Buharija | 560
HADIS
Pričao nam je Muhamed b. Beššar, njemu Muhammed b. Džafer, a ovome Šu'be prenoseći od Sabda, on od Muhammeda b. Amra b. Hasana b. Alija, koji je rekao:
"Došao je (iz Iraka u Medinu) Hadždžadž pa smo pitali Džabira b. Abdullaha (o namaskim vremenima) i on odgovori: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je podne-namaz sredinom dana; ikindiju dok je sunce još čistog sjaja; akšam kada ono zade, a jaciju nekada (ranije) a nekada (kasnije), kada bi vidio drugove da su se sakupili, požurio bi, a kada bi primijetio da su zakasnili, odgodio bi je. Sabah su oni, odnosno Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjali u sumraku."
ARAPSKI
حَدَّثَنَا مُحَمَّدُ بْنُ بَشَّارٍ، قَالَ حَدَّثَنَا مُحَمَّدُ بْنُ جَعْفَرٍ، قَالَ حَدَّثَنَا شُعْبَةُ، عَنْ سَعْدٍ، عَنْ مُحَمَّدِ بْنِ عَمْرِو بْنِ الْحَسَنِ بْنِ عَلِيٍّ، قَالَ قَدِمَ الْحَجَّاجُ فَسَأَلْنَا جَابِرَ بْنَ عَبْدِ اللَّهِ فَقَالَ كَانَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم يُصَلِّي الظُّهْرَ بِالْهَاجِرَةِ، وَالْعَصْرَ وَالشَّمْسُ نَقِيَّةٌ، وَالْمَغْرِبَ إِذَا وَجَبَتْ، وَالْعِشَاءَ أَحْيَانًا وَأَحْيَانًا، إِذَا رَآهُمُ اجْتَمَعُوا عَجَّلَ، وَإِذَا رَآهُمْ أَبْطَوْا أَخَّرَ، وَالصُّبْحَ كَانُوا ـ أَوْ كَانَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم يُصَلِّيهَا بِغَلَسٍ.