Ebu Davud
HADIS
Prenesen je od Ebu Hurejre, r.a., hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem je rekao:
Nakon što je Allah stvorio Džennet i Džehennem poslao je Džibrila u Džennet i rekao: - Idi, pogledaj njega i ono što sam u njemu pripremio za njegove stanovnike! - Džibril je ušao u njega, pogledao ga i vidio ono što je Allah u njemu pripremio za njegove stanovnike. Potom se vratio do Njega i rekao: - Tako mi Tvoje veličanstvenosti, neće biti nikoga ko čuje za njega, a da u njega neće ući! - Allah je onda naredio i Džennet se zastro neugodnostima. Potom je rekao Džibrilu: - Vrati se u njega i pogledaj šta sam u njemu pripremio za njegove stanovnike! - Džibril se vratio do njega i vidio da je zastrt neugodnostima. Opet se vratio do Gospodara i rekao: - Tako mi Tvoje Veličanstvenosti, bojim se da u njega neće niko ući! - Gospodar ga je usmjerio: - Idi i pogledaj Džehennem i ono što sam pripremio za njegove stanovnike! - Melek vidje njegovu razbuktalu vatru, kojom izjeda sam sebe, pa se vrati i reče: - Tako mi Tvoje Veličanstvenosti, ko god da čuje za njega, u njega neće ući! - Allah je naredio i Džehennem se zastro strastima. Onda je rekao Džibrilu: - Vrati se u njega! - Ovaj se vratio i rekao: - Tako mi Tvoje Veličanstvenosti, bojim se da se od njega neće niko spasiti i da će svi u njemu skončati!
ARAPSKI
عَنْ أَبِى هُرَيْرَةَ – رضى الله عنه – عَنْ رَسُولِ اللهِ – صلى الله عليه و سلم – قَالَ: "لَمَّا خَلَقَ اللهُ الجَنَّةَ وَ النَّارَ، أَرْسَلَ جِبْرِيلَ إِلَى الجَنَّةِ، فَقَالَ: "انْظُرْ إِلَيْهَا،وَ إِلَى مَا أَعْدَدْتُ إِلَى أَهْلِهَا فِيهَا!"، قَالَ: "فَجَاءَهَا وَ نَظَرَ إِلَيْهَا وَ إِلَى مَا أَعَدَّ اللهُ لأَهْلِهَا فِيهَا."، قَالَ: "فَرَجَعَ إِلَيْهِ، قَالَ: "فَوَ عِزَّتِكَ، لاَ يَسْمَعُ بِهَا أَحَدٌ إِلاَّ دَخَلَهَا."، فَأَمَرَ بِهَا فَحُفَّتْ بِالمَكَارِهِ، فَقَالَ: "ارْجَعْ إِلَيْهَا، فَانْظُرْ إِلَى مَا أَعْدَدْتُ لأَهْلِهَافِيهَا!"، قَالَ: "فَرَجَعَ إِلَيْهَا، فَإِذَا هِى قَدْ حُفَّتْ بِالمَكَارِهِ، فَرَجَعَ إِلَيْهِ، فَقَالَ: "وَ عِزَّتِكَ، لَقَدْ خِفْتُ أَنْ لاَ يَدْخُلَهَا أَحَدٌ."– قَالَ: "اذْهَبْ إِلَى النَّارِ، فَانْظُرْ إِلَيْهَا وَ إِلَى مَا أَعْدَدْتُ لأَهْلِهَا فِيهَا!"، فَإِذَا هِى يَرْكَبُ بَعْضُهَا بَعْضًا، فَرَجَعَ إِلَيْهِ، فَقَالَ: "وَ عِزَّتِكَ، لاَ يَسْمَعُ بِهَا أَحَدٌ فَيَدْخُلُهَا."، فَأَمَرَ بِهَا فَحُفَّتْ بِالشَّهَوَاتِ، فَقَالَ: "ارْجَعْ إِلَيْهَا!"، فَرَجَعَ إِلَيْهَا، فَقَالَ: "وَ عِزَّتِكَ، لَقَدْ خَشِيتُ أَنْ لاَ يَنْجُوَ مِنْهَا أَحَدٌ إِلاَّ دَخَلَهَا
Riječi: I zastrt neugodnostima i konstatacija: te ga je On zastro neugodnostima znače da je On odredio stvari prema kojima ljudske duše osjećaju odvratnost i kojima je Džennet, po svojo prirodi, okružen sa svih strana. Tako, do njega neće dospjeti niko prije nego što se natjera da se strpi na gorčini koju izazivaju ove neugodnosti. Ovaj govor dolazi u formi poređenja, pa je u njemu opisano stanje prisilnosti božanskih zapovijedi prema ljudskim dušama na način da niko neće ući u Džennet prije nego što te iste zapovijedi ispuni, bude ustrajan u tome i pridržava ih se. Jedna od njih, svakako, jeste stpljivost u belajima, kušnjama i nedaćama. Sve to zajedno je oslikano kao zidine, koje su satkane od trnja, u kojima se skrivaju svakave vrste okrutnih životinja, kao što su zvijeri, zmije i akrepi. I upravo te zidine, prepune neugodnosti, okružuju džennetske bašče i obavijaju ih sa svih strana, tako da niko ne može doći do Dženneta, niti okusiti užitak blagodati u njemu, sve dok ne pređe preko tih odvratnih zidina i ne optereti se patnjama koje će ga slijediti nakon što se zaputi kroz njih, kao što su ubodi trnja i ugrizi akrepa i zmija, te borba protiv zvijeri skrivenih u njemu. Nema sumnje da to iziskuje potrebu za stalnom i napornom borbom i konstantnim strpljenjem. Na taj način On Džennet ne poklanja, niti vječno i stalno uživanje njegovih blagodati daje ikome do onome ko prođe ovodunjalučke prepreke, ko se bori protiv svojih strasti, ko je strpljiv u nedaćama koje ga snađu, ko je zadovoljan s određenjem Allaha Uzvišenog, ko je ustrajan u izvršavanju islamskih zapovijedi, ko osjeća prezir prema svemu onome što ga od toga odvraća, ko daje prednost svakoj vrsti žrtvovanja u odnosu na svoje prohtjeve i ko žrtvuje i sebe i svoj imetak na uštrb svojih potreba, a sve to zarad Dženneta. To je cijena kojom je Allah kupio duše vjernika i njihove ovodunjalučke imetke, kako On kaže: Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati - oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu, Indžilu i Kur’anu - a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh (sura Et-Tevba, 111). Zbog toga je Džibril, a.s., nakon što je vidio da se Džennet prekrio neugodnostima rekao: Tako mi Tvoje Veličanstvenosti, bojim se (ili strah me je) da u njega neće niko ući!
Kada je u pitanju Džehennem, on se zastro strastima, kojima su ljudske duše sklone po svojoj prirodi. Udovoljavanje njima ne prate neugodnosti, niti patnje. Naprotiv, to kod duše budi želju i sklonost za udovoljavanjem. Stoga je vatra ružno konačište i zao oslonac. Propast u njoj će naći svako ko svojoj duši dopusti naslađivanje i uživanje u strastima. Tako je duša sklona strastima i griješi zbog toga, smatrajući pri tome da je daleko od ponora u vatri. Svaki put, kada duša osjeti slast prilikom činjenja grijeha, ona okusi slast koja je ljepša od te, a duša vazda teži za boljim. Tako se ona neprestano predaje novim užicima, nakon onih koje je zavoljela, koji su bolji od prethodnih. Iz tog stanja se ne budi, sve dok slast ne prestane i ne shvati da je u vatri džehennemskoj, a da to nije ni osjetila, niti nastojala prestati s tim. A tada to neće biti u stanju uraditi. Svaki čovjek je, po svojoj prirodi, sklon udovoljavanju strastima, posebno ukoliko je u lošem društvu i pokvarenoj sredini. Tada će neprestano biti posvećen udovoljavanju strastima, sve dok mu smtrni čas ne dođe, a on bude potpuno zaokupljen svojim strastima, ne poznavajući ono što bi ga spasilo, kao što su vjera i činjenje dobrih djela. Zbog toga završi u vatri džehennemskoj. Zbog toga je Džibril, a.s., nakon što je vidio da se Džehennem prekrio strastima, rekao: Tako mi Tvoje Veličanstvenosti, bojim se da se od njega niko neće spasiti nego da će svi u njega ući! Ući će u njega, vječno boraveći u njemu, ko je bio nevjernik i mušrik, koji je Allahu Uzvišenom sudruga pripisivao. U njega će ući i čovjek, da bi kažnjavanjem bio očišćen od svojih grijeha, ako je bio vjernik griješnik, čija je duša bila zahvaćena zabranjenim strastima. Da nas Allah Uzvišeni spasi od džehennemske vatre i uvede nas u Džennet obećani, zajedno s bogobojaznima i čestitim. Amin! Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!