Buharija | 520

HADIS

Ibn Mesud kaže:

Dok je jednom Vjerovjesnik, s.a.v.s., klanjao kod Kabe, Ebu Džehl je sa svojim društvom sjedio (u blizini) – a dan ranije tu su zaklane žrtvene životinje – pa je Ebu Džehl rekao: 'Ko će otići do ostataka zaklanih životinja tog i tog plemena pa ih uzeti i staviti ih Muhammedu na leđa kad padne na sedždu?' Na to se digao najveći nesretnik među njima pa uzeo jednu košuljicu nekog organa, pa kad se Vjerovjesnik, s.a.v.s., spustio na sedždu, stavio ju je na njegova leđa, na šta su oni prasnuli u smijeh, naginjući se pritom jedan prema drugome. Ja sam stajao i sve to gledao. Da sam imao snage, skinuo bih mu to s leđa. Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednako je bio na sedždi, nije dizao glavu, a jedan čovjek otišao je i o tome obavijestio Fatimu, koja još bijaše djevojčica, i ona je to skinula s njega. Zatim se okrenula prema njima, ružeći ih za ono što su učinili. Kada je on završio s namazom, podigao je glas i uputio dovu protiv njih. A on, kad je upućivao dovu, činio je to tri puta: kad bi za nešto molio, molio je, iskao je tri puta. 'Bože, kazni Kurejšije!', rekao je i to ponovio tri puta. Oni su se, čuvši te njegove riječi, prestali smijati i pobojali se njegove dove. On je zatim dodao: 'Bože, kazni Ebu Džehla ibn Hišama, Utbu ibn Rebia, Šejbu ibn Rebia, Velida ibn Utbu, Umejju ibn Halefa, Ukbu ibn Ebu Muajta!' Spomenuo je i sedmoga, ali ja se ne sjećam koga i, tako mi Onoga Koji je s istinom poslao Muhammeda, ja sam sve te koje je spomenuo gledao kako padaju mrtvi i kako se odvlače u jamu na Bedru!" (Hadis bilježe: Buhari, 520, Muslim, 1794, i Nesai, I/161, 162.)

ARAPSKI

ابن مسعود: بينما النبي صلى الله عليه وسلم يصلي عند البيت، وأبو جهلٍ وأصحابه جلوسٌ وقد نحرت جزور بالأمس، فقال أبو جهلٍ: أيكم يقوم إلى سلا جزور بني فلانٍ فيأخذه فيضعه بين كتفيّ محمدٍ إذا سجد؟ فانبعث أشقى القوم فأخذه، فلما سجد صلى الله عليه وسلم وضعه بين كتفيه، فاستضحكوا، وجعل بعضهم يميل على بعضٍ، وأنا قائمٌ أنظرٌ لو كانت لي منعةٌ طرحته عن ظهره، والنبيُّ صلى الله عليه وسلم ساجدٌ ما يرفعُ رأسه، حتى انطلق إنسان فأخبر فاطمة، فجاءت وهي جويرية فطرحته عنه، ثم أقبلت عليهم تسبهم لما قضى صلاته رفع صوته، ثم دعا عليهم، وكان إذا دعا دعا ثلاثًا، وإذا سأل سأل ثلاثًا، ثم قال اللهمَّ عليك بقريشٍ، ثلاث مراتٍ، فلمَّا سمعوا صوته ذهب عنهم الضحك وخافوا دعوته، ثم قال: "اللهمَّ عليك بأبي جهلٍ بن هشامٍ، وعتبة بن ربيعة وشيبة بن ربيعة، والوليد بن عتبة، وأمية بن خلفٍ وعقبة بن أبي معيطٍ" وذكر السابع ولم أحفظه، فوالذي بعث محمدًا بالحق لقد رأيت الذي سمى صرعى، ثمّ سحبوا إلى القليب قليب بدرٍ.