Tekija u životu muslimana

calendar_month 20.01.2025.

Tekija je osnovna institucija tarīkata za njegovanje i širenje prosvjete, nauke i kulture, protkane pobožnošču po metodi dotičnog reda.Tekija je vrsta mesdžida u kojoj se obavljaju sve šeriatski propisane dužnosti sem džuma namaza, a sa posebnim akcentom na zajedničko obavljanje zikra (sjedeći, stojeći-kijam, devran i sema).

Tri arapske riječi tesavvuf, tarikat i tekija su međusobno povezane unutrašnjim nitima, jer zaokružuju jednu cjelinu te ih je potrebno sve tri definisati kako bi se moglo adekvatno razumjeti mjesto i značaj tekije u životu muslimana. Za pojam tesavufa se veže i preko hiljadu izrečenih kazivanja od strane učenjaka različitog profila i vremena življenja. Smatram da je veoma reprezentativnu definiciju dao h. š. Fejzullah ef. Hadžibajrić, naš veliki mutesavvif i alim iz dvadesetog stoljeća. On kaže da je tesavvuf pogled na vjeru i život kroz ljubav prema Bogu, dž.š.,Tvorcu svijeta; razvijanje spoznaje i jačanje uvjerenja da postoji Uzvišeni Stvoritelj i da to svjedoči i potvrđuje sva priroda. Pod tesavvufom se podrazumijeva prakticiranje vrlih ćudoređa i klonjenje svega ružnog i pokuđenog. Početak tesavvufa je znanje, sredina djelovanje a kraj dar od Allaha.

Tarīkat je idejno-praktična metodologija tesavvufa.To je idejni sistem načina života zasnovan na šeriatu kako ga je shvatio i primjenjivao neki vjerski velikan. Takvi vjerski velikani bili su osnivači tarikata (pīr). Tarikat je plan i program te metod i režim nekog sufijskog reda. Postoji dvanaest glavnih ehli sunnetskih tarikatskih redova. Oni se u svom cilju ujedinjuju ali se kod primjene, u izvjesnim propisima razlikuju.To su uzvišeni putevi za usavršavanje i moralno odgajanje kao i duhovno uzdignuće salika-putnika ka blizini Gospodara dž.š. uz muršidovu- šejhovu pouku i vođenje. Hz. Abdul-kadir kaže:“ Ovaj naš tarikat-put je zasnovan na Allahovoj knjizi-Kur'anu i Poslanikovom a.s. sunnetu. Tesavvuf se ne dobiva preko prepričavanja nego samoodricanjem i žrtvovanjem. Drži se ihlasa- ne osjećaj užitak što te gleda svijet, nego se prisjeti da te gleda Hakk-Istinski Stvoritelj, neka je samo On slavljen. Preporučujem ti takva i neprekidno sjećanje Boga uzvišenog i taat-pokornost Allahu dž.š., pridržavanje šeriata i njegovih granica te bavljenje naukom“.

Tekija je obrazovna ustanova za odrasle punoljetne muslimane koji dobrovoljno izaberu tesavvuf i dati tarikat kao svoj sistem življenja u okviru časnog šeriata. Svoje izvore i tesavvuf i tarikat i tekija imaju u praksi Božijeg poslanika Muhameda a.s. koji je največi, najpotpuniji i najbolji muršid u istoriji čovječanstva.

Dio ashaba hz. Ali , Ebu Derda, Ebu Zerr El-Gifari, Huzejfe, Selman Farisij i drugi okupljeni oko Muhammeda a.s. na trijemu Poslanikove džamije (poznatiji kao Ehlu-suffa) su izabrali pobožniji način življenja uz ustezanje od dunjalučkih užitaka te ulaganje truda za učenje i spoznaju istina vjere, svijeta koji nas okružuje i kosmosa uopšte. Ovi vrijedni i plemeniti ashabi su jedan dio svoga vremena provodili u privređivanju

Tekije i hanikahi su praktične i odgojne škole islama

U doba Poslanika a.s. i neposredno nakon njegova preseljenja nije bilo prevelike razlike među muslimanima u ukupnom sistemu življenja (ashabi i tabiini) te se tek u VII soljeću po miladu (II po hidžri) nakon širenja islama i jačanja islamske države slivalo veliko bogatstvo što je dovelo do lagodnijeg života, odavanja dunjalučkim nasladama i udaljavanju od suštinske prakse Poslanikove. Usljed ovoga se kod jedne manje grupacije muslimana javljaju težnje za intenzivnijom pobožnošću, zuhdom i povečanom pažnjom izgradnji potpune islamske ličnosti, i sa vanjskog i unutrašnjeg aspekta odnosno izgradnja duhovne strane kod čovjeka, jer je nepotpuno samo intelektualno razumijevanje islama i njegovo formalno primjenjivanje u životu. Zuhd nije sam po sebi cilj već samo potreban uslov za stupanje na put približavanja Uzvišenom Gospodaru, Allahu dž.š.

U VIII stoljeću po miladu na teritoriji sjeverne Afrike se pojavljuju ribati („stražarnice“) koji su služili za odbranu muslimanskog teritorija od upada neprijatelja a i kao mjesta osamljivanja (uzlet i halvet) u koja bi dolazili muslimani koji su se željeli odvojiti izvjesno vrijeme od drugih ljudi, posvečujući se isključivo zikru i fikru.

U XI stoljeću na prostoru Horosana pojavljuje se kao posebna obrazovna ustanova „hanikah“. To je u početku bila kuća učitelja (šejha) a namjena joj je bila obrazovna-učenje o vjeri ali i duhovno-odgojna (spoznajno –moralna) za derviše-siromahe spram Uzvišenog Tvorca Allaha dž.š .Već tada se formiraju i pravila ponašanja u hanikahu za sve koji u njemu borave. Posebno se naglašava čistoća, i vlastita i prostora u kojem borave, obavljanje farz namaza u džematu kao i nafila namaza (posebno salatul-lejla), činjenju zikra i istigfara; učenje Kur`ani kerima u jutarnjim satima, izbjegavanje suvišnog i ispraznog govora, provođenje slobodnog vremena u izučavanju vjere, učenju preporučenih virdova ili hizmeteći drugim ljudima. I prethodno spomenuti „ribati“ poprimaju formu „hanikaha“ i grade se u Iraku, Siriji i Egiptu. U ostalom arapskom svijetu se grade zavije, male skromne građevine na čelu kojih stoji šejh. U zavijama i hanikahima se izučavao Kur`an, hadis, tefsir, tesavvuf i druge islamske discipline. Nakon uspostave osmanlijske države zavije se nazivaju tekijama i samo na turskom govornom području nazivaju „dergjah“ dok na indijskom potkontinentu dobivaju naziv „džemaat-han“ (zajednička kuća). Da napomenem, tekija po vremenu nastanka prethodi medresi i ne karakteriše je samo obrazovna komponenta, a što je svojstveno medresi, koja se formira prvenstveno radi izučavanja fikha i arapskog jezika već se u tekiji uz obrazovnu komponentu posebna pažnja posvećuje odgoju i moralnom usavršavanju svojih pripadnika.

Zašto tekija?

Značaj tekije je prvenstveno, a u skladu sa Poslanikovim a.s. načinom rada, što se pod njenim svodom provodi odgojno-obrazovni proces koji vodi računa o posebnosti svakog pojedinog čovjeka koji iskaže stvarni interes tj. dobrovoljno želi da krene putem datog tarikata nastojeći tako steči Allahovo dž.š. zadovoljstvo i blizinu. Največi muršid je Muhammed a.s. koji je odgojio najbolju generaciju muslimana-ashabe i on je stvarni uzor za sve salike.

Kod nas se rjeđe ali se može čuti i termin dergjah što etimološki znači „prostor pred vratima“ (velikana -evlija) nasljednika Muhammed a.s. u vjeri. To je glavna tekija nekog tarikata za dato područje. Dergjah je veća tekija koja pored semahane, mejdan odaje, kahve odžaka, abdesthane i toaleta i čile(halvat odaje) ima i sobu (e) za musafire i derviše, za boravak. Trajni boravak tj. življenje derviša u tekiji nije karakteristika niti ijednog tarikata sem bektašijskog a što nije zabilježeno niti usmeno preneseno u istorijskim izvorima.U hanikahu su boravili određeno vrijeme njegovi pripadnici dok je trajalo školovanje.

Tekija se sastoji od semahane, mejdan odaje, halvet odaje-čile, kuhinje i kahve odžaka, abdesthane i toaleta. Asitane je glavna tekija nekog tarikata na datom području ili za cijeli svijet.

Tekijski džemat čine :