Buharija

HADIS

Od Aiše, r.a., prenosi se da je kazala:

"Neki čovjek kojeg su znali pod imenom Lubejd b. el-E'asam, iz plemena Benu Ruzejk opsihri Allahovog Poslanika, s.a.v.s., tako da se Allahovom Poslaniku činilo da je nešto uradio iako to nije učinio sve dok jednog dana ili jedne noći kada je bio kod mene ne posveti se dugom dovljenju i molitvi nakon koje kaza: 'Aiša, jesi li primijetila da mi je Uzvišeni Allah odgovorio na ono što sam od Njega tražio. Došla su mi dva čovjeka, jedan sjede kod mog uzglavlja, a drugi kod mojih nogu. Onda jedan kaza drugome: 'Od čega boluje ovaj čovjek?' Taj reče: 'Opsihren je.' Jedan upita: 'Ko ga je opsihrio?' Drugi reče: 'Lebid b. el-E'asam.' Ovaj upita: 'Pomoću čega?' Na to će drugi: 'Pomoću češlja i dlake te osušene kore muškog palminog cvijeta.' Ovaj upita: 'A gdje je sihr?' Drugi reče: 'U bunaru Zervan.' Otišao je tamo Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa grupom ashaba, a kada se vratio kaza: 'Aiša, kao da mu je voda boje kne i kao da su vrhovi njegovih palmi šejtanske glave.' Ja rekoh: 'Zar ga nisi izvadio?' On kaza: 'Allah me je izliječio, pa nisam želio da ljudima u vezi s tim priređujem zlo.' I naredio je da se bunar zatrpa."

ARAPSKI

عن عائشة رضي الله عنها قالت: سَحَرَ رسولَ الله صلى الله عليه وسلم رجلٌ من بني زُرَيق، يقال له لَبِيد بن الأَعْصَم، حتى كان رسول الله صلى الله عليه وسلم يُخَيَّل إليه أنه كان يَفْعل الشيء وما فَعَله، حتى إذا كان ذاتَ يوم أو ذات ليلة وهو عندي، لكنه دَعا ودَعا، ثم قال: يا عائشة، أَشَعَرْتِ أنَّ اللهَ أفتاني فيما استَفْتَيْتُه فيه، أتاني رجلان، فقَعَد أحدُهما عند رأسي، والآخر عند رِجْلي، فقال أحدهما لصاحبه: ما وَجَعُ الرجل؟ فقال: مَطْبوب، قال: مَن طَبَّه؟ قال: لَبِيد بن الأَعْصَم، قال: في أي شيء؟ قال: في مِشْطٍ ومُشَاطة، وجُفِّ طَلْعِ نخلةٍ ذَكَرٍ. قال: وأين هو؟ قال: في بئر ذَرْوان فأتاها رسول الله صلى الله عليه وسلم في ناس من أصحابه، فجاء فقال: يا عائشة، كأنَّ ماءَها نُقَاعَة الحِنَّاء، أو كأنَّ رءوس نخلها رءوس الشياطين قلت: يا رسول الله: أفلا استخرجتَه؟ قال: قد عافاني الله، فكرِهتُ أن أُثَوِّرَ على الناس فيه شرًّا فأمر بها فدُفِنَت.