Buharija

Pričao nam je ‘Abdullah b. Muhammed el-Musnedi, ‘Abdurezzak b. Hemmam, Me’amer b. Rašid Hemmam b. Munebbih: Raspravljali su Džennet i Džehennem, tj. svađali su se govornim jezikom (a u tome nema smetnje, shodno svemoći Allaha Uzvišenog) ili nijemim govorom. Džehennem je rekao: - Počastit ću. To je glagol أثرت s damom (ﹹ) na hemzetu (أ), kojim je obrazovan pasiv (mef’ul), sa značenjem: Odabrao sam za sebe ohole i silnike. Obje riječi predstavljaju sinonime, tako da druga dolazi da pojača značenje prethodne. Riječ المتكبر (oholi) ima značenje i riječi المتعظم  (hvalisavci onim što nemaju), a المتجبر- (silnici) ima značenje: onaj koji sprečava da se s njim uspostavi bilo kakva veza, ili onaj koji ne poštuje prava slabih i poniženih.

Džennet je rekao: - Što će meni ostati? U mene će ući samo najslabiji od ljudi, za koje se niko nije brinuo zbog njihova siromaštva, i poniženi. Potonji su oni koje ljudi preziru, bijednici u očima ljudi, jer su ponizni svome Gospodaru i Njemu pokorni. Allah, Uzvišeni i Slavni, rekao je Džennetu: - Ti si Moja milost! Nazvao ga je Milošću zbog toga što će njime pokazati rezultat Svoje milosti, kao što je rekao: Tobom ću se smilovati onome kome budem htio od Mojih robova! Osim toga, milost Allaha Uzvišenog je jedan od Njegovih sifata, koji je neodvojiv od Njega. Džehennemu je rekao: - Uistinu si ti srdžba! - U nushi stoji: Moja srdžba عذابى kojom ću kazniti onoga koga budem htio od Svojih robova!  U nushi stoji: Svakom od vas pripada njegova skupina.

Džehennem se neće napuniti sve dok On ne stavi Svoju nogu u njega, a u Muslimovoj predaji stoji: Sve dok Allah ne stavi Svoju nogu. Ibn Furek ne odobrava upotrebu izraza Svoju nogu (رجله)  i kaže: - Ovaj izraz nije vjerodostojan. - A Ibn el-Dževzi je rekao: - Taj izraz predstavlja pogrešku nekog od prenosilaca. - Stav njih dvojice pobijaju dvije vjerodostojne predaje u kojima je upotrijebljen taj izraz i pojašnjavaju ga kao الجماعة, tj. stavit će u njega skupinu, dodjeljujući je na način posebnosti. Rekao je on, čuvajući sunet i oživljavajući ga: - Izrazi: stopalo i noga, spomenuti u ovom hadisu, predstavljaju sifate Allahove, koji su daleko od toga da se prilagođavaju i porede. Stoga je vjerovanje u njih obaveza, a sustezanje od upuštanja u njihova unutrašnja značenja vadžib. Ko je na putu upute korača njima putem pokornosti, a onaj ko se upušta u traženje unutrašnjeg značenja skreće s pravog puta. Ko ih poriče nevjernik je, a onaj ko ih prilagođava je nesiguran. Niko nije kao On! (sura Eš-Šura, 11) A on, tj. Džehennem, kada On stavi u njega Svoju nogu, reći će: Dosta! Dosta! Dosta! U predaji od Ebu Zerra stoji: Samo dva puta i tek tada će se on napuniti i stijesniti, tj. izmiješat će se i pritisnuti one u njemu i On za njega više neće stvoriti nijedno stvorenje. A Allah, dž.š., nikom od Svojih stvorenja neće nepravdu učiniti, tj. neće mu nanijeti zlo. Za Džennet će Allah stvoriti stvorenja, one koji nisu nikakva dobra učinili, sve dok se ne napuni, stoga što nagrada nije zasnovana na prethodno urađenom djelu. A u hadisu Enesa, kojeg navodi Muslim, a koji je merfu’, stoji: Izostat će iz Dženneta onaj za koga Allah bude htio, a zatim će On stvoriti za njega stvorenja koja bude htio. U jednoj od njegovih predaja stoji: A milost u Džennetu neće prestajati sve dok Allah bude htio da u njega uvodi stvorenja koja će nastaniti u dženetskom izobilju (El-Kastalani, Knjiga o tefsiru, 7. džuz, str.355). El-Kastalani je u komentaru hadisa iz Knjige o tevhidu, poglavlje Milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine (sura El-E’araf, 56), 10.džuz, str.413, rekao: Raspravljali su se Džennet i Džehennem pred njihovim Gospodarom Uzvišenim, a to predstavlja metaforu kojom se ukazuje na njihovo stanje koje je upoređeno sa svađom, ili se uistinu radi o prepirci na način da je Allah njima podario život i nadahnuo ih govoru. A Allah najbolje zna.

Rekao je Ebu ‘Abbas el-Kurtubi: - Moguće da je Allah stvorio taj razgovor o onome o čemu je On želio između pojedinih dijelova Dženneta i Džehennema, jer zdrav razum ne uvjetuje da glas mora proizvoditi biće koje je živo. A ako uzmemo da taj uvjet postoji, onda je moguće da je Uzvišeni Allah stvorio pojedine njihove dijelove živim, tako da je anorgansko postalo živo, posebno kada se ima u vidu da su pojedini mufessiri riječi Uzvišenog: A samo onaj svijet je život (sura El-Ankebut, 64) protumačili stavom da je sve što se nalazi u Džennetu živo. Moguće je da će taj razgovor biti vođen putem gestikulacija. Prvo mišljenje je, ipak, ispravnije.

Njihovo prepiranje predstavlja njihovo hvalisanje onima koji će ih nastanjivati. Tako, Džehennem smatra da, time što će u njega biti bačeni velikani od ljudi, ima prednost kod Allaha u odnosu na Džennet. Džennet, pak, smatra da, time što će biti utočište Allahovim miljenicima ima prednost kod Allaha u odnosu na Džehennem. Džennet će reći: - Što će njemu ostati? Vanjsko značenje pitanja zahtijeva da kaže: Što će meni ostati? Međutim, on je to rekao na način da tim pitanjem skrene pažnju. U njega će ući samo najslabiji od ljudi i oni od njih koji su poniženi, tj. slabi i poniženi u očima ljudi, zato što su ponizni svome Gospodaru i Njemu pokorni. Allah će reći, odgovarajući im obojici i pokazujući im da je On dao prednost jednome od njih u odnosu na drugog shodno tome ko će ih nastanjivati, što je pripisao Svojoj volji: Džennetu: Ti si Moja milost! Džehennemu je rekao: - Ti si Moja srdžba! Tobom ću kazniti onoga koga Ja budem htio, a svako od vas ću zasigurno napuniti! U pogledu Dženneta, pa Allah nijednom Svome stvorenju neće nepravdu učiniti, a za vatru će odrediti onoga koga On bude htio od Svojih stvorenja. Oni će biti bacani u njega, a on će govoriti: - Ima li još? - tri puta, sve dok On ne stavi u njega Svoje stopalo! To predstavlja  Njegovo sprečavanje i smirivanje, kao što se kaže: - Stavio sam ga pod svoju nogu (vlast). I: Stavio sam ga pod svoje stopalo (kontrolu)! Tek tada će se on napuniti i oni će početi stiskati jedni druge, a on će reći: - Dosta! Dosta! Dosta! – Trostruko ponavljanje je u funkciji pojačanja intenziteta, tj.: Dosta mi je! Hadis, koji je prethodno naveden u Knjizi tefsira, sure Kaf, različit je od ovog ovdje, jer je u njemu rekao: Džehennem će se napuniti, a Allah ni jednom od Svojih stvorenja neće nepravdu učiniti. A Džennetu će Allah odrediti stvorenja koja On bude htio! Isto ovako se navodi i u Muslimovom Sahihu, gdje stoji: A Džennetu će Allah odrediti ona stvorenja koja On bude htio! Islamski učenjaci su rekli: - Onaj koji je ovo prenio je premetnuo redoslijed riječi. Dok Ibn el-Kajjim odlučno tvrdi da je prenosilac pogriješio, potvrđujući to da je Uzvišen Allah obznanio da će Džehennem biti napunjen Iblisom i onima koji su ga slijedili, tj. riječima Uzvišenog: Napunit ću, zaista, Džehennem džinovima i ljudima - zajedno (sura Hud, 119). Također, tome se protivio i El-Belkini, a to potvrđuju Poslanikovim, s.a.v.s., riječima: Uistinu, tvoj Gospodar neće nikome nepravdu učiniti!

Ebu el-Hasan el-Kabesi je rekao: - Poznato je da će Allah stvoriti stvorenja za Dženneta. Ali, nije mi poznato ni iz jednog hadisa da će On stvoriti stvorenja za Džehennema, osim iz ovog hadisa. Dokazujemo to time da kažnjavanje onog ko nije griješio nije spojivo i ne priliči Allahovoj dobrostivosti, za razliku od nagrađivanja onog ko nije bio pokoran.

El-Belkini smatra da svođenje njegovog značenja na to da će kamenje biti bacano u vatru je bliže od svođenja njegovog značenja na to da će pravednici biti kažnjeni, a da nisu počinili nikakav grijeh.

Rečeno je u djelu El-Feth: - Moguće je da će to biti pravednici, ali oni u njemu neće biti kažnjeni, kao što je slučaj sa čuvarima Džehennema, koji će nadgledati kažnjavanje onih koji su vatru zaslužili. A ako se uzme, kao vjerovatno, da je smisao riječi الانشاء (stvoriti) otpočinjanje uvođenja u Džehennem, upotreba izraza stvaranje u značenju otpočinjanje uvođenja znači: određivanje ulaska. No, riječ stvaranje nema značenje početak stvaranja, čemu su dokaz riječi: Oni će biti bačeni u njega, a on će reći: - Ima li još!? (El-Kastalani).