AHIRET
Boga molim da se ti i ja sretnemo u džennetskoj čaršiji! – Ovaj ga je upitao: - Zar u njemu postoji čaršija? – Ebu Hurejre odgovori: - Da. Obavijestio me je Allahov Poslanik, s.a.v.s., da će stanovnici Dženneta, kada uđu u njega, biti smješteni na mjesta prema vrijednostima svojih djela. Zatim će, u vrijeme petka po dunjalučkom vremenu, biti pozvani, pa će posjetiti svoga Gospodara. Predoćit će im se Njegov Arš u jednoj od džennetskih bašči, gdje će im biti postavljeni minberi od nura, te minberi od zlata i minberi od srebra. Sjedit će najbliži od njih, a nema najbližeg na uzvišici koja će mirisati na misk i kamforovo drvo i neće smatrati da oni koji sjede na stolicama bolji od njih. Pitao sam: Allahov Poslaniče, hoćemo li vidjeti našeg Gospodara? On mi odgovori: - Da. Da li smetate jedni drugima kada gledate u sunce ili mjesec kada je noć punog mjeseca? - Odgovorili smo odrično, a on nam reče: - Isto tako nećete smetati jedan drugome gledajući u vašeg Gospodara. I neće biti na tom skupu ni jedan čovjek, a da mu se Allah neće obratiti. Tako će reći jednom od njih: - O ti, sine tog i tog, sjećaš li se dana tog i tog? - Upitani će se prisjetiti nekih svojih pogrešaka na dunjaluku i reći: - Gospodaru moj, zar mi ih nisi oprostio? - Gospodar će mu odgovoriti: - Jesam. Veličinom oprosta Moga dospio si na ovaj stepen. - U tom će ih natkriti oblak iznad njih, te će pasti ugodna kiša, čiji miris ni sa čim uporediti ne mogu.
Reći će naš Gospodar, Uzvišeni i Slavni: - Primite počasti koje sam vam obećao! Uzmite što vam duše požele! - Doći ćemo na čaršiju, po kojoj kruže meleki, a u njoj će biti ono što oči nisu vidjele, niti uši čule, niti je ikom na um moglo pasti. Dat će nam ono što nam duše požele. Na njoj nema prodaje, ni kupovine. U toj čaršiji stanovnici Dženneta će sretati jedni druge. Srest će neko ko ima bolje mjesto i veći stepen onoga ko to nije postigao, a ni jedan stepen nije nizak. Zadivit će ga odjeća koju će vidjeti na njemu. Neće se završiti njegov slučaj dok mu se ne predoči izgled bolji nego što je bio kod njega. To je zbog toga što niko neće osjećati tugu tamo.
Zatim ćemo se vratiti svojim staništima, gdje ćemo sresti svoje druge, koje će nam izreći pozdrave i dobrodošlicu. Reći će nam: - Došli ste ljepši nego što ste otišli! – Odgovarat ćemo pojedinačno: - Danas smo bili u društvu našeg Gospodara Svemogućeg, pa nam se desilo da nas je promijenio onako kako nas je promijenio.
Buharija
Predaja: Izašao je među nas Allahov Poslanik, s.a.v.s., i rekao: - Uistinu ćete vidjeti svoga Gospodara na Sudnjem danu... upotrebljava se kao dokaz da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio taj koji je prvi obavijestio ashabe o „viđenju Allaha“, bez njihova pitanja o tome. U drugim predajama se ističe da su ashabi pitali o viđenju Allaha, a da im je on odgovarao onako kako je odgovarao. Vjerovatno je to zbog toga što se ponavljala situacija, nekada su ga pitali i on je odgovarao, a nekada im je kazivao bez postavljenog pitanja. U tome nema ništa loše. A Allah najbolje zna!
U dijelu izjave: Vi nećete ometati jedni druge prilikom gledanja u Njega riječ تضامّون znači: nećete se tiskati prilikom gledanja u Njega onako kako jedni drugima smetate prilikom velike gužve i kao što je pravite kada gledate u mlađak na početku mjeseca, da biste odredili njegov početak. Međutim, kada nastupi pun mjesec, svaki insan ga može vidjeti s mjesta na kojem se nalazi, zbog toga što je njegovo ukazivanje jasno. Tvrdnja: Uistinu, vi ćete na isti način Njega vidjeti znači: vidjet ćete Ga jasno i u potpunosti, bez sumnje, bez napora i bez razilaženja oko sigurnosti u to viđenje. Navedeno poređenje dolazi kao pojašnjenje sigurnosti u viđenje Allaha i nepostojanje sumnje u to. Allah Uzvišeni je čist od poređenja koja imaju stvorenja, jer On nije ničemu sličan i On sve čuje i sve vidi.
U dijelu izjave a oni koji su obožavali vračeve slijedit će vračeve riječ الطواغيت je množina od riječi طاغوت, a znači: šejtani ili idoli. U Sahihu stoji da riječ الطاغوت znači: vrač, odnosno svaka osoba koja odvodi u zabludu.
Dio hadisa: I ostat će ovaj ummet označava umet koji se odazvao pozivu u islam, makar samo i svojom vanjštinom. Među njima će biti i oni koji će se za njega zauzeti, ili oni koji su licemjeri (sumnja od Ibrahima). Riječ شافعوها označava one koji će se zauzimati za ovaj umet, ili je rekao: oni koji su licemjeri. Hfz. Ibn Hadžer smatra da je prva predaja prihvatljivija. A Allah najbolje zna!
Nagovještaj: pa će im doći Allah znači da će im se otkriti u drugom obliku od onoga u koji su oni vjerovali dok su bili na dunjaluku. A možda će im doći jedan od Njegovih meleka, što se zaključuje na temelju metafore: - Kaznio je vladar lopova. Zbog toga će oni reći: „Ostajemo ovdje dok nam ne dođe naš Gospodar“, tj. ti nisi naš Gospodar, jer On ne liči Svojim stvorenjima. Kada nam se naš Gospodar predoči u najuzvišenijem Svom obliku, u kojem je čist od svakog pojavnog oblika, mi ćemo Ga prepoznati: Pa će im njihov Gospodar doći u obliku koji oni poznaju podrazumijeva da će im se predočiti Uzvišeni Allah Svojim prvobitnim svojstvom, po kojem su oni znali za Njega na dunjaluku. To svojstvo je Njegova čistota od svakog pojavnog oblika.
To je obilježje po kojem će prepoznati svog Gospodara, tj. Allah će sam Sobom učiniti da Ga oni prepoznaju i uklonit će sa njihovih očiju koprene. Naveo je u El-Mesabih da će to biti u obliku kojeg će oni prepoznati, tj. obilježju kojeg će Uzvišeni Allah učiniti dokazom Svog prepoznavanja i razlikom između Njega i Njegovih stvorenja. Stoga su izrazi dokaz (الدليل) i obilježje (العلامة) obuhvaćeni značenjem izraza oblik (الصورة) u prenesenom smislu, kao što kažu Arapi: Tvoja stvar je takva. Tvoje riječi naliče tome. A ni djelo ni govor nemaju „oblika“, nego se misli na suštinu djela i govora, što je često u upotrebi u jeziku šerijatskih pravnika, koji će reći: Forma ovog šerijatskog problema je....takva (El-Kastalani).
Dio hadisa zatim će se ukazati znači: pojavit će se. U djelu El-Feth stoji: - Moguće je da je riječ يتجلى s ha’om: يخلى sa značenjem: bit će oslobođen od njih, te se to svodi na značenje: bit će spašen od kuka (El-Kastalani).
Za riječi: Sve dok Allah ne završi sa suđenjem robovima... Ibn el-Munir je kazao: - Kada se izraz završavanje (الفراغ) dovodi u vezu s Uzvišenim Allahom, tada se njegovo značenje odnosi na Allahovu odredbu i njeno razrješenje, onako kako je suđeno. Ovdje je njen smisao izvođenje vjernika iz vatre i njihovo uvođenje u Džennet, a ostanak stanovnika vatre u njoj. Posljedica toga je da je značenje riječi: dok Allah ne završi tj. sa suđenjem koga će kazniti, kako onome ko je oslobođen Njegove kazne tako i onome ko nije. Stoga se „završavanje“ upotrebljava u smislu ispitivanja (المقابلة), iako taj izraz u tekstu nije spomenut.
Sintagma tragovi sedžde označava mjesta na čovjekovom tijelu, i to lice, a možda se misli i na svih sedam mjesta na tijelu, kojima se dotiče tlo prilikom sedžde. En-Nevevi to smatra vjerovatnim. Međutim, u predaji koju navodi Muslim, stoji sintagma dijelovi lica, što, kao što navodi ‘Ijad, ukazuje na to da se riječima tragovi sedžde misli isključivo na lice. On dodaje: - Doslovno navedene riječi dijelovi lica ukazuju na to da cjelokupno lice neće doticati vatra, kao počast centralnom dijelu tijela u sedždi (El-Kastalani, skraćeno).
U dijelu hadisa: Kao što proklija sjemenka iz naplavka kojeg nanese bujica, riječ الحِبة označava sjemenje iz pustinje, a حميل السيل je ono što bujica nosi sa sobom, zemlja i slično, a u čemu se nalazi i sjemenje. Ono ostane na obali i iz njega, nakon određenog vremena, iznikne biljka. Ovo poređenje je navedeno da istakne brzinu izrastanja, njegove svježine i ljepote (El-Kastalani).
U rečenici: Džennet će mu se jasno predočiti, riječ انْفَقهَت znači: on će se otkriti i raširiti, te će ovaj čovjek vidjeti šta se sve nalazi u njemu od blagodati i onoga što on krije. Riječ الحَبْرة je u jednini i označava nagrade, dug život i sl.
U dovi: Ne učini me najnesretnijim od Tvojih stvorenja riječ أكوننّ je s nunom (ن) za pojačanje, a preneseno je i bez njega, tj. najnesretnijim od sljedbenika tevhida koji čine grupu u koju i on spada. Rekao je Et-Tibi: - On kao da je rekao: - Gospodaru moj, ja sam uistinu dao obećanja i prisege, ali se uzdam u Tvoju plemenitost, Tvoj oprost i Tvoju milost. Ti kažeš: Ne gubite nadu u Allahovu milost, jer u Allahovu milost nadu gubi samo narod nevjernički (sura Jusuf, 87). Znao sam da nisam od nevjernika koji su izgubili nadu u Tvoju milost, i žudio sam za Tvojom plemenitošću i Tvojom sveobuhvatnom milošću, pa sam zato to od Tebe tražio. Stoga, kao da je Uzvišeni zadovoljan njime, zbog toga što je rekao, te se osmjehnuo, kao što je rekao: On će neprestano dozivati, sve dok se Allah ne zasmije. A Allah najbolje zna!