Buharija | 547
HADIS
Ebu Minhal rekao je:
Ušli smo ja i moj otac kod Ebu Berze el-Eslemija, r.a., pa mu moj otac reče: 'Kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao propisane namaze?' On mu odgovori: 'Podne-namaz, koji nazivate prvim dnevnim namazom, klanjao je kad sunce klizne sa zenita; ikindiju bi klanjao tako da bi se neko između nas mogao vratiti svome domu do nakraj Medine dok bi sunce još sijalo', a zaboravio sam šta je Ebu Berza rekao o akšam-namazu. 'Jaciju, koju nazivate 'ateme' (tj. tmina), volio je odgađati (do u tamnu noć), mrzio je spavanje prije nje i razgovaranje poslije nje, okretao bi se (svijetu) poslije klanjanja sabaha tek kad bi čovjek mogao poznati svoga druga (pored sebe), a na njemu bi učio šezdeset do stotinu ajeta." (Hadis su zabilježili Buhari 547. i Nesai 262/1.)
ARAPSKI
أبو الْمِنْهَالِ: دخلت أنا وأبي علي أَبِي بَرْزَةَ الْأَسْلَمِيِّ فَقَالَ لَهُ أَبِي كَيْفَ كَانَ (رَسُولُ اللَّهِ) صلى الله عليه وسلم يُصَلِّي الْمَكْتُوبَةَ؟ فقَالَ: كَانَ يُصَلِّي الْهَجِيرَ الَّتِي تَدْعُونَهَا الْأُولَى حِينَ تَدْحَضُ الشَّمْسُ، وَيُصَلِّي الْعَصْرَ ثُمَّ يَرْجِعُ أَحَدُنَا إِلَى رحله فِي أَقْصَى الْمَدِينَةِ وَالشَّمْسُ حَيَّةٌ وَنَسِيتُ مَا قَالَ فِي الْمَغْرِبِ وَكَانَ يَسْتَحِبُّ أَنْ يُؤَخِّرَ الْعِشَاءَ التي تدعونها العتمة، وَكَانَ يَكْرَهُ النَّوْمَ قَبْلَهَا وَالْحَدِيثَ بَعْدَهَا، وَكَانَ يَنْفَتِلُ مِنْ صَلَاةِ الْغَدَاةِ حِينَ يَعْرِفُ المرء جَلِيسَهُ، وَيَقْرَأُ بالسِّتِّينَ إِلَى الْمِائَةِ.
رواه البخاري والنسائي.