Ebu Davud | 4301

Zakletvu su ti dali oni koji kradu od hadžija: Eslemije, Gifarije i Muzejnije. - Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao je: - Što misliš, ako su Eslemije, Gifarije i Muzejnije bolji od Beni Temima, Beni Amira, Eseda i Gatafana, da li bi oni time bili razočarani i propali? – Ovaj je odgovorio potvrdno, na što je Poslanik, s.a.v.s., rekao: - Tako mi Onoga Koji upravlja mojim životom, oni su zaista bolji od njih.

Ko ispolji neprijateljstvo prema Mom evliji, Ja mu objavljujem rat! A neće Mi se Moj rob približiti nečim Meni dražim kao onim što Sam mu Ja naredio. A neprestano će se Moj rob približavati Meni nafilama, sve dok ga ne zavolim. A kada ga zavolim, postat ću njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, ruka kojom uzima, noga kojom kroči. Ako Me zamoli, Ja ću mu dati; ako traži utočište kod Mene, Ja ću mu utočište dati. Ja ne oklijevam ni oko jedne stvari, a koju sam naredio, kao što oklijevam oko uzimanja duše Mog roba vjernika. On prezire smrt, a Ja prezirem njegovo razočarenje.

"Živio je u davna vremena jedan kralj koji je imao sihirbaza. Kad je sihirbaz ostario, reče kralju: Ja sam ostario, zato mi nađi dječaka da ga poučim sihru. Poslao mu je nekog dječaka da ga poučava. Dječak je u putu prema crnomagijašu sreo jednog pobožnog učenjaka kod koga je odsjeo i čuo od njega riječi koje su ga zadivile. Tako je uvijek činio kad bi odlazio sihirbazu. Kad bi došao do sihirbaza, sihirbaz bi ga istukao, te se dječak požalio asketi. On reče: Kad se pobojiš sihirbaza, kaži mu da te je zadržala porodica, a ako se pobojiš porodice, reci da te zadržao sihirbaz. Tako je redovno činio dok jednom, na putu, nije ugledao veliku životinju koja je zapriječila prolaz svijetu, pa reče: Danas ću saznati je li bolji sihirbaz ili pobožnjak. Uzeo je kamen i rekao: Allahu moj, ako je učenjak Tebi draži od sihirbaza, ubij ovu životinju kako bi ljudi mogli prolaziti! On se baci na nju i ubi je, pa ljudi prođoše. On ode kod pobožnjaka i obavijesti ga šta je učinio. Pobožnjak reče: Moj sinko, ti si sad bolji od mene. Dostigao si visok stepen, i zasigurno ćeš biti iskušan. Zato, ako te budu mučili, nemoj me otkriti. Dječak je iscjeljivao slijepe i gubave i liječio svijet od različitih bolesti. Za njegovu nadarenost čuo je kraljev savjetnik, inače slijepac, te ode kod njega s brojnim darovima i reče: Ovo što je ovdje tebi pripada, ako me izliječiš. Mladić reče: Ja ne liječim nikog, nego Allah, pa ako povjeruješ u Allaha Uzvišenog, uputit ću Mu dovu, i izliječit će te. Kraljev savjetnik povjerova u Allaha, i Allah ga izliječi. Zatim je došao kod kralja i sjeo pored njega, kako je činio i ranije, a kralj ga upita: Ko ti povrati vid? Ovaj odgovori: Moj Gospodar. Kralj upita: Zar ti imaš gospodara osim mene? Savjetnik kaza: Moj i tvoj Gospodar je Allah. Potom ga je kralj uhapsio i nije ga prestao mučiti dok mu nije rekao za dječaka. Zatim su dječaka doveli, pa mu kralj reče: Sinko, tvoja vještina u sihru dostigla je visok nivo. Ti liječiš slijepe i gubave i činiš još mnogo toga! Dječak reče: Ja ne liječim nikog, nego Allah Uzvišeni. Vladar je i njega uhapsio i nije ga prestao mučiti dok nije otkrio pobožnjaka. Doveden je i pobožnjak, pa mu je rečeno: Vrati se svojoj (prijašnjoj) vjeri!! On to odbi, pa vladar naredi da donesu testeru, zatim je staviše na sredinu njegove glave i raspiliše je njome na dva dijela. Zatim je doveden kraljev savjetnik i bi mu rečeno: 'Vrati se svojoj (prijašnjoj) vjeri!! On to odbi, pa vladar naredi da donesu testeru, zatim je staviše na sredinu njegove glave i raspiliše je njome na dva dijela. Zatim je doveden dječak te mu bi rečeno: Vrati se svojoj (prijašnjoj) vjeri! On to odbi, pa ga vladar predade skupini svojih sluga i reče: Vodite ga na to i to brdo. Kad stignete na vrh, tražite od njega da napusti vjeru. Ako prihvati, uredu je, ali ako to odbije, bacite ga s vrha! Otišli su i popeli se s njime na brdo. Dječak zamoli: Allahu moj, zaštiti me od njih čime hoćeš! Pod njima se zatrese brdo i oni popadaše u provaliju. On se vrati kralju, koji ga upita: Šta je bilo s tvojom družinom? Dječak reče: Allah me je zaštitio od njih. Predao ga je drugoj grupi i rekao: Vodite ga i ukrcajte u lađu. Otplovite s njime nasred mora. Ako napusti vjeru, dobro i jest, a ako na to ne pristane, bacite ga! Isplovili su. Dječak reče: Allahu moj, zaštiti me od njih čime hoćeš! Prevrnu se lađa, pa se potopiše, a on se vrati kralju, koji ga upita: Šta se desilo sa slugama? Allah Uzvišeni od njih me je zaštitio, odgovori dječak. Zatim se obrati kralju: Ti me nećeš moći ubiti sve dok ne uradiš što ću ti narediti. On upita: A šta to? Dječak reče: Sakupi ljude u jednu dolinu, zatim me razapni na stablo, potom uzmi strijelu iz mog tobolca, stavi strijelu u luk i reci: U ime Allaha, mladićeva Gospodara!' pa odapni strijelu na mene. Ako to uradiš, moći ćeš me ubiti. Kralj je sakupio ljude u jednu dolinu, razapeo dječaka na stablo, uzeo strijelu iz njegova tobolca, zatim je stavi u luk i reče: U ime Allaha, mladićeva Gospodara!, i odape strijelu, koja ga pogodi u sljepoočnicu. Dječak stavi svoju ruku na sljepoočnicu i umrije, a ljudi povikaše: Vjerujemo u Gospodara dječakova! Vjerujemo u Gospodara dječakova! Sluge dođoše kralju i rekoše mu: Vidiš, ono čega si se ti pribojavao, tako nam Boga, desilo se. Povjerova narod u Allaha. Kralj naredi da se iskopaju rovovi duž puta. Potom naredi da se naloži u njima vatra i reče: Onog ko ne odustane od vjere bacite u vatru!, ili mu recite: Skoči u vatru! Tako učiniše. Kad na red dođe žena sa dojenčetom, zastade bojeći se vatre. Dijete joj reče: Majčice, budi strpljiva, jer ti si, zaista, na istini!"