Buharija

HADIS

Pričao mi je Muhammed, njemu Abdus-Samed, ovom njegov otac, a ovom Abdul-Aziz b. Suhejb, da je Enes b. Malik kazivao:

"Došao je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu jašući (na istoj životinji) ispred Ebu-Bekra koji je bio poznat i star, a Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio sijed, niti je im bio poznat. Tako bi čovjek susreo Ebu-Bekra i upitao ga: Ebu-Bekre, ko ti je taj čovjek koji je s tobom? Ovaj čovjek mene upućuje na put!, odgovorio bi on, pa bi onaj koji pita razumio kako ga on vodi u putovanju, a ne bi shvatio da je Ebu-Bekr mislio na uputu dobra. Jednom se, tako, Ebu-Bekr okrenuo, dok ih je jedan konjanik sustizao, i rekao: Allahov Poslaniče, ovaj nas konjanik sustiže! Tada se okrenuo i Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: Gospodaru moj, obori ga! Konj ga je zbacio, a onda se podigao hržući. Allahov Vjerovjesniče, reče ovaj, naredi mi šta god želiš! Ostani tu, reče mu on, i ne dopusti nikome da nas slijedi i sustigne! Tako je ovaj na početku dana bio protiv Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a na kraju dana njegov čuvar s oružjem. Stigao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, do kraja Harre, a onda poslao po ensarije. Oni su došli do njega i Ebu-Bekra, nazvali selam i rekli: Uzjašite u punoj sigurnosti i pokornosti! Uzjahali su, a oni su ih okružili s oružjem. U Medini se govorilo: Došao je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem! Došao je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem! Izlazili su, gledali i govorili: Došao je Allahov Vjerovjesnik! Došao je Allahov Vjerovjesnik! On je išao, ali se nije zaustavljao sve do Ebu-Ejjubove kuće. Tu je počeo razgovarati s njegovom porodicom. Uto je, dok je brao plodove svojima u porodičnom palmiku, za njega čuo Abdullah b. Selam, pa je požurio da ostavi ono što je brao. Stigao je noseći ubrane plodove; slušao je, neko vrijeme, Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a onda se vratio svojoj porodici. Allahov je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: Koja je kuća iz naše familije najbliža? Moja, Allahov Vjerovjesniče, reče Ebu-Ejjub, evo, ovo je moja kuća, a ovo su vrata! Idi, reče (Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem), i pripremi nam mjesto da se odmorimo!Ustajte vas dvojica, reče on, s Allahovim blagoslovom! Nakon što je doputovao Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, došao (mu) je Abdullah b. Selam i rekao: Svjedočim da si ti Allahov poslanik i da si došao s istinom! Židovi znaju da sam ja njihov prvak i potomak njihovog prvaka, da sam najučeniji i potomak najučenijeg – pozovi ih i pitaj o meni prije negoli saznaju da sam primio islam, jer ako saznaju da sam postao musliman, neće reći istinu o meni! Allahov Vjerovjesnik ih je, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao, pa su došli i ušli kod njega. O židovi, reče im on, teško vama, Allaha se bojte! Tako mi Allaha, osim kojeg drugog (istinskog) Boga nema, vi znate da sam ja uistinu Njegov poslanik i da sam vam došao s istinom – pa primite islam! Mi ga ne poznajemo!, rekoše oni i ponoviše to za Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, sva tri puta. Ko je od vas Abdullah b. Selam?, upita on, a oni odgovoriše: To je naš prvak i sin našeg prvaka, najučeniji od nas i sin najučenijeg od nas! A šta mislite, upita ih on, ako je on primio islam? Bože sačuvaj, rekoše oni, taj nije primio islam! A šta mislite, upita ih on, ako je on primio islam? Bože sačuvaj, rekoše oni, taj nije primio islam! Tada on reče: Iziđi Ibn-Selame! On je izišao i rekao im: O židovi, Allaha se bojte! Tako mi Allaha, osim kojeg drugog (istinskog) Boga nema, vi doista znate da je on Allahov poslanik i da je došao s istinom! Lažeš!, rekoše oni. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada ih je istjerao van."

ARAPSKI

حَدَّثَنِي مُحَمَّدٌ، حَدَّثَنَا عَبْدُ الصَّمَدِ، حَدَّثَنَا أَبِي، حَدَّثَنَا عَبْدُ الْعَزِيزِ بْنُ صُهَيْبٍ، حَدَّثَنَا أَنَسُ بْنُ مَالِكٍ ـ رضى الله عنه ـ قَالَ أَقْبَلَ نَبِيُّ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم إِلَى الْمَدِينَةِ وَهْوَ مُرْدِفٌ أَبَا بَكْرٍ، وَأَبُو بَكْرٍ شَيْخٌ يُعْرَفُ، وَنَبِيُّ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم شَابٌّ لاَ يُعْرَفُ، قَالَ فَيَلْقَى الرَّجُلُ أَبَا بَكْرٍ فَيَقُولُ يَا أَبَا بَكْرٍ، مَنْ هَذَا الرَّجُلُ الَّذِي بَيْنَ يَدَيْكَ فَيَقُولُ هَذَا الرَّجُلُ يَهْدِينِي السَّبِيلَ. قَالَ فَيَحْسِبُ الْحَاسِبُ أَنَّهُ إِنَّمَا يَعْنِي الطَّرِيقَ، وَإِنَّمَا يَعْنِي سَبِيلَ الْخَيْرِ، فَالْتَفَتَ أَبُو بَكْرٍ، فَإِذَا هُوَ بِفَارِسٍ قَدْ لَحِقَهُمْ، فَقَالَ يَا رَسُولَ اللَّهِ، هَذَا فَارِسٌ قَدْ لَحِقَ بِنَا. فَالْتَفَتَ نَبِيُّ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَقَالَ " اللَّهُمَّ اصْرَعْهُ ". فَصَرَعَهُ الْفَرَسُ، ثُمَّ قَامَتْ تُحَمْحِمُ فَقَالَ يَا نَبِيَّ اللَّهِ مُرْنِي بِمَا شِئْتَ. قَالَ " فَقِفْ مَكَانَكَ، لاَ تَتْرُكَنَّ أَحَدًا يَلْحَقُ بِنَا ". قَالَ فَكَانَ أَوَّلَ النَّهَارِ جَاهِدًا عَلَى نَبِيِّ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم، وَكَانَ آخِرَ النَّهَارِ مَسْلَحَةً لَهُ، فَنَزَلَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم جَانِبَ الْحَرَّةِ، ثُمَّ بَعَثَ إِلَى الأَنْصَارِ، فَجَاءُوا إِلَى نَبِيِّ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَسَلَّمُوا عَلَيْهِمَا، وَقَالُوا ارْكَبَا آمِنَيْنِ مُطَاعَيْنِ. فَرَكِبَ نَبِيُّ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَأَبُو بَكْرٍ، وَحَفُّوا دُونَهُمَا بِالسِّلاَحِ، فَقِيلَ فِي الْمَدِينَةِ جَاءَ نَبِيُّ اللَّهِ، جَاءَ نَبِيُّ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم. فَأَشْرَفُوا يَنْظُرُونَ وَيَقُولُونَ جَاءَ نَبِيُّ اللَّهِ، جَاءَ نَبِيُّ اللَّهِ. فَأَقْبَلَ يَسِيرُ حَتَّى نَزَلَ جَانِبَ دَارِ أَبِي أَيُّوبَ، فَإِنَّهُ لَيُحَدِّثُ أَهْلَهُ، إِذْ سَمِعَ بِهِ عَبْدُ اللَّهِ بْنُ سَلاَمٍ وَهْوَ فِي نَخْلٍ لأَهْلِهِ يَخْتَرِفُ لَهُمْ، فَعَجِلَ أَنْ يَضَعَ الَّذِي يَخْتَرِفُ لَهُمْ فِيهَا، فَجَاءَ وَهْىَ مَعَهُ، فَسَمِعَ مِنْ نَبِيِّ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم ثُمَّ رَجَعَ إِلَى أَهْلِهِ، فَقَالَ نَبِيُّ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " أَىُّ بُيُوتِ أَهْلِنَا أَقْرَبُ ". فَقَالَ أَبُو أَيُّوبَ أَنَا يَا نَبِيَّ اللَّهِ، هَذِهِ دَارِي، وَهَذَا بَابِي. قَالَ " فَانْطَلِقْ فَهَيِّئْ لَنَا مَقِيلاً ". قَالَ قُومَا عَلَى بَرَكَةِ اللَّهِ. فَلَمَّا جَاءَ نَبِيُّ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم جَاءَ عَبْدُ اللَّهِ بْنُ سَلاَمٍ فَقَالَ أَشْهَدُ أَنَّكَ رَسُولُ اللَّهِ، وَأَنَّكَ جِئْتَ بِحَقٍّ، وَقَدْ عَلِمَتْ يَهُودُ أَنِّي سَيِّدُهُمْ وَابْنُ سَيِّدِهِمْ، وَأَعْلَمُهُمْ وَابْنُ أَعْلَمِهِمْ، فَادْعُهُمْ فَاسْأَلْهُمْ عَنِّي قَبْلَ أَنْ يَعْلَمُوا أَنِّي قَدْ أَسْلَمْتُ، فَإِنَّهُمْ إِنْ يَعْلَمُوا أَنِّي قَدْ أَسْلَمْتُ قَالُوا فِيَّ مَا لَيْسَ فِيَّ. فَأَرْسَلَ نَبِيُّ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَأَقْبَلُوا فَدَخَلُوا عَلَيْهِ. فَقَالَ لَهُمْ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " يَا مَعْشَرَ الْيَهُودِ، وَيْلَكُمُ اتَّقُوا اللَّهَ، فَوَاللَّهِ الَّذِي لاَ إِلَهَ إِلاَّ هُوَ إِنَّكُمْ لَتَعْلَمُونَ أَنِّي رَسُولُ اللَّهِ حَقًّا، وَأَنِّي جِئْتُكُمْ بِحَقٍّ فَأَسْلِمُوا ". قَالُوا مَا نَعْلَمُهُ. قَالُوا لِلنَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم قَالَهَا ثَلاَثَ مِرَارٍ. قَالَ " فَأَىُّ رَجُلٍ فِيكُمْ عَبْدُ اللَّهِ بْنُ سَلاَمٍ ". قَالُوا ذَاكَ سَيِّدُنَا وَابْنُ سَيِّدِنَا، وَأَعْلَمُنَا وَابْنُ أَعْلَمِنَا. قَالَ " أَفَرَأَيْتُمْ إِنْ أَسْلَمَ ". قَالُوا حَاشَا لِلَّهِ، مَا كَانَ لِيُسْلِمَ. قَالَ " أَفَرَأَيْتُمْ إِنْ أَسْلَمَ ". قَالُوا حَاشَا لِلَّهِ، مَا كَانَ لِيُسْلِمَ. قَالَ " يَا ابْنَ سَلاَمٍ، اخْرُجْ عَلَيْهِمْ ". فَخَرَجَ فَقَالَ يَا مَعْشَرَ الْيَهُودِ، اتَّقُوا اللَّهَ، فَوَاللَّهِ الَّذِي لاَ إِلَهَ إِلاَّ هُوَ إِنَّكُمْ لَتَعْلَمُونَ أَنَّهُ رَسُولُ اللَّهِ، وَأَنَّهُ جَاءَ بِحَقٍّ. فَقَالُوا كَذَبْتَ. فَأَخْرَجَهُمْ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم