Allah, dž.š., dao je životinjama, drveću i biljkama njihovo pravo kod ljudi i naredio je čovjeku da se lijepo odnosi prema njima. Međutim Uzvišeni je postavio čovjeka kao halifu na Zemlji i potčinio mu je i biljke i životinje kako bi se njima koristio i uzimao pouku iz njihovog postojanja i stvaranja. Tako čovjek ima emanet upravljanja dunjalukom, a životinje su stvorene kao ibret za razmišljanje o Allahovom savršenstvu i kao blagodat ljudima.

Uzvišeni u Kur'anu spominje stvaranje stoke za nas kao blagodat, da jedemo njihovo meso, pijemo mljeko, ili da ih koristimo u poslovima: Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici! I da smo im dali da se njome služe – na nekima jašu, a nekima se hrane, i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zašto nisu zahvalni.[1]

Životinju je dozvoljeno ubiti samo onda kada će nam njeno ubistvo koristiti, bilo da ćemo tu životinju iskoristiti za jelo, ili da otklonimo neko njeno zlo. U svim drugim slučajevima životinja ima pravo na život i njeno ubistvo je grijeh. Osim toga, svaki loš odnos prema životinji je grijeh. Ako nam šteti, na lijep način i bez mučenja ćemo je ubiti ili otkloniti štetu, a ako nam ne šteti, ostavit ćemo je.

Sve češće na ulicama naših gradova možemo vidjeti ljude koji šetaju pse i poklanjaju im veliku ljubav i pažnju, a ta ljubav bi trebala biti usmjerena prema njihovim najbližim. Među njima ima i muslimana, pa postoji potreba da se, njima i onima koji, možda, planiraju imati psa, pitanje pasa kućnih ljubimaca razjasni.

 

 

Pas u Kur´anu i sunnetu

 

Psi se, u različitim kontekstima, spominju u Kur'anu i u sunnetu Poslanika, a.s. Njihova funkcija na zemlji može biti različita, pa se propisi razlikuju ovisno o njihovoj namjeni.

Pas se kao pomoćnik u lovu u Kur'anu spominje kada Allah govori o dozvoljenom mesu:

Pitaju te što im se dozvoljava. Reci: „Dozvoljavaju vam se lijepa jela i ono što vam ulove životinje (psi, sokolovi...), koje ste lovu podučili, onako kako je Allah vas naučio. Jedite ono što vam one uhvate i spomenite Allahovo ime pri tome, i bojte se Allaha, jer Allah, zaista, brzo sviđa račune.“[2]

Kao što vidimo, pas je ovdje spomenut kao životinja koja može biti podučena da lovi drugu životinju za svog vlasnika i u tom slučaju on koristi čovjeku.  Pas se također spominje u suri Kehf (Pećina), kada Uzvišeni govori o mladićima koji su se, čuvajući vjeru, sklonili u pećinu, pa su Allahovom voljom uspavani na duži period. Zajedno sa njima ispred pećine boravio je i njihov pas: I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.[3]

Pas koji se spominje u ajetu nije bio u pećini sa njima, nego na ulazu, da ne bi uznemiravao meleke, jer nas je Poslanik, a.s., obavijestio da meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi pas. ˝Njihov bereket je zahvatio njihovog psa, pa je i njega savladao san kao što je i njih savladao u takvom stanju. U ovome se primjećuje korist druženja sa odabranima, pa je zbog toga i ovom psu ostao spomen, vijest i značaj.˝[4]

Uzvišeni spominje psa i u suri El-A'raf, poredeći ga sa čovjekom u negativnom kontekstu: I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga šejtan dostigao, i on je zalutao. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov slučaj je kao slučaj psa: ako ga potjeraš, on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš on opet dahće. Takvi su ljudi koji Naše dokaze smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili.[5] Prema Ibn Kesirovom tumačenju, ajet govori o čovjeku iz Benu Israila kome je Allah dao dokaze i druge blagodati, ali ih je on zanemario.

Allahov Poslanik, a.s., psa je spomenuo u različitim kontekstima. Pored njegovog govora o propisima vezanim za pse, o čemu će kasnije biti govora, važno je napomeniti slučaj čovjeka koji je napojio psa: ˝Išao jedan čovjek pa previše ožednio. Tada siđe u jedan bunar i iz njega se napi. Kada je izašao, vidio je da pas isplaženog jezika od žeđi grize zemlju. Ovoga je stiglo, pomisli on, isto ono što je bilo stiglo i mene. On je tada napunio svoju mestvu (vodom), pridržao je svojim ustima, ispeo se i napojio psa. Allah mu je za to zahvalio (učinio dobro) i oprostio mu grijehe. 'Allahov Poslaniče', upitali su (prisutni), 'ima li nam nagrada i za životinje?' 'Za napajanje svake vlažne džigere (sve što je živo) ima nagrada, odgovorio je on.'˝[6]

Kao što se razumije, dobrim odnosom prema psu, ili drugoj životinji, čovjeku mogu biti oprošteni grijesi, a ako Allah nagrađuje za dobro učinjeno životinji, kako tek nagrađuje za dobro učinjeno čovjeku.

 

 

Pas kao kućni ljubimac

 

˝Stavovi su ljudi prema životinjama različiti. Postoji opća tendencija ka ljubavlju prema životinjama koje se tetoše i ka odbacivanju gmizajućih životinja. Postoje neki ljudi koji jedu meso životinja, dok drugi, pak, odlučuju biti vegetarijanci. Neki ljudi preduzimaju lovačke ekspedicije samo radi sporta, dok drugi pak to rade radi stjecanja neke novčane dobiti, npr. trgovine slonovačom.˝[7]

Kada je u pitanju držanje životinje kao kućnog ljubimca u kući, ili van nje, ono je u osnovi dozvoljeno. Allahov Poslanik, a.s., rekao je: ˝Kažnjena je žena zbog mačke koju je zatvorila, pa je od gladi krepala i tako je ta žena dospjela u Džehennem.˝[8] Ovaj hadis stavlja naglasak na izgladnjivanje životinje, što nam ukazuje da ova žena ne bi bila kažnjena da je držala mačku zatvorenu i hranila je.

Ako bi musliman držao kućnog ljubimca obavezan je da se prema njemu lijepo odnosi, a to podrazumijeva da ga hrani i daje mu sve što je potrebno za život. Na ovakav način čovjek može zaraditi i sevab. Međutim iz opće dozvole držanja kućnih ljubimaca Poslanik, a.s., izuzeo je psa. Držanje psa u kući je kategorički zabranjeno hadisom: ˝Meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi pas ili slika!˝[9] Osim zabrane držanja psa u kući Allahov Poslanik, a.s., zabranio je držanje psa i van kuće, ako za to ne postoji opravdan razlog. Kazao je, s.a.v.s.: ˝Ko drži psa, smanjuje mu se od njegovog (dobrog) posla svaki dan po jedan kirat, izuzimajući psa za usjev i stoku.˝[10]

Kada pročitamo ova dva hadisa odgovor na naše, u naslovu, postavljeno pitanje postaje jednostavan. Muslimani ne drže pse kao kućne ljubimce, jer nas je naš Poslanik, a.s., uputio da to ne radimo, a Uzvišeni pohvaljujući vjernike u suri El-Bekare opisuje ih na sljedeći način: ...I oni govore: “Čujemo i pokoravamo se, oprosti nam, Gospodaru naš, tebi ćemo se vratiti!˝ Stoga je osnova za propise koji su jasno pojašnjeni Kur´anom i sunnetom Vjerovjesnika, a.s., da ih prihvatimo, a nakon toga možemo tražiti mudrost istih. Sve mudrosti i razloge propisivanja određenih propisa nećemo dokučiti, ali nema sumnje da oni postoje, znali mi za njih, ili ne. Takav je slučaj i sa propisom o držanju pasa kao kućnih ljubimaca.

Često možemo čuti kako je pas čovjekov najbolji prijatelj. Ovakav stav je daleko od našeg vjerovanja, jer čovjeku najveći prijatelj može biti samo drugi čovjek, a najprije njegovi roditelji, djeca i supružnik. Pas može biti najbolji prijatelj čovjeku samo u izopačenim sredinama gdje je čovjek čovjeku vuk. U takvim sredinama čovjeku njegovo dijete ne može biti najveći prijatelj, jer ga nije odgojio da to bude, a ni supružnik jer oboje žive u laži i prevari. Naravno, čovjek čovjeku može biti i veliki neprijatelj, ali nam je Muhammed, a.s, ukazao na prijatelje i neprijatelje među ljudima, pa ćemo se držati njegovih savjeta.

Neki alimi smatraju da bi razlog zabrane držanja pasa mogao biti što laju na goste, što straše siromahe koji dolaze po sadaku i što ganjaju i uznemiravaju prolaznike.[11] Na ulazima u pojedina privatna dvorišta možemo pročitati natpis ˝Čuvaj se psa˝. Postavlja se pitanje kakvu poruku domaćin šalje sa ovakvim natpisom. Kako jedan siromah ili putnik može pokucati na vrata ovog domaćina i upitati za svoju potrebu, kada im već na ulazu u dvorište natpis ˝Čuvaj se psa˝ i pas koji laje ukazuju da nisu dobrodošli. Ko god želi da posjeti ovakvog čovjeka mora se čuvati i bojati njegovog psa.

Osim ovog momenta, istraživanja pokazuju da držanje psa donosi opasnosti po ljudsko zdravlje. U praksi se dešava da osobe svojim psima - kućnim ljubimcima - dopuštaju da ližu ruke ukućana, kao i posude iz kojih jedu. Također, često svoje pse grle i ljube. Mnogi su ljudi preskupo platili svoje neznanje, jer je pseća trakavica (ehinokokus) uzročnik hroničnih zaraza koje pokatkad rezultiraju smrću.[12]

Kada se čovjek zarazi ovim glistama, koje se prenose preko pseće pljuvačke, on je podložan raznim vrstama oboljenja, kao što su: upala pluća, mišića, slezene, bubrega itd. Liječenje ovakvih vrsta oboljenja je jako teško i često neuspješno.

Nakon ovakvih saznanja jasno nam je zašto je Poslanik, a.s., još prije mnogo godina, ukazao na ovaj problem: ˝Kada se pseto napije iz posude nekog od vas, neka je opere sedam puta.˝[13] ˝Ako bi jeo iz posude u kojoj je čvrsta hrana, treba baciti taj i okolni dio, a preostali dio hrane može se iskoristiti, jer ostaje na utvrđenoj osnovi (čistoća). Što se tiče pseće dlake, preovladavajuće je mišljenje da je ona čista jer nema dokaza o njenoj nečistoći.˝[14] Da nauka otkrije nešto mnogo godina nakon što je Muhammed, a.s., to rekao jasan je dokaz o nadnaravnosti sunneta.

Držanje psa koji nam nije potreban može se smatrati i gubljenjem vremena, a naše vrijeme na ovom prolaznom svijetu je dragocjeno. Svaki trenutak koji nam prođe beskorisno ne možemo više vratiti, a mogli smo ga iskoristiti da uradimo dobro djelo koje će nam koristiti u vječnosti, ili ono od kojeg ćemo imati koristi na ovom svijetu. Stoga musliman treba da koristi svoje vrijeme za dobrobit ovog ili budućeg svijeta.

Kako je ranije spomenuto, Muhammed, a.s., iz zabrane je izuzeo pse koji koriste ljudima. Pas čovjeku može koristiti na različite načine. Može pomoći lovcu da lakše dođe do plijena, a Muhammed, a.s., spomenuo je lov sa psom u sljedećem hadisu: ˝Jedi ono što on uhvati za tebe, jer ono što on uhvati i zakolje smatra se klanjem. Ali ako sa tvojim psom ili psima nađeš još nekog psa pa pretpostaviš da je i on učestvovao u hvatanju ulova i njegovom klanju, onda nemoj jesti, jer ti si spomenuo Božije ime samo kod puštanja svog psa, a nisi spomenuo Božije ime kod puštanja tuđeg psa!˝[15]

Prilikom puštanja psa u lov treba spomenuti Allahovo ime i dozvoljeno je jesti ono što on ulovi. Međutim ukoliko plijen ulovi pas koji nije podučen, onda taj plijen nije dozvoljeno jesti, jer je pas to ulovio za sebe. Također nije dozvoljeno konzumirati plijen ukoliko je pas počeo da jede isti. Bitno je napomenuti da lov nije dozvoljen ako ulovljenu životinju nećemo iskoristiti.

Osim psa za lov dozvoljeno je držanje psa i radi čuvanja stoke, usjeva, ili neke druge imovine, ukoliko se ukaže potreba. Posjedovanje psa je dozvoljeno i u drugim slučajevima kada će njegovo držanje otkloniti neku štetu, jer Šerijat mnogo pažnje posvećuje pribavljanju koristi i otklanjanju štete. Ovdje možemo navesti primjer psa vodiča za slijepe, ili psa koji služi policiji u istragama.

Oni koji imaju psa radi potrebe trebaju se prema njemu na najljepši način odnositi i kod njega mogu zaraditi dobra djela, ali i loša lošim tretiranjem. Obavezni su da ga hrane i osiguraju adekvatan smještaj van kuće. Osim toga moraju voditi računa o čistoći kada je u pitanju njegova pljuvačka.

Zarađivati kupoprodajom pasa nije dozvoljeno, osim ako se radi o psima koji se koriste radi stvarnih potreba, koje smo ranije naveli.

Zaključak

 

Uzvišeni Allah uredio je svoju vjeru savršeno, i čovjek samo slijeđenjem Njegovih uputa može postići sreću na oba svijeta. Savršenstvo Njegovog stvaranja uviđamo i u mnogobrojnom i raznolikom živom svijetu oko nas. Životinje imaju razloge svog postojanja, neke od njih možemo razumjeti, a neke ne.

Kur´an pse spominje u nekoliko konteksta, a u sunnetu posljednjeg Allahovog poslanika, a.s., nalazimo propise vezane za ovu životinju.

Spomenuli smo da naša vjera ne opravdava posjedovanje psa bez potrebe, na što nam ukazuje više hadisa. Zabrana držanja pasa ima i svoju razumsku i naučnu potporu. Međutim, iz opće zabrane izuzimaju se oni psi koji koriste nekim stvarnim potrebama, kao što su psi za lov, čuvanje stoke, usjeva, ili oni namijenjeni za slijepe i slabovidne, policiju i sl. Ovakvi psi imaju status povjerene stvari od Uzvišenog, Koji ih je stvorio, stoga se prema njima treba ponašati na najljepši način. Uostalom savršenstvo i ljepota naše vjere ogleda se i u obaveznosti lijepog odnosa prema životinjama, a Kur´an vrlo često napominje čovjeka da će se on smatrati odgovornim za sva djela koja učini: Onaj ko čini dobro sebi ga čini, a onaj ko radi zlo, radi protiv sebe, a na kraju ćete se Gospodaru svome vratiti.[16]

Autor: Nedim Avdibegović

Glasnik br. 3-4, 2015.

[1] Kur´an, 36:71-73.

[2] Kur´an, 5:4.

[3] Kur´an, 18:18.

[4] Tefsir Ibn Kesir, skraćena verzija, Muhammed Nesib er-Rifa’i, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2002., str. 801.

[5] Kur´an, 7:175-176.

[6] Hadis bilježi Buhari, poglavlje Napajanje i navodnjavanje, hadis br. 2363.

[7] Ebu Fadl Muhsin Ibrahim, Transplantacija organa, eutanazija, kloniranje i pokusi na životinjama; islamski stav, U.G. Mladi muslimani, Sarajevo, 2005., str. 21.

[8] Hadis bilježi Buhari, poglavlje Napajanje i navodnjavanje, hadis br. 2365.

[9] Hadis bilježi Buhari, poglavlje Početak stvaranja, hadis br. 3225.

[10] Hadis bilježi Buhari, poglavlje Obrađivanje zemlje, hadis br. 2322.

[11] Jusuf el-Kardavi, Halal i haram u islamu, Libris, Sarajevo, 2012., str. 194.

[12] Ibid, str. 197.

[13] Hadis bilježi Buhari, poglavlje Abdest, hadis br. 172.

[14] Sejjid Sabik, Fikhus-sunne, Bookline, Sarajevo, 2008., knjiga 1, str. 47.

[15] Hadis bilježi Buhari, poglavlje Zaklane životinje i lov, hadis br. 5475.

[16] Kur´an, 45:15