Buharija | 1303

HADIS

Od Enesa se prenosi:

S Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., ušli smo kod kovača Ebu Sejfa, Ibrahimova hranioca, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., uzeo svoga sina (u naručje), pa ga je poljubio i pomirisao. Kada smo poslije ušli, Ibrahim je izdisao, a oči Allahovog Poslanika, s.a.v.s., suzile su. Ibn Avf ga upita: 'Zar i ti, Allahov Poslaniče?', a on mu odgovori: 'Ibn Avfe, to je samilost.' Zatim je dodao: 'Zaista mi oko suzi, a srce mi je skrušeno. Reći ćemo samo ono čime je zadovoljan naš Gospodar, a mi smo, Ibrahime, tvojim rastankom ožalošćeni.'" (Bilježe: Buhari 1303, Muslim 2315 i Ebu Davud 3126)

ARAPSKI

أنسُ: دخلنا مع رسولِ الله صلى الله عليه وسلم على أبي سيفٍ القينِ، وكان ظئرًا لإبراهيم فأخذ ابنه صلى الله عليه وسلم، وقبلهُ، وشمَّهُ، ثمَّ دخلنا عليه بعد ذلك، وإبراهيم يجُود بنفسهِ، فجعلت عينا رسول الله صلى الله عليه وسلم تذرفان فقال ابنُ عوف، وأنت يا رسول الله، فقال: "يا ابن عوف إنها رحمةٌ"، ثمَّ أتبعها بأخرى، فقال: "إنَّ العينَ تدمعُ والقلبَ يخشعُ ولا نقولُ إلاَّ ما يرضِي ربُّنا وإنا بِفِرَاقِكَ يا إبراهيمُ محزنون