Taberani

HADIS

Urva pripovijeda sljedeće:

Kad je nastupilo vrijeme hodočašća, na hadž je došla jedna skupina ensarija iz Benu Nedždžara Muaza ibn Afraa, Esada ibn Zurare, Benu Zurejka Rafia ibn Malika, Zekvana ibn Abdulkajsa, Benu Abdul-Ešhela Ebul-Hejsema ibn Tejhana i Benu Amra ibn Avfa Uvejmira ibn Saide. Kod njih je otišao Vjerovjesnik, s.a.v.s., i učio im Kur'an, pa kad su oni to čuli, odmah su prihvatili njegov poziv. Slušajući sljedbenike Knjige, čuli su da ga spominju po opisu i po onome čemu će ih pozivati, pa su tako povjerovali u njegovu istinitost i u ono što je govorio. Rekli su mu: 'Tebi je poznato koliko je života izgubljeno u sukobu između plemena Evs i Hazredž, a mi ćemo uložiti svoj trud radi Allaha i zbog tebe, pa sačekaj, u ime Allaha, da svoj narod upoznamo s tobom, da ih pozovemo Allahu i Njegovom Poslaniku – možda će nam Allah tako popraviti stanje. Mi danas mrzimo jedni druge, pa ako bi ti danas došao kod nas a mi ne bismo postigli primirje među sobom, ne bismo ti zajednički mogli pristupiti. Stoga neka nam naredni termin bude hodočašće iduće godine!' Božiji Poslanik, s.a.v.s., saglasio se sa tim i oni su se vratili svome narodu, te ih obavijestili o njemu i tajno ih pozivali u islam. Ubrzo zatim ostao je samo mali broj kuća u Medini u kojima nije bilo muslimana. Potom su od Vjerovjesnika, s.a.v.s., zatražili da im pošalje nekog čovjeka koji će ljude pozivati u islam shodno Allahovoj knjizi, čemu će se ljudi najbolje odazvati. Poslanik im je poslao Mus'aba ibn Umejra i on se skrasio kod Esada ibn Zurare, te stao pozivati ljude i širiti islam u tajnosti. Tako su Mus'ab i Esad u tajnosti podučavali jednu skupinu kad je o tome obaviješten Sa'd ibn Muaz, koji je odmah tu došao u panciru i s kopljem u ruci. 'Zašto nam u naše kuće dolaziš s tim odbačenim usamljenikom da naše slabiće potičeš na nebuloze?', rekao je. 'Od danas neću više da vas vidim u našoj blizini!' Oni su onda otišli odatle, a onda se ponovo vratili tamo i sakupili se na jedno mjesto, a Sa'd je i ovog puta obaviješten o tome pa im je došao i opet im zaprijetio, ali blaže nego prvi put. Zapazivši to, Esad mu je rekao: 'Daidžiću, poslušaj ovo što on govori! Ako čuješ šta nevaljalo, ti to odbaci, a ako čuješ šta dobro, prihvati!' 'Šta imaš kazati?', upitao je Sa'd, a Mus'ab je proučio: 'Ha-mim. Tako mi Knjige jasne, Mi je objavljujemo kao Kur'an na arapskom jeziku, da biste razumjeli...' (Ez-Zuhruf, 1-2). 'Čujem ono što već znam!', rekao je na to Sa'd. Tako ga je Allah uputio, a on nije obznanio prihvatanje islama dok se nije vratio kod svog naroda. Onda je pleme Abdul-Ešhel pozvao u islam, rekavši da je i on musliman, te su i oni primili islam, osim nekih koji nisu spomena vrijedni. Tako su bili prvi ensarijski rod koji je sav primio islam. Zatim su ljudi iz plemena Nedždžar protjerali Mus'aba ibn Umejra, a on se preselio kod Sa'da, i Allah je putem njega uputio mnogo ljudi, tako da su bile rijetke ensarijske kuće u kojima nije bilo muslimana. Islam su primili i njihovi uglednici, među njima i Amr ibn Džemuh, i polomili su svoje kipove: muslimani su činili većinu u tom mjestu. Njihovi međusobni odnosi popravili su se, a onda se Mus'ab vratio Vjerovjesniku, s.a.v.s. Nazvan je Učačem (El-Mukri)." (Predanje bilježi Taberani, XX/849.)

ARAPSKI

عروة لما حضر الموسم حجَّ نفرٌ من الأنصار من بني النجار معاذ بن عفراء وأسعد بن زرارة، ومن بني زريقٍ رافعٌ بن مالكٍ وذكوان بن عبد القيس، ومن بني عبد الأشهل أبو الهيثم بن التيهان، ومن بني عمرو بن عوفٍ عويمر بن ساعدة، وأتاهم النبيُّ صلى الله عليه وسلم، وقرأ عليهم القرآن، فلمَّا سمعوهُ اطمأنُّوا إلى دعوته وعرفوا ما كانوا يسمعون من أهل الكتاب من ذكرهم إياهُ بصفته وما يدعوهم إليه، فصدقوه وآمنوا به، وقالوا له: لقد علمت الذي بين الأوس والخزرج من الدماء، ونحن لله ولك مجتهدون فامكث على اسم الله حتى نخبر قومنا بشأنك، وندعوهم إلى الله ورسوله، ولعل الله يصلح أمرنا، فإننا اليوم متباغضون، فإن تقدم علينا اليوم ولم نصطلح لم تكن لنا جماعةٌ عليك، ونحن نواعدك الموسم من العام القابل، فرضى صلى الله عليه وسلم، ورجعوا إلى قومهم، فأخبروهم ودعوهم سرًا، حتى قلَّ دارٌ من دور الأنصار إلا أسلم فيها ناسٌ، ثم بعثوا إلى النبيِّ صلى الله عليه وسلم أن ابعث لنا من قبلك رجلاً يدعو الناس بكتاب الله فإنه أدنى أن يتبع، فبعث إليهم مصعب بن عميرٍ، فنزل على أسعد بن زرارة، فجعل يدعو الناس ويُفشي الإسلام وهم في ذلك مستخفون، ثم إنَّ مصعبًا وأسعد ذات يومٍ مستخفيان في تعليم جماعةٍ أخبر بهم سعدُ بنُ معاذٍ وأتاهم في لأمته ورمحه، فقال: علام تأتينا في دورنا بهذا الفريد الطريح يُسفه ضعفاءنا، لا أراكما بعد هذا في جوارنا، فرجعوا ثم إنهم عادوا الثانية، فاجتمعوا فأخبر بهم سعد فأتاهم فواعدهم وعيدًا دون الأول، فلما رأى أسعد منه لينًا قال: يا ابن خالتي اسمع من قوله، فإن سمعت منكرًا فاردده، وإن سمعت خيرًا فأجبه، فقال: ماذا تقول؟ فقرأ مصعب {حم} {وَالْكِتَابِ الْمُبِينِ إِنَّا جعلناه قُرْآناً عَرَبِيّاً لَعَلَّكُمْ تَعْقِلُونَ} [الزخرف:2] فقال سعد: وما اسمع إلا ما اعرف، فهداه الله، ولم يظهر الإسلام حتى رجع إلى قومه فدعا بني عبد الأشهل إلى الإسلام، وأظهر إسلامه فأسلموا، إلا من لا يذكر، فكانت أول دارٍ من دور الأنصار أسلمت بأسرها، ثم إنَّ بني النجار أخرجوا مصعب بن عميرٍ فانتقل إلى سعدٍ، فلم يزل يُهدى على يديه حتى قل دارٌ من دور الأنصار إلا أسلم فيها ناسٌ، وأسلم أشرافهم وأسلم عمرو بن الجموح، وكسروا أصنامهم، فكان المسلمون أعز أهلها، وصلح أمرهم ورجع مصعب إلى النبي صلى الله عليه وسلم وكان يُدعى المقُرئ. الطبراني 20 /849، قال الهيثمي 6 /140142: فيه: ابن ليهعة، وفيه ضعف، وهو حسن الحديث، وبقية رجاله ثقات.