Buharija

HADIS

Pričao nam je Ebu el-Jeman, obavijestio nas je Šuajb, koji je prenio od Ez-Zuhrija da ga je obavijestio Seid i Ata b. Jezid da je Ebu Hurejre, r.a., obavijestio njih dvojicu o onome što je prenio od Vjerovjesnika s.a.v.s. Rekao je El-Buhari, Allah mu se smilovao, pričao mi je Mahmud, pričao nam je Abdurrezzak, da ih je obavijestio Meamer, koji je prenio od Ez-Zuhrija, a on od Ata b. Jezida el-Lejsija, koji je prenio od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao:

Ljudi su pitali: - Allahov Poslaniče, hoćemo li vidjeti našeg Gospodara na Sudnjem danu? - On je odgovorio: - Naškodi li vam sunce kada nije iza oblaka? - Oni su odgovorili odrično. On je dalje pitao: - Naškodi li vam mjesec u noći Bedra, kada nije iza oblaka? - Oni su odgovorili: - Ne, Allahov Poslaniče! – Allahov Poslanik, s.av.s., je kazao: - Uistinu, tako ćete vidjeti Njega na Sudnjem danu. Sakupit će Allah ljude i reći: - Neka svako slijedi ono što je obožavao! - Oni koji su obožavali sunce slijedit će sunce, oni koji su obožavali mjesec slijedit će mjesec i oni koji su obožavali vračeve slijedit će njih. Ostat će sljedbenici ovog ummeta, među kojima će biti i licemjera. Njima će doći Allah u obliku koji oni neće prepoznati i reći: - Ja sam vaš Gospodar! - Oni će odgovoriti: - Allahu se utječemo od tebe! Ostajemo ovdje sve dok nam ne dođe naš Gospodar, a kada nam naš Gospodar dođe mi ćemo Ga prepoznati! - Allah će im doći u obliku kojeg oni prepoznaju i reći: - Ja sam vaš Gospodar! - Oni će odgovoriti: - Ti si naš Gospodar! – Slijedit će Ga, a zatim će biti postavljena ćuprija preko Džehnnema. - Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: - Ja ću biti prvi koji će je preći, a dove ostalih poslanika će biti: - Gospodaru, spasi! Spasi! - Ona će na sebi imati kuke, kao bodlje seadana (vrsta pustinjskog čička). A jeste li vidjeli bodlje seadana? - Odgovorit će: - Jesmo, Allahov Poslaniče! - On je nastavio: - One će biti poput bodlji seadana, s tim što njihovu stvarnu veličinu zna samo Allah. Njima će se grabiti ljudi, prema kakvoći njihovih djela. Nekima će djela biti pogibeljna (bit će uništeni zbog njih). Neki će biti obarani, ali će se uspijevati spasiti i bit će tako sve dok Allah ne završi polaganje računa Svojih robova i ne htjedne izvaditi iz vatre onoga koga On bude htio. Tako će narediti melekima da svakoga ko je svjedočio da nema drugog boga osim Allaha izvedu iz vatre, a bit će prepoznavani po tragovima sedždi. Allah je zabranio vatri da dotiče mjesta na čovječijem tjelu na kojima su tragovi sedžde. Meleki će ih izvaditi nakon prženja vatrom i bit će bačena voda na njih, za koju se kaže da je voda života. Potom će izrasti kao biljka iz sjemenke iz naplavka bujice.

Ostat će čovjek, koji će licem biti okrenut prema vatri. On će dozivati: - Gospodaru moj, uguši me njen dim i sažeže me njena žestina! Udalji moje lice od vatre! - On će neprestano dozivati Allaha, sve dok On ne rekne: - Hoćeš li, ako ti to dam, poslije tražiti od Mene nešto drugo? - Čovjek će odgovoriti: - Ne, tako mi Tvoje veličine! Neću tražiti od Tebe poslije ništa drugo! - On će udaljiti čovjekovo lice od vatre, poslije čega će on reći: - Gospodaru moj, primakni me džennetskim vratima! – Gospodar će odgovoriti: - Zar već nisi jamčio da nećeš više ništa tražiti od Mene? Teško tebi, čovječe! Kako si samo prevrtljiv! - No, čovjek neće prestati dozivati, sve dok Gospodar ne rekne: - Sigurno ćeš, ako ti to dam, poslije tražiti od Mene nešto drugo! - Ovaj će odgovoriti: - Ne! Tako mi Tvoje veličine, neću tražiti poslije od Tebe ništa drugo! - Potom će dati čvrstu prisegu Allahu da od Njega neće tražiti ništa drugo, nakon čega ga je On primakao džennetskim vratima. Kada čovjek vidi što se sve u njemu nalazi, zašutjet će onoliko koliko Allah bude htio, a onda će uzviknuti: -Gospodaru moj, uvedi me u Džennet! - Allah će na to reći: - Zar već nisi jamčio da nećeš od Mene tražiti ništa više? Teško tebi, čovječe! Kako si samo prevrtljiv! - Čovjek će reći: - Gospodaru moj, ne učini me najbjednijim Svojim stvorenjem! - Nakon toga neće prestati dozivati, sve dok se Uzvišeni Allah ne nasmije, a potom mu dozvoli da uđe u Džennet. Kada uđe u njega, bit će mu rečeno: - Zaželi nešto od ovoga! - On će zaželjeti. Zatim će mu biti kazano: - Zaželi nešto od ovoga! - On će željeti više puta, sve dok želja ne presahne. Tada će mu On reći: - Ovo ti pripada i još toliko.

Ebu Hurejre, r.a., dodao je: - To će biti posljednji čovjek koji će ući u Džennet.

Rekao je El-Buhari: - Ebu Seid el-Hudri koji je sjedio zajedno s Ebu Hurejrom nije ni u čemu izmijenio njegov govor, osim riječi na kraju: Ovo ti pripada i još toliko". Ebu Seid je potvrdio da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: Ovo ti pripada i još deset puta toliko!" Ebu Hurejre je na to rekao: Zapamtio sam: i još toliko!"

ARAPSKI

حدثنا أبو اليمان، أخبرنا شعيب، عن الزهرى، أخبرنى سعيد و عطاء بن يزيد، أَنَّ أَبَا هُرَيْرَةَ – رضى الله عنه– أَخْبَرَهُمَا، عَنِ النَّبِىِّ – صلى الله عليه و سلم–

و قال البخارى – رحمه الله:" و حدثنى محمود، حدثنا عبد الرزاق، أخبرنا معمر، عن الزهرى، عن عطاء بن يزيد الليثى، عَنْ أَبِى هُرَيْرَةَ – رضى الله عنه– قَالَ– :"قَالَ أُنَاسٌ: "يَا رَسُولَ اللهِ، هَلْ نَرَى رَبَّنَا يَوْمَ القِيَامَةِ؟"، فَقَالَ: "هَلْ تُضَارُونَ فِى الشَّمْسِ، لَيْسَ دُونَهَا سَحَابٌ؟"، قَالُوا:" لاَ، يَا رَسُولَ اللهِ. "، قَالَ: "هَلْ تُضَارُونَ فِى القَمَرِ لَيْلَةَ البَدْرِ، لَيْسَ دُونَهُ سَحَابٌ؟"، قَالُوا: "لاَ، يَا رَسُولَ اللهِ."، قَالَ: "فَإِنَّكُمْ تَرَوْنَهُ يَوْمَ القِيَامَةِ كَذَلِكَ، يَجْمَعُ اللهُ النَّاسَ، فَيَقُولُ: "مَنْ كَانَ يَعْبُدُ شَيْئا فَلْيَتَّبِعْهُ!"، فَيَتَّبِعُ مَنْ كَانَ يَعْبُدُ الشَّمْسَ (أَىْ الشَّمْسَ)، وَ يَتَّبِعُ مَنْ كَانَ يَعْبُدُ القَمَرَ (أَىْ القَمََرَ) ، وَ يَتَّبِعُ مَنْ كَانَ يَعْبُدُ الطَّوَاغِيتَ (أَىْ الطَّوَاغِيتَ)، وَ تَبْقَى هَذِهِ الأُمَّةُ، فِيهَا مُنَافِقُوهَا، فَيَأْتِيهِمُ اللهُ فِى غَيْرِ الصُّورَةِ الَّتِى يَعْرِفُونَ، فَيَقُولُ: "أَنَا رَبُّكُمْ."، فَيَقُولُونَ: "نَعُوذُ بِاللهِ مِنْكَ، هَذَا مَكَانُنَا حَتَّى يَأْتِينَارَبُّنَا، فَإِذَا أَتَانَا رَبُّنَا عَرَفْنَاهُ."، فَيَأْتِيهِمُ اللهُ فِى الصُّورَةِ الَّتِى يَعْرِفُونَ، فَيَقُولُ: "أَنَا رَبُّكُمْ."، فَيَقُولُونَ: "أَنْتَ رَبُّنَا."، فَيَتَّبِعُونَهُ، وَ يُضْرَبُ جِسْرُ جَهَنَّمَ."، قَالَ رَسُولُ اللهِ صلى الله عليه و سلم: "فَأَكُونُ أَوَّلَ مَنْ يُجِيزُ، وَ دُعَاءُ الرُّسِلِ يَوْمَئِذٍ: "اللَّهُمَّ سَلِّمْ! سَلِّمْ!"، وَ بِهِ كَلاَلِيبُ مِثْلُ شَوْكِ السَّعْدَانِ، أَمَا رَأَيْتُمْ شَوْكَ السَّعْدَانِ؟"، قَالُوا: "بَلَى، يَا رَسُولَ اللهِ."، قَالَ: "فَإِنَّهَا مِثْلُ شَوْكِ السَّعْدَانِ، غَيْرَ أَنَّهَا لاَ يَعْلَمُ قَدْرَ عِظَمِهَا إِلاَّ اللهُ، فَتَخْطَفُ النَّاسَ بِأَعْمَالِهِمْ: فَمِنْهُمُ المُوبَقُ بِعَمَلِهِ، وَ مِنْهُمُ المُخَرْدَلُ، ثُمَّ يَنْجُو، حَتَّى إِذَا فَرَغَ اللهُ مِنَ القَضَاءِ بَيْنَ عِبَادِهِ، وَ أَرَادَ أَنْ يُخْرِجَ مِنَ النَّارِ مَنْ أَرَادَ أَنْ يُخْرِجَ: مِمَّنْ كَانَ يَشْهَدُ أَنْ لاَ إِلَهَ إِلاَّ اللهُ، أَمَرَ المَلاَئِكَةَ أَنْ يُخْرِجُوهُمْ، فَيَعْرِفُونَهُمْ بِعَلاَمَةِ آثَارِ السُّجُودِ، وَ حَرَّمَ اللهُ عَلَى النَّارِ أَنْ تَأْكُلَ مِنَ ابْنِ آدَمَ أَثَرَ السُّجُودِ، فَيُخْرِجُونَهُمْ قَدِ امْتُحِشُوا فَيُصَبُّ عَلَيْهِمْ مَاءُ – يُقَالُ لَهُ: مَاءُ الحَيَاةِ، فَيَنْبُتُونَ نَبَاتَ الحِبَّةِ فِى حَمِيلِ السَّيْلِ، وَ يَبْقَى رَجُلٌ مُقْبِلٌ بِوَجْهِهِ عَلَى النَّارِ، فَيَقُولُ: "يَا رَبِّ، قَدْ قَشَبَنِى رِيحُهَا، وَ أَحْرَقَنِى ذَكَاؤُهَا، فَاصْرِفْ وَجْهِى عَنِ النَّارِ."، فَلاَ يَزَالُ يَدْعُو اللهَ، فَيَقُولُ: "لَعَلَّكَ إِنْ أَعْطَيْتُكَ أَنْ تَسْأَلَنِى غَيْرَهُ؟"، فَيَقُولُ: "لاَ، وَ عِزَّتِكَ لاَ أَسْأَلُكَ غَيْرَهُ."، فَيَصْرِفُ وَجْهَهُ عَنِ النَّارِ، ثُمَّ يَقُولُ بَعْدَ ذَلِكَ: "يَا رَبِّ، قَرِّبْنِى إِلَى بَابِ الجَنَّةِ."، فَيَقُولُ: "أَ لَسْتَ قَدْ زَعَمْتَ أَنْ لاَ تَسْأَلَنِى غَيْرَهُ؟ وَ يْلَكَ ابْنَ آدَمَ! مَا أَغْدَرَكَ؟!"، فَلاَ يَزَالُ يَدْعُو، فَيَقُولُ: "لَعَلِّى إِنْ أَعْطَيْتُكَ ذَلِكَ تَسْأَلُنِى غَيْرَهُ؟!"، فَيَقُولُ: "لاَ، وَ عِزَّتِكَ، لاَ أَسْأَلُكَ غَيْرَهُ."، فَيُعْطِى اللهَ مِنْ عَهُودٍ وَ مَوَاثِيقَ أَنْ لاَ يَسْأَلَهُ غَيْرَهُ، فَيُقَرِّبُهُ إِلَى بَابِ الجَنَّةِ، فَإِذَا رَأَى مَا فِيهَا سَكَتَ مَا شَاءَ اللهُ أَنْ يَسْكُتَ، ثُمَّ يَقُولُ : "رَبِّ، أَدْخِلْنِى الجَنَّةَ."، ثُمَّ يَقُولُ – أَىْ اللهُ–: "أَوَ لَيْسَ قَدْ زَعَمْتَ أَنْ لاَ تَسْأَلَنِى غَيْرَهُ؟! وَيْلَكَ يَا ابْنَ آدَمَ! مَا أَغْدَرَكَ؟"، فَيَقُولُ: "يَا رَبِّ، لاَ تَجْعَلْنِى أَشْقَى خَلْقِكَ."، فَلاَ يَزَالُ يَدْعُو حَتَّى يَضْحَكَ – أَىْ اللهُ تَعَالَى– فَإِذَا ضَحِكَ مِنْهُ أَذنَ لَهُ بِالدُّخُولِ فِيهَا، فَإِذَا دَخَلَ فِيهَا قِيلَ لَهُ: "تَمَنَّ مِنْ كَذَا!"، فَيَتَمَنَّى، ثُمَّ يُقَالُ لَهُ: "تَمَنَّ مِنْ كَذَا!"، فَيَتَمَنَّى حَتَّى تَنْقَطعَ بِهِ الأَمَانِىَّ، فَيَقُولُ لُهُ: "هَذَا لَكَ وَ مِثْلُهُ مَعَهُ."

قَالَ أَبُو هُرَيْرَةَ – رضى الله عنه– : "وَ ذَلِكَ الرَّجُلُ آخِرُ أَهْلِ الجَنَّةِ دُخُولاً."

قَالَ: "وَ أَبُو سَعِيد الخُدْرِىُّ جَالِسٌ مَعَ أَبِى هُرَيْرَةَ – رضى الله عنهما– لاَ يُغَيِّرُ عَلَيْهِ شَيْئا مِنْ حَدِيثِهِ، حَتَّى انْتَهَى إِلَى قَوْلِهِ: ("هَذَا لَكَ وَ مِثْلُهُ مَعَهُ.")،– قَالَ أَبُو سَعِيد: "سَمِعْتُ رَسُولَ اللهِ – صلى الله عليه و سلم– يَقُولُ: "هَذَا لَكَ وَ عَشَرَةُ أَمْثَالِهِ."، قَالَ أَبُو هُرَيْرَةَ: "حَفِظْتُ: ("مِثْلُهُ مَعَهُ.

KOMENTAR HADISA

Pričao nam je Ebu el-Jeman, do kraja lanca, -naveo je El-Buhari za ovaj hadis dva lanca prenosilaca do Ebu Hurejre: prvi prenosi Ez-Zuhri od dvojice prenosilaca, Se’ida i ‘Ata’a b. Jezida, koji prenose od Ebu Hurejre, r.a., a drugi prenosi Ez-Zuhri samo od ‘Ata’a b. Jezida, a on od Ebu Hurejre, r.a.

U dijelu izjave naškodi li vam, u riječi تضارون, suglasnik ra’ je upotrijebljen bez udvajanja, sa značenjem: da li će vam neko zasmetati ili naškoditi, od riječi الضير (smetnja), a u značenju riječi الضرّر (šteta), od riječi  مضارة u značenju: hoćete li vi kome naškoditi, ili hoće li neko vama naškoditi, prilikom gledanja u sunce ili mjesec, kada nema oblaka, osporavanjem ili uznemiravanjem, ili opovrgavanjem ili prijetvornošću. Preneseno je: Ometate li jedni druge gdje je riječ تضامّون od riječi الضم (okupljanje), odnosno ima značenje: gužva. To znači: vi nećete praviti gužvu prilikom gledanja u Njega, kao što ne pravite gužvu prilikom gledanja u sunce i mjesec, zbog toga što je gledanje u to dvoje svima omogućeno s mjesta u kojem se svako od njih nalazi, bez stvaranja gužve.

U dijelu izjave: Hoće li nekom od vas biti uskraćeno u riječi تضامون  slovo mim (م) je neudvojeno, od riječi ضام - يضيم- الضيم u značenju: podložnost, potčinjenost tj.: Niko od vas neće potčiniti drugog u stisci i sporu.

U jednoj od predaja stoji: Neće vam biti uskraćeno ili nejasno, gdje je u riječi  تضامون umjesto mima (م) upotrijebljeno slovo ha (ه): تضاهون . To znači: neće vam biti nejasno, odnosno niko od vas neće posumnjati prilikom gledanja u Njega, niti će neko od vas drugog u tome ometati, nego ćete biti sigurni da gledate svoga Gospodara.

U jednoj od predaja stoji: Hoćete li se međusobno nadmetati? Riječ تُمارون znači: hoćete li osporavati jedni druge u tome, ili hoće li nekoga od vas, prilikom gledanja, obuzeti sumnja, što je od riječi المراء (rasprava, nadmetanje) ili المرية (sumnja). A prenosi se i s fethom (ﹷ), a osnov joj je تتمارون pa je ispušteno jedno ta (ت). U predaji kod El-Bejhekija stoji: تتمارون sa dva ta (ت).

U dijelu hadisa na isti način ćete vidjeti i Njega harf kaf (ك) u riječi كذلك nije upotrijebljen u funkciji građenja poređenja onoga što se gleda, stoga što Allah nije ničemu sličan, kao što On kaže: Niko nije kao On! (sura Eš-Šura, 11). Tu se poredi sigurnost i jasnoća prilikom oba gledanja, odsutnost osporavanja i nepostojanje sumnje u tome.

Smisao toga poređenja je da će to viđenje, bez sumnje, biti stvarno, kao što nema sumnje prilikom gledanja u sunce ili mjesec, kada nije oblačno i kada ih ništa ne zastire.

Riječ الطواغيت (vračevi), koja je množina od riječi طاغوت znači: šejtan i onaj što izrađuje idole, ili svaki tiranin koji ljude poziva da mu robuju.

U dijelu hadisa: Te će im doći njihov Gospodar... govor u vezi s dolaženjem الاتيان i onime čime se opisuje Gospodar dovodi do dva stava: stava selefa i halefa. Stav selefa po pitanju poređenja je sigurniji, zbog toga što oni vjeruju u to, uz čvrsto ubjeđenje da je Allah Uzvišeni čist od svakog svojstva koje posjeduju stvorenja. Istinski smisao i značenja toga poređenja prepuštaju Allahu, što izražavaju riječima: Allah to najbolje zna! Halef, pak, pobliže objašnjavaju ono što je manje jasno, tako što to tumače na način koji je dostojan Allaha i Njegove veličine, a ne uzimaju doslovno značenje, ako u njemu ima imalo natruhe poređenja stvorenja s Allahom. Tako, oni za dolaženje (الاتيان), navedeno ovdje, kažu da je to Njegovo otkrivanje robovima, kada će Ga oni vidjeti bez oblika i bez ograničenosti mjestom. Upravo je to viđenje ono po kojem će Ga prepoznati vjernici, koji će tada uzviknuti: - Ti si naš Gospodar! - Za viđenje koje će oni poreći El-Kadi ‘Ijad smatra vjerovatnim da je u govoru ispušten prvi član genitivne veze (المضاف), tj. doći će im neki od meleka njihovog Gospodara, zbog čega je rekao: u obliku kojeg oni neće prepoznati, tj. sa sifatom s kojim oni nisu bili upoznati na dunjaluku. Vjernici će ga poreći, čime će im biti data prednost u odnosu na licemjere, koji su sami za sebe tvrdili da su vjernici, a ujedno će to biti kušnja, karakteristična samo za njih, a i zbog toga što oni neće biti dostojni časti gledanja u Allaha Uzvišenog, kako On kaže: Uistinu, oni će toga dana od milosti Gospodara svoga zaklonjeni biti (sura El-Mutaffifun, 15). A Vjerovjesnik, s.a.v.s., bit će prvi kojem će biti dozvoljeno da pređe Sirat ćupriju.

Citirao je En-Nevevi, Allah Uzvišeni mu se smilovao, Poslanikove, s.a.v.s., riječi: Ja i moj ummet ćemo biti prvi kojima će biti dozvoljeno da pređu Sirat ćuprije i koji će preko nje preći.

Riječi iz Džehenema će izaći kuke označavaju čivije koje će dohvatati ljude prema njihovim djelima. Ta djela su strasti i na njih ukazuje hadis: Džehennem je ogrnut strastima! Stoga, onaj ko se na dunjaluku prepustio strastima bit će ščepan ovim kandžama, te biti bačen u vatru. Sintagma شوك السَعْدان (bodlje se’adana) označava vrstu biljke koja ima bodlje, s tim što veličinu kuka (kelalib) zna jedino Uzvišeni Allah. U Njegovim riječima „tako će za neke od njih njihova djela biti pogibeljna“ riječ الموبَق je u obliku participa pasivnog (المفعول), što znači: onaj koji će biti uništen zbog svojih djela, a to je nevjernik. „A neki obarani“ (riječ: المخردل obarani) će biti vjernik griješnik, a značenje riječi المخردل ovdje je: bačen na tle, srušen. Kod Ibn Madždže u merfu’ hadisu stoji: Zatim će biti dozvoljeno da pređu ostali ljudi, pa će muslimani od njih uspjeti. Bit će njima izgrebani, ali će uspjeti, dok će drugi biti zaustavljeni i na glavu bačeni u Džehennem. A u hadisu kojeg prenosi Ebu Se’id stoji: Muslimani će uspjeti, a drugi će biti ogrebani njima i u gomilama bacani u Džehennem, sve dok ne prođe i posljednji i bude odvučen. Riječi: Nakon što budu sprženi vatrom znače: spaljeni i pocrnjeli. Te će na njih biti bačena voda - za koju se kaže da je: voda života označavaju vodu koja oživljava onoga na koga se izlije, nakon čega će njihova tijela ponovo „izniknuti“, kao što biljka iznikne iz sjemenke. Riječ الحِبة (sjemenka) označava pustinjsko sjeme, koje iznikne kada se nađe u naplavku bujice. Riječ الحميِل (naplavak) je ono što nosi bujica sa sobom od nanosa u kojem se nalazi sjeme, koje bude ostavljeno u naplavljenoj dolini i iz kojeg se protekom određenog vremena pojavi biljka. To poređenje je upotrijebljeno zbog brzine izrastanja biljke u takvoj situaciji, kao i njene krhkosti. Dozivanje: Gospodaru moj, ugušio me je njen dim jeste: uništio me je njen dim, i sažegla me njena žestina znači: njena buktinja i njeno plamsanje i jara njene žege. U Njegovim riječima: Kako si samo prevrtljiv! je upotrijebljen glagol čuđenja zbog izdaje i kršenja datog obećanja i njegovog neizvršenja. Za riječi: Nakon što on bude vidio šta se sve u njemu nalazi u predaji od Šu’ajba stoji: Nakon što dođe do njegovih vrata i vidi ukrase i krasote koje se u njemu nalaze. Viđenje onoga što je u njemu je moguće zbog toga što su „zidovi“ Dženneta prozirni, te se iz njegove unutrašnjosti vidi ono što je spolja, kao što se i spolja vidi ono što je u njegovoj unutrašnjosti. Smisao „viđenja“, također, može biti i znanje zbog širenja njegovog prijatnog mirisa i njegovih blještavih svjetiljki, kao što je bio izložen patnjama džehenmeske vatre, dok je bio van njega (El-Kastalani). Njegove riječi: Zašutjet će onoliko koliko Allah bude htio da šuti znače da će šutjeti mnogo vremena, čiju duljinu i kraj zna jedino Uzvišeni Allah. Ta šutnja će biti izraz njegovog stida od Uzvišenog Allaha da od Njega traži bilo što nakon što je dao obećanja i prisege, ali će se on ipak vratiti i zatražiti, jer će će ga nadvladati nada u Allahov oprost, Njegovu dobrotu i milost. Zato će reći: Gospodaru moj, ne učini me najtužnijim Svojim stvorenjem! Ovdje se misli na najtužnije stvorenje od onih koji su uvedeni u Džennet i to je uopćavanje kojim se želi istaći posebnost. Stoga je smisao tih riječi da će postati najtužniji ukoliko bude ostao izvan Dženneta, a očito je da će biti najtužniji ukoliko ostane izvan Dženneta, a oni budu u njemu (El-Kastalani). A njegove riječi: („i on Ga neće prestati dozivati sve dok se On ne zasmije“) tj. dok se ne zasmije Allah dž.š. zbog toga, a El-Kastalani je rekao: „To je vezano za Njega na način metafore a tim se misli na zadovoljstvo tj. „sve dok Allah ne bude time zadovoljan“ te nakon što On bude zadovoljan dozvolit će mu ulazak u Džennet.

A njegove riječi: Bit će mu rečeno: „Zaželi nešto od ovoga...“ znače da će mu Allah Uzvišeni navoditi različite vrste ponuda u kojima će uživati, a on neće prestati tražiti, niti će ih Allah prestati navoditi, sve dok njegova želja ne presahne, tj. dok ne ostane u njegovom srcu nijedan predmet njegove želje. U predaji od Ebu Se’ida el-Hudrija, koju kod sebe bilježi Ahmed stoji: On će tražiti i željeti toliko vremena koliko traju tri dana na dunjaluku. Riječi: „Ebu Se’id je sjedio zajedno s Ebu Hurejrom znače da je ovaj hadis Ebu Hurejre prenio od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a slučaj je bio da je Ebu Se’id el-Hudri sjedio i slušao ga od početka do kraja i nije izmijenio ništa od onoga što je čuo, izuzev onoga što je prenio od Vjerovjesnika, s.a.v.s.: To ti pripada i još isto toliko!, sa značenjem: sve što si zaželio ti pripada i još isto toliko. Rekao mu je Ebu Se’id el-Hudri: - Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: Ovo ti pripada i još deset puta toliko! Ebu Hurejre mu je odgovorio: „Zapamtio sam: I uz to još toliko!“ Ta dva njihova stava objašnjavamo time što je Ebu Hurejre čuo prvi hadis onako kako ga je ispričao. Nakon toga ga je Vjerovjesnik izrekao drugom prilikom onako kako je to od njega prenio Ebu Se’id, s dodatkom da je to blagodat Uzvišenog Allaha o kojoj je on obavijestio Vjerovjesnika, s.a.v.s. A Allah zna najbolje.