Spominje se da je on imao još šestoricu braće i to su: Suvejd, Ebu Adijj, Sinan, Meakil, Akil, Ebu Hakim i Abdurrahman. Vakidi smatra da su sva sedmorica ove braće učestvovali u bici na Hendeku. Svi su skupa učinili Hidžru u Medinu i sa njima je bilo još četiri stotine ljudi iz njihovog plemena. 

Abdullah ibn Mesud, r.a., je rekao: „Zaista iman (vjerovanje) ima svoje kuće, a i munafikluk (licemjerstvo) ima svoje kuće, a kuća porodice Mukarrin je od imanskih kuća.“ 

Nu'man je bio poznati vojskovođa i hrabri ratnik. Prva bitka u kojoj je učestvovao bila je bitka na Hendeku. Također je bio od onih ashaba koji su Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dali prisegu na vjernost na Hudejbiji. On je na dan oslobođenja Mekke nosio bajrak plemena Muzejna. 

On je donio Omeru, r.a., radosnu vijest o pobjedi muslimana na Kadisiji. 

Jedno vrijeme je boravio u Basri, zatim u Kufi, odakle ga je Omer, r.a., za vrijeme svog hilafeta poslao kao glavnog vojskovođu u bitku kod Nehavenda i tu je bio prvi šehid tog dana. 

 

BITKA KOD NEHAVENDA 

Te godine, tj. 21. po Hidžri, su se stanovnici mnogih perzijskih pokrajina, poput Asbehana, Hemedana, Rejja, Azerbedžana i Nehavenda urotili i pripremali za napad na muslimanske gradove, Basru i Kufu. To je zabrinulo Omera ibn Hattaba, r.a., tadašnjeg halifu. On se po tom pitanju posavjetovao sa ostalim ashabima, pa mu Alija ibn Ebi Talib, r.a., reče: -Naredi stanovnicima Kufe da se dvije trećine njih pripremi za borbu a da jedna trećina ostane čuvati domove i familije. Također, naredi da se stanovnici Basre pripreme za borbu. Tada Omer, r.a.,upita: -Reci mi, koga da imenujem za vojskovođu? Alija mu odgovori: -Pa ti si među nama najpronicljiviji i najbolje znaš koga ćeš izabrati za vojskovođu. Tada Omer, r.a., reče: -Imenovat ću pravog čovjeka za tu funkciju. Otišao je u džamiju i našao Nu'mana ibn Mukarrina, r.a., kako klanja. Imenovao ga je za glavnog vojskovođu i poslao ga stanovnicima Kufe. Kaže se da je Omer, r.a., naredio Huzejfi, r.a., da krene sa vojskom iz Kufe, a Ebu Musa'u da krene iz Basre. Kao glavnog vojskovođu svih tih formacija imenovao je Nu'mana ibn Mukarrina. Omer je još napisao: -Ako pogine Nu'man onda komandu preuzima Huzejfe, r.a., a ako i on pogine onda će ga naslijediti Džerir ibn Abdullah, ako on pogine neka vojskovođa bude Kajs ibn Mekšuh i tako je nabrojao sedmoricu vojskovođa. Tako je Nu'man ibn Mukarrin predvodio vojsku u kojoj su bili: Huzejfe, Zubejr, Mugire ibn Šu'be, Eš'as ibn Kajs, Abdullah ibn Omer, r.a., i mnogi drugi poznati ashabi. Nakon što su osvojili Asbehan došli su do Nehavenda. Perzijska vojska je brojala oko stotinu i pedeset hiljada boraca a muslimana je bilo oko trideset hiljada. 

Između ostalog šta je Omer, r.a., napisao Nu'manu ibn Mukarrinu, r.a., glavnom vojskovođi stoji: „Bismillahirrahmanirrahim. Od Allahovog roba Omera, vođe pravovjernih - Nu'manu ibn Mukarrinu: Selamun alejke. Hvala Allahu, osim Kojeg drugog boga nema. Došle su mi vijesti da se veliki broj Perzijanaca sakupio u mjestu Nehavend. Kada ti stigne ovo moje pismo kreni po Allahovoj naredbi i uz Njegovu pomoć i potporu sa muslimanima koji su kod tebe. Nemoj ih voditi teškim i neprohodnim putevima pa da ih to namuči. Nemoj im uskraćivati njihova prava pa da ih to dovede u teško stanje. Također ih nemoj voditi neprolaznim šumama, jer zaista mi je svaki čovjek musliman draži od stotine hiljada dinara. Neka je na tebe selam.“ 

Nu'man ibn Mukarrin, r.a., je poslao ljude da izviđaju teren i da mu sakupe što više informacija o neprijateljskoj vojsci. Vođa Perzijanaca u ovoj bici bio je Fejruzan a u njegovoj mnogobrojnoj vojsci su bili svi oni koje je mašio odlazak u bitku na Kadisiji. Muslimanska vojska se ulogorila i Nu'manu ibn Mukarrinu, r.a., je napravljen ogroman šator. Nakon što se vojska oslobodila tereta koji je nosila sa sobom Nu'man, r.a., je naredio da se krene u napad. Bila je to srijeda i naizmjenjiva borba se vodila i narednog dana. 

Kada je ova neizvjesna situacija potrajala neko vrijeme Nu'man je tražio mišljenje ostalih ljudi o načinu kako da izvuku neprijatelja na otvoren teren i da se s njim obračunaju. Nakon nekoliko mišljenja riječ je uzeo Tulejha El-Esedi, poznati borac koji je predložio da se pošalje jedna grupa vojnika koji će izazivati neprijatelja i pokušati ih namamiti da iziđu iz svojih utvrđenja. Pa kada oni krenu za našim ljudima i budu ubijeđeni da će ih poraziti, tada će svi izići van utvrđenja. Neka se tada naša vojska brzo povuče prema nama i mi ćemo krenuti u opći napad na njih. Taj prijedlog je Nu'man prihvatio i imenovao je El-Ka'ka'a za vođu te grupe. Kada je El-Ka'ka uradio onako kako je to Tulejha zamislio uistinu je većina perzijske vojske krenula za njima. El-Ka'ka se tada povukao i Perzijanci su bili na otvorenom prostoru. To je bilo usred dana. Ljudi su tada priželjkivali da ih napadnu ali ih Nu'man u tome spriječi rekavši im: Allahov Poslanik, s.a.v.s., ako ne bi napao u jutarnjem dijelu dana, onda bi bitku odgodio dok Sunce ne pređe polovinu neba, dok ne zapušu vjetrovi i dok se pomoć ne spusti. Ljudi su insistirali da se krene u borbu ali on to nije dozvoljavao, jer je bio odlučan i nepokolebljiv čovjek. Kada je nastupilo podnevsko vrijeme klanjali su namaz i onda je Nu'man, r.a., uzjahao svoga konja, obišao sve postrojene jedinice, podstičući ih na iskrenost u borbi. Tada im je rekao da će on donijeti tri puta tekbir i da će svaki put zatresti bajrak. Pa kada čuju posljednji tekbir i vide da se bajrak po treći put zatresao neka odlučno krenu u borbu. U toku bitke neka se ne osvrću ni zbog koga i neka ne prekidaju sa borbom. Tada je proučio ovu dovu: „Allahu moj, podari mi šehadet (pogibiju) i daj muslimanima pobjedu!“ Ljudi su na njegovu dovu aminovali. Kada je napad otpočeo Nu'man je poput sokola krenuo u napad i prvi je pao kao šehid tog dana. Muslimani su uspjeli izvojevati pobjedu nad mnogobrojnijim neprijateljem. Perzijski vojskovođa je također ubijen. Nakon sukoba jedan od njegove braće je prišao Nu'manu ibn Mukarrinu i zatekao ga na izdisanju. Nu'man ga upita za ishod bitke i on mu reče da su muslimani pobijedili. Nu'man tada reče: "Hvala Allahu, pošaljite vijest Omeru!“ Tada je ispustio svoju plemenitu dušu. 

Kada je Omeru, r.a., kurir donio vijest o ishodu bitke i pogibiji Nu'mana ibn Mukarrina on je stavio ruku na lice i zaplakao. Omer, r.a., je upita kurira o ostalim ljudima koji su poginuli, pa mu je on nabrojao nekoliko ljudi koje je Omer poznavao. Zatim je rekao: "I poginuli su neki ljudi koje ti, emirul-mu'minine (vladaru pravovjernih) ne poznaješ." Tada je Omer zaplakao i rekao: "Ništa im ne fali što ih emirul-mu'minine ne poznaje, važno je da ih Uzvišeni Allah poznaje i On ih je počastio šehadetom. Poznanstvo sa Omerom im nije potrebno niti bi im što koristilo.“ 

 

Autor: Fuad Sedić