Muslim | 2550
HADIS
Od ebu Hurejre, ra da je kazao:
Džurejdž je činio ibadet u svom prostoru za ibadet pa je došla njegova majka. Humejd kaže Ebu Rafl' opisao je kako je Ebu Hurejre, ra, opisao Poslanika, sav., na način kako je opisao njegovu majku koja ga je pozivala kako je stavila saku iznaad obrva, zatim podigla glavu prema njemu, pozvavši ga, i rekla Džurejde, ja sam tvoja majka, javi se! Zatekla ga je kako klanja. On je pomislio: Allahu moj, moja majka ili namaz? Pa je odabrao namaz. Ona je otišla, pa se nakon nekog vremena vratila te kazala Džurejdže, ja sam svoja majka, javi se! On pomisli: Allahu moj, moja majka ili namaz" Pa je odabrao namaz. Onda je ona rekla: Allahu moj, ovo je Džurejdž, moj sin, ja sam ga zvala, a on se nije odazvao, nemoj ga usmrtiti dok ne pogleda u lice prostitutki. Rekao je: Da je zamolila da bude iskušan, bio bi iskušan. Blizu njegovog samostana dolazio je čobanin, pa je neka žena iz sela imala odnos s tim čobaninom i rodila dijete. Kada je upitana čije je, rekla je: Vlasnika ovog ovog prostora za ibadet. Onda su se ljudi okupili oko njegove prostorije za ibadet sa svojim sjekirama i krampama, pa ga pozvali, ali je on klanjao. Onda su počeli rušiti tu prostoriju. Kada je to vidio, sišao je među njih, a oni mu rekoše: Pitaj nju! On se nasmijao, pomilovao dijete po glavi i rekao: Ko je tvoj otac? Dijete reče: Moj otac je čuvar ovaca. Kada su oni to čuli, rekoše: Napravit ćemo od zlata i srebra ovo što smo porušili. On odgovori: Ne, već je napravite od zemlje kakva je i bila!, zatim se ponovo vrati u njega. (Muslim 2550)
ARAPSKI
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ، أَنَّهُ قَالَ كَانَ جُرَيْجٌ يَتَعَبَّدُ فِي صَوْمَعَةٍ فَجَاءَتْ أُمُّهُ . قَالَ حُمَيْدٌ فَوَصَفَ لَنَا أَبُو رَافِعٍ صِفَةَ أَبِي هُرَيْرَةَ لِصِفَةِ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم أُمَّهُ حِينَ دَعَتْهُ كَيْفَ جَعَلَتْ كَفَّهَا فَوْقَ حَاجِبِهَا ثُمَّ رَفَعَتْ رَأْسَهَا إِلَيْهِ تَدْعُوهُ فَقَالَتْ يَا جُرَيْجُ أَنَا أُمُّكَ كَلِّمْنِي . فَصَادَفَتْهُ يُصَلِّي فَقَالَ اللَّهُمَّ أُمِّي وَصَلاَتِي . فَاخْتَارَ صَلاَتَهُ فَرَجَعَتْ ثُمَّ عَادَتْ فِي الثَّانِيَةِ فَقَالَتْ يَا جُرَيْجُ أَنَا أُمُّكَ فَكَلِّمْنِي . قَالَ اللَّهُمَّ أُمِّي وَصَلاَتِي . فَاخْتَارَ صَلاَتَهُ فَقَالَتِ اللَّهُمَّ إِنَّ هَذَا جُرَيْجٌ وَهُوَ ابْنِي وَإِنِّي كَلَّمْتُهُ فَأَبَى أَنْ يُكَلِّمَنِي اللَّهُمَّ فَلاَ تُمِتْهُ حَتَّى تُرِيَهُ الْمُومِسَاتِ . قَالَ وَلَوْ دَعَتْ عَلَيْهِ أَنْ يُفْتَنَ لَفُتِنَ . قَالَ وَكَانَ رَاعِي ضَأْنٍ يَأْوِي إِلَى دَيْرِهِ - قَالَ - فَخَرَجَتِ امْرَأَةٌ مِنَ الْقَرْيَةِ فَوَقَعَ عَلَيْهَا الرَّاعِي فَحَمَلَتْ فَوَلَدَتْ غُلاَمًا فَقِيلَ لَهَا مَا هَذَا قَالَتْ مِنْ صَاحِبِ هَذَا الدَّيْرِ . قَالَ فَجَاءُوا بِفُئُوسِهِمْ وَمَسَاحِيهِمْ فَنَادَوْهُ فَصَادَفُوهُ يُصَلِّي فَلَمْ يُكَلِّمْهُمْ - قَالَ - فَأَخَذُوا يَهْدِمُونَ دَيْرَهُ فَلَمَّا رَأَى ذَلِكَ نَزَلَ إِلَيْهِمْ فَقَالُوا لَهُ سَلْ هَذِهِ - قَالَ - فَتَبَسَّمَ ثُمَّ مَسَحَ رَأْسَ الصَّبِيِّ فَقَالَ مَنْ أَبُوكَ قَالَ أَبِي رَاعِي الضَّأْنِ . فَلَمَّا سَمِعُوا ذَلِكَ مِنْهُ قَالُوا نَبْنِي مَا هَدَمْنَا مِنْ دَيْرِكَ بِالذَّهَبِ وَالْفِضَّةِ . قَالَ لاَ وَلَكِنْ أَعِيدُوهُ تُرَابًا كَمَا كَانَ ثُمَّ عَلاَهُ .