Muslim | 0
HADIS
Kazivao nam je Abdullah b. Abdurrahman ed-Darimi, njemu Ebu Ali el-Hanefi, a njemu Malik (a on je Ibn Enes), od Ebu-z-Muaz b. Džebel, r.a., koji je rekao:
Krenuli smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u godini kojij je bila bitka na Tebuku. Na tom putu je sastavljao namaze. Klanjao bi podne i ikindiju, kao i akšam i jaciju zajedno. Jednog dana je odgodio namaz. Potom je izašao i klanjao podne i ikindiju zajedno. Kada je završio namaz, vratio se u svoje prebivalište. Zatim je izašao i klanjao zajedno akšam i jaciju a potom rekao: Sutra, inša-Allah, doći ćete do izvora na Tebuku, ali vi nećete stići do njega prije podne. Ko dođe do njega, neka ne uzima ništa od njegove vode, sve dok ja ne dođem. Sutradan smo došli do izvora. Prije nas do njega su došla dva čovjeka. Našli smo izvor iz kojeg je curilo poput šnjire. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je upitao dvojicu ljudi: Jeste li zahvatili imalo njegove vode?
Rekli su: Jesmo! Poslanik, s.a.v.s., ih je izgrdio i rekao što je Allah htio da im izgovori. Potom su svojim rukama malo-pomalo zahvatali vode dok je nisu malo sakupili. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je njome oprao svoje ruke i lice a zatim je tu vodu vratio u izvore. Nakon toga, voda je potekla obilno ili jako (Ebu Alije nije bio siguran koji od ova dva izraza je upotrebio). Svi su se napili. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Uskoro ćeš, Muaze, ako budeš doživio, vidjeti ovuda mnogo vrtova i bašči.
ARAPSKI
حَدَّثَنَا عَبْدُ اللَّهِ بْنُ عَبْدِ الرَّحْمَنِ الدَّارِمِيُّ، حَدَّثَنَا أَبُو عَلِيٍّ الْحَنَفِيُّ، حَدَّثَنَا مَالِكٌ، - وَهُوَ ابْنُ أَنَسٍ - عَنْ أَبِي الزُّبَيْرِ الْمَكِّيِّ، أَنَّ أَبَا الطُّفَيْلِ، عَامِرَ بْنَ وَاثِلَةَ أَخْبَرَهُ أَنَّ مُعَاذَ بْنَ جَبَلٍ أَخْبَرَهُ قَالَ خَرَجْنَا مَعَ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم عَامَ غَزْوَةِ تَبُوكَ فَكَانَ يَجْمَعُ الصَّلاَةَ فَصَلَّى الظُّهْرَ وَالْعَصْرَ جَمِيعًا وَالْمَغْرِبَ وَالْعِشَاءَ جَمِيعًا حَتَّى إِذَا كَانَ يَوْمًا أَخَّرَ الصَّلاَةَ ثُمَّ خَرَجَ فَصَلَّى الظُّهْرَ وَالْعَصْرَ جَمِيعًا ثُمَّ دَخَلَ ثُمَّ خَرَجَ بَعْدَ ذَلِكَ فَصَلَّى الْمَغْرِبَ وَالْعِشَاءَ جَمِيعًا ثُمَّ قَالَ " إِنَّكُمْ سَتَأْتُونَ غَدًا إِنْ شَاءَ اللَّهُ عَيْنَ تَبُوكَ وَإِنَّكُمْ لَنْ تَأْتُوهَا حَتَّى يُضْحِيَ النَّهَارُ فَمَنْ جَاءَهَا مِنْكُمْ فَلاَ يَمَسَّ مِنْ مَائِهَا شَيْئًا حَتَّى آتِيَ " . فَجِئْنَاهَا وَقَدْ سَبَقَنَا إِلَيْهَا رَجُلاَنِ وَالْعَيْنُ مِثْلُ الشِّرَاكِ تَبِضُّ بِشَىْءٍ مِنْ مَاءٍ - قَالَ - فَسَأَلَهُمَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " هَلْ مَسَسْتُمَا مِنْ مَائِهَا شَيْئًا " . قَالاَ نَعَمْ . فَسَبَّهُمَا النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم وَقَالَ لَهُمَا مَا شَاءَ اللَّهُ أَنْ يَقُولَ - قَالَ - ثُمَّ غَرَفُوا بِأَيْدِيهِمْ مِنَ الْعَيْنِ قَلِيلاً قَلِيلاً حَتَّى اجْتَمَعَ فِي شَىْءٍ - قَالَ - وَغَسَلَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فِيهِ يَدَيْهِ وَوَجْهَهُ ثُمَّ أَعَادَهُ فِيهَا فَجَرَتِ الْعَيْنُ بِمَاءٍ مُنْهَمِرٍ أَوْ قَالَ غَزِيرٍ - شَكَّ أَبُو عَلِيٍّ أَيُّهُمَا قَالَ - حَتَّى اسْتَقَى النَّاسُ ثُمَّ قَالَ " يُوشِكُ يَا مُعَاذُ إِنْ طَالَتْ بِكَ حَيَاةٌ أَنْ تَرَى مَا هَا هُنَا قَدْ مُلِئَ جِنَانًا " .