio da je najbolje kako je on logički zaključivao, ali mu je Hidr dokazao da je najbolje ono što Allah odredi, a da je naše znanje o tome ograničeno i nedostatno.