Tirmizi

El-Kastalanijev komentar hadisa, džuz 7, strana 842

            Pričao nam je Halid b. Mahled el-Kufi da je Sulejman b. Bilal rekao: Pričao mi je Mu’avija b. Ebi Muzerid (مُزَرِد). U juninijskom dijalektu je ra (ر) udvostručeno (ﹽ) i s fethom (ﹷ), poslije kojeg dolazi dal (د) s dugim vokalom. Njegovo ime je ‘Abdurrahman b. Jesar i on prenosi od svog amidže Se’ida b. Jesara, a on od Ebu Hurejre, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Stvorio je Allah stvorenja. Nakon što je završio s njihovim stvaranjem, tj. odredio ih i upotpunio isl. (zaista Njega, Uzvišenog i Slavnog, ne čini nijedna stvar zauzetim), pojavi se rodbinska veza, u tjelesnom obliku, i uze za skute Milostivog (حَقو). U juninijskom dijalektu ha (ح) je s kesrom (ﹻ), a kod Et-Taberija je za skute Milostivog (حقوى) u dvojini. Riječ حقو (skuti) znači: ogrtač i pas, stezni ogrtač. El-Bejdavi navodi da je običaj da osoba koja moli za nešto uzme osobu koju moli za skute ili za kraj njenog ogrtača ili plašta, te bi ovo uzimanje za skute Njegovog plašta moglo ukazivati na krajnju molbu. Uz to, ovim se sugerira da je traženo zaštićeno i sačuvano od svega što bi ga moglo mučiti, kao što je zaštićeno ono pod plaštom. To je zaštićeno kod Njega i prigrljeno za skute, nerazdvojno od njih i to je mjesto koje je dato krvnoj vezi.

Et-Tibi navodi da to predstavlja oblik metafore, u koju je umetnuto pretpostavljeno značenje radi razumijevanja onoga što je predmet poređenja, kako bi se time poistovjetilo stanje rodbinske veze i potrebe da se ona uspostavi i spriječi njeno prekidanje, sa stanjem onoga koji traži pomoć, uzimajući za skute onoga koga se moli, za krajeve njegovog ogrtača, a zatim proizvela slika onoga što se poredi sa tjelesnim oblikom onoga s čime se poredi. Usporedba je izvedena upotrebom govora onoga s čime se poredi, kao dokaz navedenog slučaja. Dozvoljena je jezička konstrukcija u kojoj se krvna veza poredi s čovjekom koji traži utočište kod onoga koji ga štiti, koji ga čuva i odbija od njega ono što ga ezijeti. Ona je zatim predstavljena na način iluzorne metafore, koja je neophodna, kada je u pitanju poređenje njenog pojavljivanja, a da bi bila posljedica zabrane stvarne namjere. Zatim je obrazovana metafora njenog uzimanja za skute i njenog govora, a Poslanikove, s.a.v.s., riječi za skute Milostivog predstavljaju drugu metaforu.

El-Kabesi navodi da se Ebu Zejd sustezao da pročita riječi za skute Milostivog, zbog toga što one u sebi nose poređenje s Njim. Kazao je da su one vjerodostojne, ali sa čvrstim vjerovanjem da je Uzvišeni Allah čist od svakog poređenja. Moguće je da je ovdje došlo do ispuštanja prvog člana genitivne veze, tj. pojavljivanje meleka koji je zatim govorio njenim jezikom, ili na sličan način ili upotrebom metafore. A namjera je da se iskaže visok položaj rodbinske veze, koristi njenog uspostavljanja i grijeh njenog prekidanja. Dvojina u riječi  حقوىkoja se nalazi u predaji kod Et-Taberija upotrijebljena je radi postizanja čvrstine uvjerenja, jer je uzimanje dvama rukama znak čvrstine u traženju u odnosu na uzimanje samo jednom rukom. Pa reče Allah Uzvišeni njoj tj. rodbinskoj vezi: Pusti! Ovdje je pusti! (مَه) infinitiv, glagolska imenica, sa značenjem: Ostavi i bježi! Ibn Malik je kazao da je riječ ما ovdje u upitnom obliku. Ona je izgubila svoj elif (ا), na čije mjesto je došlo slovo ha (ه) sa sukunom (ﹿ), a poznato je da se njena ovakva upotreba ne vrši izuzev kada je u genitivu. On navodi da je njena upotreba bez genitiva prisutna u govoru Zubejba el-Hezlija: „Došao sam u Medinu. Njeni stanovnici su dizali toliku galamu da je zvučalo kao da se prepiru. Upitao sam ih što se desilo (مه). Oni rekoše: ‘Preselio je Allahov Poslanik, s.a.v.s.’“ Ako je namjera da se iskaže sprečavanje, onda je njena upotreba ispravna. Ako je namjera da bude upitnog oblika, onda je to isticanje potrebe zbog koje rodbinska veza i traži utočište, bez traženja objašnjenja. Zaista, On Uzvišeni zna svaku, i skrivenu i javnu, tajnu. Reče ona: Ovo je mjesto onoga koji utočište traži. Slovo zal (ذ) u riječi عائذ je punktirano tačkom, tj. ovo moje mjesto ovdje je mjesto onoga koji traži utočište kod Tebe od prekidanja. U hadisu koji prenosi ‘‘Abdullah b. ‘Amr, a koji se nalazi kod Ahmeda, stoji: „Zaista je ona razgovarala razumljivim jezikom.“ Reče Allah Uzvišeni: Hoćeš li biti zadovoljna da Ja uspostavim vezu s onim koji uspostavi vezu s tobom, time što ću mu biti naklonjen i smilovati mu se Svojom blagošću i obiljem i da prekinem vezu s onim koji s tobom vezu prekine, pa mu se neću smilovati? Ona odgovori: Svakako, moj Gospodaru, zadovoljna sam. Reče Allah Uzvišeni: To ti pripada (فذاكِ), a dodao je El-Isma’ili: لكِ . Kazao je Ebu Hurejre: „Učite ako želite: Zar i vi ne biste, kad biste se vlasti dočepali da sudite i naređujete ljudima, ili okrenuli se i odrekli Kur’ana i njegovih propisa, nered na Zemlji činili griješenjem i prolivanjem krvi i rodbinske veze kidali?“

U predaji kod El-Buharije stoji da je Ebu Hurejre prenio riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Učite, ako želite, ajet: Zar i vi ne biste, kad biste se vlasti dočepali, nered na Zemlji činili i rodbinske veze kidali? Namjera El-Buharijna, u spominjanju ove predaje, jeste da se taj govor veže za Poslanika, s.a.v.s., a ne za Ebu Hurejru, r.a.. Kazao je En-Nevevi: „Nema sumnje da je uspostavljanje rodbinskih veza[1] općenito stroga obaveza, a njeno prekidanje predstavlja grijeh. Za uspostavljanje slijede neizmjerne nagrade. Neke su bolje od drugih. Tako stoji u hadisu kojeg Ebu Bekr prenosi od Poslanika, s.a.v.s.: Nijedan grijeh nije dostojan da ubrza Allahovu kaznu još na dunjaluku, s tim što će ga upropastiti i na Ahiretu, kao što je blud i prekidanje rodbinskih veza. Hadis bilježi Ahmed, koji, također, prenosi merfu’ hadis od Sevbana u kojem stoji: Ko želi da doživi duboku starost i da produlji život, neka uspostavlja svoje rodbinske veze. A Allah najbolje zna!

[1] Kur’an koristi dvije riječi za označavanje krvne veze, krvnog srodstva ili rodbinske veze: rehim/erham i zul-kurba (akrebun). Prva riječ sadrži ideju milosti (rahmeh), a druga ideju bliskosti (karabeh). Kaže Uzvišeni Allah u Kur'anu: "Allaha se (ljudi) bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze (erham) ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi." (Sura En-Nisa’, 1.). Neki od hadisa koji govore o rodbinskoj vezi su: "Rodbinska krvna veza visi o ‘Aršu i viče: "Ko mene posjećuje i uvažava i njega će Uzvišeni Allah posjećivati i uvažavati, a ko mene ne posjećuje i ne uvažava, ni Allah Uzvišeni neće njega posjećivati niti uvažavati." (Muslim). Džubejr b. Mut’im, r.a., pripovijeda da je čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada kaže: "Onaj ko prekida rodbinske veze neće ući u Džennet!" (El-Buhari). ‘Aiša, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ni za jedno dobro se brže ne nagrađuje kao za dobročinstvo prema roditeljima i za njegovanje rodbinskih veza, a ni jedno zlo ne povlači brže kaznu nego što povlači nasilje i prekidanje rodbinskih veza" (Ibn Madždže) Iz navedenog proizilazi da je održavanje rodbinskih veza izjednačeno sa održavanjem veze sa Uzvišenim Allahom, dok je njihovo prekidanje izjednačeno sa prekidanjem veze sa Njime. Ne postoji opravdanje za prekidanje rodbinskih veza. Tako se prenosi od Ebu Hurejre r.a. da je je neki čovjek rekao: "Allahov Poslaniče, ja imam rodbine kojoj ja idem, ali oni meni ne dolaze, ja se prema njima lijepo ophodim, a oni se prema meni loše ophode, ja sam prema njima blag, a oni su prema meni osioni...- Allahov Poslanik s.a.v.s. na to mu reče: "Ako je tako kako kažeš, ti si onda kao ona vruća prašina bačena u njihova usta (tj. dosadan si im), ali će tebe Allah pomagati sve dok se ti budeš tako ponašao" (Muslim), kao i hadis kojeg prenosi ‘Abdullah b. ‘Amr, r.a., od Vjerovjesnika s.a.v.s. da je rekao: "Ne pazi rodbinu onaj koji uzvraća posjetu već onaj koji spaja veze između rodbine kada se one raskinu" (El-Buhari). Shodno Kur'anu i sunnetu Allahovog Poslanika s.a.v.s. pozicija rodbinske veze u islamu se ogleda u slijedećeme: Uspodstavljanje i očuvanje rodbinskih veza je fard 'ajn (stroga dužnost/obaveza) za svakog muslimana i muslimanku, a haram je njihovo prekidanje. Uspostavljanje rodbinskih veza podrazumijeva i matrijalno izdržavanje rodbine, njihovo pravo na nasljeđivanje imetka, mirenje članova porodice između kojih su odnosi poremećeni, nastojanje da se rodbinska veza uspodstavi i s onim od rodbine ko to ne želi, izučavanje rodbiske loze, itd. S druge strane, za prekidanje rodbinskih veze slijedi Allahova dž.š. kazna, kako na dunjaluku tako i na Ahiretu, a što se ogleda u slijedećem: ne primaju se djela od onih koji prekidaju rodbinske veze, skraćuje se duljina života (nafake), neće ući u Džennet onaj ko prekida rodbinske veze. (op.prev.)