Buharija | 2099
HADIS
Pričao nam je Ali ibn Abdullah, a njemu Sufjan
Amr je kazao: Ovdje je bio jedan čovjek po imenu Nevvas i imao deve sa bolešću koja izaziva neutoljivu žeđ. Kasnije je otišao ibn Omer, radijallahu anhuma, i kupio te deve od njegova ortaka. Poslije mu je došao taj njegov ortak i on reče: Prodali smo onu devu."
A kome si je prodao? – upitao je Nevvas.
Starcu tom i tom. – rekao je on.
Teško tebi! – rekao je Nevvas. To je, Allaha mi, Abdullah ibn Omer.
Nevvas je zatim došao Abdullahu ibn Omeru i rekao: Moj ortak je tebi prodao deve bolesne od žeđi, a nije te poznavao (ili: nije te o tom upoznao).
Goni ih. – rekao je ibn Omer.
I kad ih je on htio goniti, Abdullah ibn Omer je kazao: Ostavi ih! Zadovoljni smo sudom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Nije bolest sama po sebi prelazna, (tj. Allah Uzvišeni daje bolest)."
Tako je Sufjan čuo Amra.
ARAPSKI
حَدَّثَنَا عَلِيٌّ، حَدَّثَنَا سُفْيَانُ، قَالَ عَمْرٌو كَانَ هَا هُنَا رَجُلٌ اسْمُهُ نَوَّاسٌ، وَكَانَتْ عِنْدَهُ إِبِلٌ هِيمٌ، فَذَهَبَ ابْنُ عُمَرَ ـ رضى الله عنهما ـ فَاشْتَرَى تِلْكَ الإِبِلَ مِنْ شَرِيكٍ لَهُ، فَجَاءَ إِلَيْهِ شَرِيكُهُ فَقَالَ بِعْنَا تِلْكَ الإِبِلَ. فَقَالَ مِمَّنْ بِعْتَهَا قَالَ مِنْ شَيْخٍ، كَذَا وَكَذَا. فَقَالَ وَيْحَكَ ذَاكَ ـ وَاللَّهِ ـ ابْنُ عُمَرَ. فَجَاءَهُ فَقَالَ إِنَّ شَرِيكِي بَاعَكَ إِبِلاً هِيمًا، وَلَمْ يَعْرِفْكَ. قَالَ فَاسْتَقْهَا. قَالَ فَلَمَّا ذَهَبَ يَسْتَاقُهَا فَقَالَ دَعْهَا، رَضِينَا بِقَضَاءِ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم لاَ عَدْوَى. سَمِعَ سُفْيَانُ عَمْرًا.