Buharija | 6431

HADIS

Ebu Musa kaže:

Čuli smo za Poslanikov, a.s., izlazak iz Meke dok smo bili u Jemenu, pa smo i mi krenuli seleći se njemu, ja i moja dva starija brata – Ebu Burda i Ebu Ruhm. Bilo nas je pedeset i nekoliko iz moga plemena. Ukrcali smo se na lađu, pa nas je ona dopremila do Nedžašija. Bilo je baš u vrijeme kad su kod njega bili Džafer i ostali muslimani, pa smo se zadržali s njim sve dok zajedno nismo otputovali kod Božijega Poslanika, s.a.v.s. Bilo je to u vrijeme osvojenja Hajbera, pa je on i nama dodijelio dio tog plijena. Nikome drugom ko nije učestvovao u njegovom osvojenju nije dodijelio ništa, osim onima koji su se nalazili na našoj lađi, s Džaferom i onima koji su bili s njim. Neki ljudi govorili su nam: 'Mi smo prije vas učinili hidžru!', a Esma, kćerka Umejsova, koja je stigla s nama, jednom je otišla kod Hafse, pa kad ju je Omer ugledao, upitao ju je ko je ona. 'Esma, kćerka Umejsova!', kazala je. 'Habešijka!', rekao je Omer, 's lađe?!' 'Tako je!', kazala je ona. 'Mi smo prije vas učinili hidžru', rekao je on, 'i kod Božijega Poslanika, s.a.v.s., imamo više prava od vas!' Nju je to naljutilo pa je rekla: 'Ne, tako mi Allaha! Vi ste bili s njim, on je hranio vašeg gladnog i savjetovao vašeg neukog, a mi smo bili u zemlji dalekoj i mrskoj, u Abisiniji – sve radi Allaha i radi Njegova Poslanika! Allah mi, neću ništa ni pojesti, ni popiti, dok ne reknem Božijem Poslaniku, s.a.v.s., šta si mi rekao!' Tako mu je, kad je došao Božiji Poslanik, s.a.v.s., ispričala o tome, i on je rekao: 'On nema više prava kod mene od vas! On i oni poput njega učinili su jednu hidžru, a vi koji ste bili na lađi učinili ste dvije hidžre!' 'Poslije toga', kaže ona, 'Ebu Musa i oni koji su bili s nama na lađi, dolazili su samo da bi me pitali za ovaj hadis i ništa im na svijetu nije bilo draže i prijatnije od onog što je glede njih rekao Božiji Poslanik, s.a.v.s.'" (Predanje bilježe Buhari, 6431, i Muslim, 2499.)

ARAPSKI

"أبو موسى: بلغنا مخرج النبيِّ صلى الله عليه وسلم ونحن باليمن فخرجنا مهاجرين إليه أنا وأخوان لي أنا أصغرهما؛ أبو بردة وأبو رهم في بضعةٍ وخمسين رجلاً من قومي، فركبنا سفينةً فألقتنا إلى النجاشي، فوافقنا جعفرًا وأصحابه عنده، فأقمنا معه حتى قدمنا جميعًا فوافقنا رسول الله صلى الله عليه وسلم حين افتتح خيبر، فأسهم لنا وما قسم لأحدٍ غاب عن فتحها إلا لأصحاب سفينتنا مع جعفر وأصحابه، وكان ناسٌ يقولون لنا سبقناكم بالهجرة، فدخلت أسماء بنت عميسٍ وهي ممن قدم معنا على حفصة فدخل عمر فقال حين رأى أسماء من هذه؟ قالت: أسماء بنت عميسٍ، قال: الحبشية هذه، البحرية هذه؟ قالت: نعم، فقال: سبقناكم بالهجرة فنحن أحق برسول الله صلى الله عليه وسلم منكم فغضبت وقالت: كلاَّ والله، كنتم معه يُطعم جائعكم ويعظ جاهلكم، وكنَّا في أرض البعداء البغضاء في الحبشة وذلك في الله وفي رسوله، وأيم الله لا أطعم طعامًا ولا أشرب شرابًا حتى أذكر ما قلت لرسول الله صلى الله عليه وسلم، فلمَّا جاء صلى الله عليه وسلم أخبرته فقال: "ليس بأحق بي منكم، وله ولأصحابه هجرةٌ واحدةٌ، ولكم أهل السفينة هجرتان" قالت: فلقد رأيت أبا موسى وأصحاب السفينة يأتوني أرسالاً يسألوني عن هذا الحديث ما من الدنيا شيءٌ همَ به أفرح ولا أعظم في أنفسهم مما قال لهم صلى الله عليه وسلم. للشيخين. البخاري