Buharija

Vjerovanje u meleke zauzima drugo mjesto unutar islamskog Simbola vjerovanja, odmah nakon vjerovanja u Allaha, dž.š. (amentu billahi ve melaiketihi). Prema islamu meleki su naprosto predmet besprijekorne i bezuvjetne vjere a ne nikako predmet kulta. Oni se u Kur'anu spominju kao duhovna nevidljiva bića koja igraju značajnu ulogu u poretku svijeta i u životu čovjeka. Prema tome meleki uvijek stoje između Boga i Čovjeka. Kur’an ovako apostrofira njihovu principijelnu posredujuću ulogu: A koliko na nebesima ima meleka čije posredovanje nikome neće biti od koristi, sve dok to Allah ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan (53, 26).

Ovaj kur’anski ajet je veoma važan. Qurtubi s tim u vezi iznosi veoma zanimljivo mišljenje. Prema njemu ajet treba shvatiti u smislu Božije opomene ili ukora onima koji na bilo koji način izražavaju kult prema melekima kao i prema svemu onome što se izjednačava s Bogom. Konzekventno tome islamski učenjaci naučavaju da se meleki, usprkos njihova poniznoga štovanja Gospodara, mogu zauzimati samo za one s kojima je Allah, dž.š., zadovoljan. Oni su Allahove, dž.š., pokorne sluge koje okružuju Njegov tron (aršur-r-Rahman) veličajući Ga i padajući pred Njim ničice na tle. Ali istodobno oni su takva bića koja tješe pravovjerne i koja se, kako nam i predmetni hadis govori, neprestano kod Allaha mole za opraštanje čovjekovih grijeha i spuštanje Božije milosti na njega.

S druge strane oni su posebni donosioci Objave i Božijih naredbi. Pored toga oni uzimaju duše ljudima u trenucima njihove smrti, a igraju vrlo značajnu ulogu i kod kažnjavanja nevjernika. U Kur’anu su specijalno spomenuti u kontekstu proživljenja nakon smrti na Taj dan oni će se približiti Allahovom, dž.š., tronu. Sve ovo spada u njihovu osnovnu zadaću u odnosu prema čovjeku kao takvome. Kako se ima shvatiti njihova posredujuća uloga?

Kada budemo govorili o šefa’atu, vidjet ćemo da se ljudi ne mogu zauzimati jedni za druge na Sudnjemu danu bez Allahova, dž.š., dopuštenja, koje je uostalome dato samo Muhammedu, a.s., (Usp., komentar o šefa’atu). U vezi sa zauzimanjem meleka na Sudnjemu danu čuveni komentator Kur’ana Razi će kazati da će se meleki nasumnjivo zauzimati za ljude kod Allaha, dž.š., ali da njihovo zauzimanje neće proizvoditi bilo kakve učinke. Njihovo je da se naprosto zauzimaju, a na Allahu je hoće li njihovo zauzimanje ili njihova molba biti djelotvorni. U tom sklopu biće uputno navesti ovaj kur’anski ajet: Meleki koji drže prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvale svoga Gospodara i vjeruju u Nj mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: “Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri.” (40, 7)

Komentirajući ovaj potonji kur’anski ajet Razi zaključuje da savršeno blaženstvo leži u dvije stvari: veličanju i slavljenju Allaha, dž.š., odnosno Njegova božanskoga poretka i samilosti prema Njegovim stvorenjima. Meleki kao privilegiju uživaju to savršeno blaženstvo. i ono kao takvo bitno određuje njihovu dvostruku funkciju.

S jedne strane oni slave i veličaju Allaha, dž.š., dok Gas druge strane istodobno mole za oprost ljudima. Pored principijelne zadaće koju su meleki, posredujući između Boga i čovjeka, obavljali, osnovni izvori islama govore i o drugim zadacima koje su pojedinačno obavljali. Na prvome mjestu treba svakako istaknuti meleka Džebraila koji je dostavljao Allahovu Objavu poslanicima, napose Muhammedu, a.s. On se naziva “duhom pouzdanim”?i kao i “Duhom svetim” (Ruhul-quddus), naročito onda kada se govori o dostavljanju Objave Isau, a.s. Naravno, u kontekstu svojega teološkog učenja kršćanstvo kategoriju Duha svetoga posve drugačije razumijeva. (Usp., komentar koji govori o Isau, a.s.). O meleku Džebrailu Kur’an kaže: Reci: “Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek Džebrail kao istinu, da još više učvrsti vjernike u vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima.” (16, 102).

Riječ quddus je značenjski bila različito komentirana. Jedni je tumače kao nešto što je “čisto” i “pročišćeno”. Zbog toga i Božije lijepo ime Quddus ne znači ništa drugo do li da je on čist od svih ljudskih nesavršenosti. Prema mišljenju većine komentatora, primjerice Mudžahida (umro 725.) i Hasana Basrija (umro 728.), Duh sveti će konzekventno tome biti i Duh Božiji, a Allah najbolje zna! Zato u Kur’anu stoji: Reci: “Pitaju te o duši, reci: “šta je duša – samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja”! (17,85). Jedna od njihovih posebnih funkcija koje su meleki, prema Božijoj odredbi, obavljanje i potpomaganje vjernika u njihovoj borbi protiv onih koji osporavaju istinitost Njegove Objave. To su oni koji su muslimanima direktno pomogli u bici na Bedru. Nasuprot vjernika oni konstantno proklinju one koji narušavaju božanski poredak stvari. Kur’an pored Džebraila spominje odmah i njegova uvjetno kazano suradnika Mikaila. Prema Predaji melek koji uzima ljudske duše zove se ‘Azrail. Međutim, Kur’an naglašava da postoji više meleka koji izvršavaju tu zadaću: Tako mi onih koji čupaju grubo, i onih koji vade blago. (79, 1-2). Prvi su oni koji na grub način uzimaju duše nevjernicima, drugi su oni koji blago vade duše vjernicima. Ovaj kur’anski stav slikovito je pojašnjen u Poslanikovome hadisu: Muhammed, a.s., je opazio meleka ‘Azraila kraj uzglavlja jednoga medinskoga čovjeka. On mu reče: “Blago se prikuči mojemu ahbabu, jer je on vjernik!” – Melek mu odgovori: “Muhammede! Neka je tvoja duša spokojna i neka je mir na tebe! Kada su vjernici u pitanju, ja sam pun blagosti i dobrote.” Prema hadisima melek koji će najaviti Dan proživljenja naziva se Israfil. On će u tačno određeno vrijeme puhnuti u rog i time označiti vrijeme proživljavanja mrtvih. U Kur’anu stoji: i puhnuće se u rog pa će oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti, (36, 51), ili: …I u rog će se puhnuti – to je Dan kojim se prijeti. (50, 20) Spomenuta četiri meleka u hadisima se uvijek pominju kao posebna grupa Allahovih sluga.

Vidi, Et-Taberani, al-Mu’džem al-Kebir, četvrta knjiga, broj 403; Hejsemi u Medžme’ ez-Zevaidu veli da je riječ o slabome hadisu, jer su dvojica ravija u senedu nepoznati prenosioci.

Pored njih Kur’an spominje Haruta i Maruta, zatim meleka vatre, i njegove pratioce zebanijje. Allahu, dž.š., su jako blizu i oni koji prate čovjeka u njegovome svakodnevnome životu i bilježe njegova djela: Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju! Čujemo Mi, a izaslanici Naši koji su uz njih zapisuju (43,80).

Ko su meleki, odnosno od čega su oni stvoreni i koje mjesto zauzimaju među Allahovim stvorenjima? U hadisima se govori da su meleki stvoreni od svjetla (nura). U muslimanskoj teologiji s obzirom na gore postavljena pitanja, izdvojiće se kao ključne četiri tačke:

Oni su stvoreni od svjetla (nura), ne dijele se prema spolu, oni su nepogrešivi i na kraju među svim Božijim stvorenjima u Univerzumu meleki, poslanici i čovjek kao takav zauzimaju istaknuto mjesto.80 Pored toga, u Dževahiru-l-usulu se navodi da oni neće imati priliku da uživaju u džennetskim blagodatima niti će gledati Allaha, dž.š., u lice (visio beatifica).

S obzirom na relativnu posebnost meleka, poslanika i čovjeka, poznati učenjak Bagdadi veli: “Velika većina učenjaka naučava da poslanici kod Allaha, dž.š., zauzimaju istaknutije mjesto od meleka. Štaviše, neki od njih naučavaju istaknutiji položaj nekih vjernika u odnosu na meleke, naravno tu se niko posebno ne spominje.”

Mu’tezilije o tome imaju dva različita stajališta. Većina smatra da su meleki istaknutiji od poslanika, oni idu čak i dotle da smatraju kako je i melek čuvar vatre pribraniji od poslanika. Oni malobrojniji smatraju da su meleki koji čine grijehe pribraniji, dok oni koji su skloni činiti određene grijehe, kao recimo Harut i Marut, oni su u podređenome položaju u odnosu na poslanike.

U definiranju konačnoga stava o tome većina islamskih mislilaca polazi od kur’anskoga kazivanja o Ademu, a.s., i melekima. Allah je naredio melekima da padnu ničice pred Adema, a.s., jer je Adem, a.s., kao Allahov namjesnik na Zemlji uspio, naravno uz Allahovu pomoć, spoznati imena svih stvari u svijetu, što nije uspjelo melekima. Kao takav čovjek je nosilac slobodne volje i posljedično vlastite odgovornosti. On je naprosto razapet između slobode i grijeha. Po tome je čovjek najvrednije biće u Univerzumu. Zbog toga oni naučavaju da su pravovjerni općenito istaknutiji kod Allaha, dž.š., od meleka. Iz tog općega stava izvodi se sljedeća vrijednosna gradacija. Na prvome mjestu su Božiji poslanici, na drugoj poziciji su ljudi a tek treću poziciju zauzimaju meleki.

Komentar: Adnan Silajdžić, "40 hadisa s komentarom"