Buharija

HADIS

Pričao nam je Ebu-Mamer, njemu Abdul-Varis, a ovom Abdul-Aziz, prenoseći od Enesa, radijallahu anhu, da je kazivao:

"Na dan Uhuda ljudi su ustuknuli od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a Ebu-Talha bio je ispred njega i štitio ga svojim kožnim štitom. Bio je izvanredan strijelac i snažno je odapinjao (strijele), a toga je dana (zatežući tetivu) polomio dva (ili tri) luka. Dešavalo se da čovjek prođe s tobolcem strijela. On bi tada povikao: Daj ih Ebu-Talhi! Tada se je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, gledajuću u ljude, isturio, dok mu je Ebu-Talha govorio: Allahov Vjerovjesniče, žrtvovao bih za tebe i oca i majku, nemoj se izlagati, pogodit će te strijela! Moja prsa su štit tvojim prsima! Vidio sam Aišu, kćerku Ebu-Bekrovu, i Umm-Sulejm, zavrnutih nogavica, na čijim sam nogama vidio halhale, kako na leđima nose mješine s vodom i poje ljude; potom se ponovo vraćaju, pune ih i daju ljudima. Ebu-Talhi sablja je ispadala dva-tri puta." (Buhari)

ARAPSKI

حَدَّثَنَا أَبُو مَعْمَرٍ، حَدَّثَنَا عَبْدُ الْوَارِثِ، حَدَّثَنَا عَبْدُ الْعَزِيزِ، عَنْ أَنَسٍ ـ رضى الله عنه ـ قَالَ لَمَّا كَانَ يَوْمُ أُحُدٍ انْهَزَمَ النَّاسُ عَنِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم وَأَبُو طَلْحَةَ بَيْنَ يَدَىِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم مُجَوِّبٌ بِهِ عَلَيْهِ بِحَجَفَةٍ لَهُ، وَكَانَ أَبُو طَلْحَةَ رَجُلاً رَامِيًا شَدِيدَ الْقِدِّ، يَكْسِرُ يَوْمَئِذٍ قَوْسَيْنِ أَوْ ثَلاَثًا، وَكَانَ الرَّجُلُ يَمُرُّ مَعَهُ الْجَعْبَةُ مِنَ النَّبْلِ فَيَقُولُ انْشُرْهَا لأَبِي طَلْحَةَ. فَأَشْرَفَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم يَنْظُرُ إِلَى الْقَوْمِ، فَيَقُولُ أَبُو طَلْحَةَ يَا نَبِيَّ اللَّهِ بِأَبِي أَنْتَ وَأُمِّي، لاَ تُشْرِفْ يُصِيبُكَ سَهْمٌ مِنْ سِهَامِ الْقَوْمِ، نَحْرِي دُونَ نَحْرِكَ. وَلَقَدْ رَأَيْتُ عَائِشَةَ بِنْتَ أَبِي بَكْرٍ وَأُمَّ سُلَيْمٍ وَإِنَّهُمَا لَمُشَمِّرَتَانِ، أَرَى خَدَمَ سُوقِهِمَا، تُنْقِزَانِ الْقِرَبَ عَلَى مُتُونِهِمَا، تُفْرِغَانِهِ فِي أَفْوَاهِ الْقَوْمِ، ثُمَّ تَرْجِعَانِ فَتَمْلآنِهَا، ثُمَّ تَجِيآنِ فَتُفْرِغَانِهِ فِي أَفْوَاهِ الْقَوْمِ، وَلَقَدْ وَقَعَ السَّيْفُ مِنْ يَدَىْ أَبِي طَلْحَةَ إِمَّا مَرَّتَيْنِ، وَإِمَّا ثَلاَثًا