Tirmizi
HADIS
Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.:
Ko se raduje susretu s Allahom, Allah se raduje susretu s njim, a ko prezire taj susret Allah prezire susret s njim. – Šurejh je nastavio: - Kasnije sam otišao do Aiše, r.a., i obratio joj se: Majko vjernika! Čuo sam Ebu Hurejru kako navodi govor od Allahovog poslanika, s.a.v.s. Ako je tako, propali smo! Ona na to reče: - Zbilja je propao onaj koji je proklet riječima Allahvog Poslanika, s.a.v.s.! - A koje su to riječi?, pitala je ona. On je kazao da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: - Ko se raduje susretu s Allahom, Allah se raduje susretu s njim, a ko prezire taj susret Allah prezire susret s njim! – A nema nikoga od nas, a da ne prezire smrt! Ona je rekla: - Rekao je to Allahov Poslanik, s.a.v.s., ali ne tako kako ti to smatraš. To je u trenutku kada se pogled ukoči i prsa počnu hroptati, kada se tijelo naježi i prsti zgrče, tada: Ko se bude radovao susretu s Allahom, Allah će se radovati susretu s njim, a ko bude prezireo taj susret Allah će prezireti susret s njime!
ARAPSKI
عن شريح ، عَنْ أَبِى هُرَيْرَةَ – رضى الله عنه– قَالَ : " قَالَ رَسُولُ اللهِ – صلى الله عليه و سلم–: "مَنْ أَحَبَّ لِقَاءَ اللهِ، أَحَبَّ اللهُ لِقَاءَهُ، وَ مَنْ كَرِهَ لِقَاءَ اللهِ، كَرِهَ اللهُ لِقَاءَهُ." – قَالَ – أَىْ شُرَيحُ– : "فَأَتَيْتُ عَائِشَةَ – رضى الله عنها– فَقُلْتُ: "يَا أُمَّ المُؤْمِنِينَ، سَمِعْتُ أَبَا هُرَيْرَةَ يَذْكُرُ عَنْ رَسُولِ اللهِ – صلى الله عليه و سلم– حَدِيثًا، إِنْ كَانَ كَذَلِكَ فَقَدْ هَلَكْنَا؟!"، فَقَالَتْ: "إِنَّ الهَالِكَ مَنْ هَلَكَ بِقَوْلِ رَسُولِ اللهِ – صلى الله عليه وسلم– ، وَ مَا ذَاكَ؟"، قَالَ: "قَالَ رَسُولُ اللهِ – صلى الله عليه و سلم: "مَنْ أَحَبَّ لِقَاءَ اللهِ، أَحَبَّ اللهُ لِقَاءَهُ، وَ مَنْ كَرِهَ لِقَاءَ اللهِ، كَرِهَ اللهُ لِقَاءَهُ."– وَ لَيْسَ مِنَّا أَحَدٌ إِلاَّ وَ هُوَ يَكْرَهُ المَوْتَ."، فَقَالَتْ: "قَدْ قَالَهُ رَسُولُ اللهِ – صلى الله عليه و سلم– وَ لَيَسَ بِالَّذِى تَذْهَبُ إِلَيْهِ، وَ لَكِنْ إِذَا شَخَصَ البَصَرُ، وَ حَشْرَجَ الصَّدْرُ، وَ اقْشَعَرَّ الجِلْدُ، وَ تَشَنَّجَتِ الأَصَابِعُ، فَعِنْدَ ذَلِكَ: ("مَنْ أَحَبَّ لِقَاءَ اللهِ، أَحَبَّ اللهُ لِقَاءَهُ، وَ مَنْ كَرِهَ لِقَاءَ اللهِ، كَرِهَ اللهُ لِقَاءَهُ
Rekao je El-Kastalani, Allah Uzvišeni mu se smilovao: „Naveo je ovaj hadis Muslim u poglavlju O dovama, a Et-Tirmizi u poglavljima Zuhd i Dženaze, a isto tako i En-Nesai.
En-Nevevi, Uzvišeni Allah mu se smilovao, kaže da prvi dio hadisa (Ko se raduje susretu s Allahom, Allah se raduje susretu s njim ...) tumači svoj drugi dio i pojašnjava smisao ostatka hadisa. Značenje hadisa je da je važeći prezir onaj koji se ispolji na samrti, u stanju kada se od osobe na samrti ne prima pokajanje niti išta drugo. Tada će svaki čovjek biti obaviješten o onome što je činio i onome što mu je Allah obećao, tako što će mu On to otkriti. Stoga, sretni će se radovati smrti i susretu s Allahom, da bi se susreli s onim što im je On obećao, pa će se i Allah radovati susretu s njima, tj. obilno će ih nagraditi i biti plemenit prema njima.
A nesretni će prezirati susret s Allahom, zato što su saznali kakva ih nesreća očekuje, a kojoj idu u susret, pa i Allah prezire susret s njima, tj. učinit će da oni budu daleko od Njegove milosti i plemenitosti i neće im to htjeti dati. Ovo je značenje Allahovog, dž.š., prezira prema susretu s njima.
Iz hadisa se ne razumije da je uzrok Allahovog preziranje susreta s njima samo njihovo preziranje toga susreta, niti je Njegova ljubav prema drugima zbog njihove ljubavi prema susretu, nego je to njihova osobina.
U dijelu izjave: Kada se pogled ukoči i kada prsa počnu hroptati, i kada se tijelo naježi i kada se prsti zgrče, riječi شَخَص البصر (ukočenost pogleda) imaju značenje: zadizanje očnih kapaka i ukočenost pogleda. Riječ الحشرجة (hroptanje) predstavlja otežano udisanje i izdisanje iz prsa. Riječi اقشعرارالجلد (naježenost tijela) označava naježenost čovjekovih dlaka, a تشنج الأصباع (zgrčenost prstiju) predstavlja njihovo stezanje. A Allah najbolje zna (iz En-Nevevijevog komentara).
Pojašnjenje:
Predaje ovog hadisa (El-Buharijeva u Knjizi o tevhidu i Malikova u Muvetta’u) upućuju na to da se radi o hadisi kudsijuu, zbog toga što se na jasan način njihov govor veže za Uzvišenog Allaha. Ostatak predaja ovog hadisa ne upućuju na to, niti se iz njih zaključuje da se radi o hadisi kudsijama, a mi smo ih naveli kako bi korist bila potpuna. A Allah je Onaj Koji uputu daje!