Muslim

En-Nevevijev komentar oba prethodna hadisa

Iz dijela izjave: Čovjek koji će izaći iz njega četveronoške (u drugoj predaji stoji: pužući) jezičari izvode riječ puzanje (الحبو), koja znači: idenje na obje ruke i obje noge. Često za nju kažu i „na obje ruke i na koljenima“., a nerijetko i „na svojim rukama sjedeći“. Ibn Durejd i drugi za gmizanje (الزحف) kažu: - To je kretanje na stražnjici, pomažući se leđima i prsima. - Iz navedenoga proizlazi da su riječi puzanje (الحبو) i gmizanje (الزحف) sinonimi, ili da imaju slično značenje, a da njihova međusobna različitost počiva na različitosti stanja onoga koji puže, odnosno onoga koji gmiže. A Allah najbolje zna!

Pitanje: Zar sa mnom šalu zbijaš? (ili: Zar me ismijavaš...) predstavlja sumnju prenosioca. Predaja u kojoj stoji: Zar me ismijavaš? znači: Zar sa mnom šalu zbijaš?, zbog toga što onaj koji se šali ismijava onog na čiji račun se šali, pa je riječ „ismijavati“ došla na mjesto riječi „šalu zbijati“, u prenesenom smislu. Za značenje pitanja: Zar sa mnom šalu zbijaš?, koje je ovdje spomenuto, vezana su tri stava. Prvi je da je čovjek izašao iz vatre zbog onoga što proizlazi iz konteksta hadisa, a što njegov tekst ne sadrži. Čovjek je više puta čvrsto obećao Allahu da neće tražiti od Njega ništa više od onoga što je već tražio, da bi to svoje obećanje iznevjerio. Kao rezultat toga njegovog iznevjeravanja obećanja, došlo je ismijavanje, pa je, kao odmazda za podsmijeh, došlo izrugivanje. Tako je nastalo pitanje: Zar sa mnom šalu zbijaš?, tj: Zar me kažnjavaš zbog nade?

Drugi stav podrazumijeva negiranje ismijavanja, koje je nedopustivo vezati za Allaha Uzvišenog. Stoga navedeno pitanje ima sljedeći smisao: Znam da mi se Ti ne izruguješ, jer si Ti Gospodar svjetova. Istinito je to što si mi dao, ali mi je čudno da mi to daješ a ja nisam stanovnik Dženneta.

Treći stav iznosi El-Kadi ‘Ijad, Uzvišeni Allah mu se smilovao: - Ovo pitanje je poteklo od čovjeka koji nije bio u stanju kontrolirati ono što govori, jer ga je obuzela radost. On je obznanio ono što mu je prvo palo napamet. Kako nije mogao kontrolirati svoj jezik, zbog čuđenja i sreće, izrekao je to što je izrekao, ne držeći do stvarnog značenja izrečenog. Tako je postupio, jer je takav govor uobičajan u razgovorima između stvorenja na dunjaluku. Na to se odnose riječi Vjerovjesnika, s.a.v.s., o čovjeku, koji se neće moći suzdržati u naletu sreće, pa će reći: Ti si moj rob, a ja sam tvoj gospodar! A Allah zna najbolje.

Zatim je En-Nevevi, Uzvišeni Allah mu se smilovao rekao: - Znaj da se navedeno pitanje navodi u nekoliko predaja i vjerodostojno je.

Kaže se: - Šalio sam se s njim (سخرت منه), - a i: - Ismijavao sam ga (سخرت به). Prva izjava je ispravnija, jer se i u Kur’anu časnom tako navodi: Ako se vi rugate nama - govorio je on - rugat ćemo se i mi vama, onako kako se vi rugate (sura Hud, 48). I drugi iskaz je ispravan, zbog čega pojedini islamski učenjaci ističu: - Taj izraz dolazi s prilogom ba (ب) s namjerom da se iskaže isto značenje. To je kao da kaže: Zar mi se rugaš? (أتهزأ بى)  A Allah najbolje zna.

U rečenici: Vidio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da se smije tako da su mu se ukazali umnjaci riječ النواجذ je u množini. Ebu el-’Abbas S’alebi, kao i većina jezičara i poznavalaca nejasnoća u hadisu, smatra da ta riječ ovdje ima značenje: očnjaci (الأنياب). Rečeno je i to da riječ „umnjaci“ ovdje ima značenje prednjih zuba, koji se ukažu prilikom smijeha. Rečeno je i da se po tom riječju misli na „umnjake“. U tom značenju se ova riječ u jeziku najčešće i upotrebljava, ali je kod većine islamskih učenjaka ispravno ono što smo prethodno iznijeli. Na ovome se temelji dozvola za smijanje i stav da to nije mekruh u pojedinim situacijama. Smijeh nije vezan za određenu životnu dob i dozvoljen je ako se njime ne prelaze uobičajene granice, kao što je ovdje slučaj. A Allah najbolje zna.

U jednoj predaji stoji: Allah Uzvišeni će mu reći: - Idi i uđi u Džennet. Pripada ti onoliko koliki je dunjaluk i deset puta toliko. U drugoj predaji stoji: Pripada ti sve ono što poželiš i još deset dunjaluka. Ove dvije predaje imaju isto značenje tako što jedna drugu pojašnjavaju. Tako, riječ الضعف (ista količina) ima značenje riječi المثل (jednako). I lingvisti smatraju da riječ  الضعف ima značenje: المثل.

U drugoj predaji kod Muslima stoji: Uzvišeni Allah će reći: - Hoće li ti biti dovoljno da ti dam dunjaluk i uz to još isto toliko? U drugoj predaji stoji: Hoćeš li biti zadovoljan da ti pripadne isto ono što je posjedovao neko od vladara na dunjaluku? On će odgovoriti: - Zadovoljan sam, Gospodaru! - Gospodar će kazati: - To ti pripada, i još toliko, i još toliko, i još toliko, i još toliko, i još toliko! - On će peti put reći: - Zadovoljan sam, Gospodaru! - Na to će On reći: - To ti pripada, i uz to još deset puta toliko! Imam En-Nevevi, Uzvišeni Allah mu se smilovao, smatra da ove dvije predaje ne proturiječe prvim dvama. Smisao prve predaje je u obećanju da će mu pripasti dunjaluk i još isto toliko. To će potom biti povećavano, sve dok ne bude upotpunjeno sa deset puta toliko, kako je pojašnjeno u posljednjoj predaji. A kada je u pitanju posljednja predaja, to se odnosi na vlast nekog od vladara na dunjaluku, koja ne obuhvata cio dunjaluk, nego samo vlast na jednom njegovom dijelu. Uz to, među vladarima ima onih čija se vlast proteže na veći dio dunjaluka, a ima i onih čija vlast se proteže na manji njegov dio, te će ovom čovjeku biti dato pet puta onoliko koliko iznosi vlast nekog od vladara dunjaluka, što sveukupno obuhvata cio dunjaluk. Zatim će mu biti kazano: Pripada ti deset puta ovoliko, čime se značenje ove predaje svodi na značenje prethodnih. Allahu zahvala pripada i On je Najznaniji.