Kao što su neki ashabi bili poznati u tefsiru te se neminovno mora njih konsultirati u vezi sa objašnjenjem onoga što je skriveno u Allahovoj Knjizi, tako je isto bilo glasovitih tabi'ina koji su govorili o tefsiru i pojašnjavali svojim savremenicima skrivena kur'anska značenja.

Izvori tefsira u ovom vremenu

U razumijevanju značenja Allahove Knjige tabi'ini su se prvo oslanjali na sami Kur'an, zatim na ono što ashabi prenose od Allahovog Poslanika, na ono što sami ashabi prenose u svojim tefsirima, na ono što su preuzeli od sljedbenika Knjige iz njihovih knjiga, te na ono što im je Allah, dž. š., otkrio putem slobodnog promišljanja (idžtihad) i proučavanja (nazr) Kur'ana. Do nas je preneseno mnogo knjiga tefsira gdje se navode mišljenja/stavovi (aqwal) ovih tabi'ina u tesiru. To su njihova mišljenja do kojih su došli upotrebom razuma (re'j) i slobodnog promišljanja, koja ni u čemu ne sežu do Allahovog Poslanika ili nekog od ashaba. Možemo zaključiti slijedeće: ono što je u tefsiru preneseno od Allahovog Poslanika ili od ashaba ne obuhvaća sve ajete Kur'ana, oni su protumačili samo ono što je bilo nejasno za razumijevanje njihovim savremenicima. Zatim se je, postepeno, što su se ljudi više udaljavali od vremena ashaba, ova nejasnoća u razumijevanju povećavala. Otuda i potreba da se tabi'ini zanimaju tefsirom kako bi otklonili ovaj nedostatak. Kako se je nejasnoća u razumijevanju povećavala, tako se povećavao i broj onih koji se zanimaju tefsirom. Nakon tabi'ina, njihovi učenici su upotpunili tefsir Kur'ana, oslanjajući se na poznavanje arapskog jezika, svoje sposobnosti izražavanja, vjerodostojne hadise koji kazuju o vremenu objavljivanja Kur'ana... Osim ovoga, oslanjali su se i na sredstva razumijevanja i metode istraživanja.

Škole tefsira u vrijeme tabi'ina

Uzvišeni Allah je, za vrijeme života Vjerovjesnika, a. s., i pravovjernih halifa poslije njega, muslimanima oslobodio mnoge krajeve svijeta. Oni tada nisu živjeli svi zajedno u jednoj zemlji. Mnogi od njih su se, pronoseći islamsko svjetlo, nastanili daleko od Medine i tu ostali. Priširili su se u sve zemlje u koje je došao islam. Neki od njih su bili namjesnici, neki veziri (ministri), neki kadije, neki učitelji i ostalo.

Ashabi su putovali u ove krajeve prenoseći ono što su znali i upamtili od Allahovog Poslanika. Sa njima su se družili mnogi od tabi'ina uzimajući od njih znanje i prenoseći ga onima poslije njih. Tako su, u različitim krajevima, nastale naučne škole čiji su učitelji bili ashabi a tabi'ini njihovi učenici. Poznato je nekoliko škola u tefsiru. U njima su od poznatih mufessira ashaba učili mnogi tabi'ini. Jedna škola tefsira je bila u Mekki, druga u Medini a treća u Iraku. Ovo su tri najpoznatije škole u tefsiru u ovom vremenu.

Ibn Tejmijje je rekao: “Ljudi su tefsir učili od stanovnika Mekke, jer su oni učenici Ibn 'Abbasa, kao što su Mudžahid, 'Ata b. Ebi Rebbah, Ikrime mewla Ibn 'Abbas, među Ibn 'Abbasove učenike ubrajaju se i Tawus, Ebu'š-Ša'tha', Se'id b. Džubejr i drugi; također od stanovnika Kufe od učenika Ibn Mes'uda u onome čime su se oni razlikovali od drugih; i učenjaka Medine u tefsiru, poput Zejda b. Eslema, od kojeg je Malik učio tefsir, također njegov sin 'Abdurrahman i 'Abdullah b. Wehb.”

Govorit ću o svakoj od ove tri škole i o najpoznatijim mufesirima tabi'inima koji su tefsir učili od učitelja ovih škola, ashaba.

Škola tefsira u Mekki

Utemeljitelj škole tefsira u Mekki je 'Abdullah b. Abbas, neka je Allah njime zadovoljan. Predavao je svojim učenicima tabi'inima, tumačeći im Allahovu Knjigu i objašnjavajući im njena zakučasta/problematična značenja. Njegovi učenici obavještavaju o onome što im je govorio, prenoseći onima poslije njih ono što su čuli od njega.

Najpoznatiji predstavnici

Najpoznatiji učenici Ibn 'Abbasa u Mekki bili su: Se'id b. Džubejr, Mudžahid, Ikrime mewla Ibn 'Abbas, Tawus b. Kejsani el-Jemani, 'Ata b. ebi Rebbah. Svi oni su bili štićenici (mewali). Razlikuju se po broju predaja od Ibn 'Abbasa, neki prenose više a neki manje. Učenjaci se razilaze u pogledu stepena njihove pouzdanosti i oslanjanja na njihove predaje. Navest ćemo hadise svakoga od njih da bi nam to pojasnilo njihovu poziciju u tefsiru i stupanj oslonca na njih.

Se'id b. Džubejr – biografija i pozicija u tefsiru

Njegovo puno ime je Ebu Muhammed – ili Ebu 'Abdillah – Se'id b. Džubejr b. Hišam el-Esedi el-Walebi, čiji je bio štićenik. Porijeklom je Abesinac, crnoput, svijetlih vrlina. Slušao je veliki broj imama ashaba; prenosi od Ibn 'Abbasa, Ibn Mes'uda i dr.

Bio je veliki znalac iz generacije tabi'ina i prednjačio nad njima u tefsiru, hadisu i fikhu. Kiraet je preuzeo od Ibn 'Abbasa, slušao je od njega tefsir a prenosi mnogi predaja od njega. Kompilirao je pouzdane kiraete od ashaba i njima učio. To zaključujemo iz njegovih riječi koje prenosi Isma'il b. 'Abdulmelik: “Se'id b. Džubejr bi nam imamio u mjesece ramazanu učeći jednu noć po kiraetu 'Abdullaha b. Mes'uda, drugu po kiraetu Zejda b. Thabita, treću po drugom kiraetu. Tako je uvijek postupao.” Nema sumnje da mu je skupljanje ovih kiraeta dalo moć za širom spoznajom značenja Kur'ana i njegovih tajni. Ipak, čini nam se da se je sustezao od tumačenja (tefsira) svojim slobodnim mišljenjem (bi re'jih). Na tu činjenicu ukazuje ono što prenosi Ibn Khalikan da je neki čovjek upitao Se'ida da zapisuje njegov tefsir na što se je on rasrdio i rekao: “Draža mi je kakva nesreća nego ono što mi ti predlažeš!” Se'id je sakupio znanje ashaba od tabi'ina i poznavao je one od njih koji su se isticali u nekim oblastima. Khusejf veli: “Najznaniji tabi'in o rastavi braka (talaq) bio je Se'id b. Musejjeb; u pitanjima hadža 'Ata; halala i harama Tawus; tefsira Ebu'l-Hadždžadž Mudžahid b. Džebr; a sve je to sakupio Se'id b. Džubejr.”

Zbog svega ovoga, uočavamo da je Ibn 'Abbas imao povjerenje u njegovo znanje i upućivao je na njega onoga ko bi mu došao tražiti odgovor na neko pitanje. Jedanput je stanovnicima Kufe – kada su mu došli da ga o nečemu upitaju – rekao. “Zar se među vama ne nalazi Ummi'd-Dihma' tj. Se'id b. Džubejr?!” 'Amr b. Mejmun prenosi od svoga oca da je ovaj rekao: “Kada je umro Se'id b. Džubejr, nije ostao niko na površini Zemlje a da nije trebao njegovo znanje!” Neki učenjaci smatraju da je on u znanju prednjačio nad Mudžahidom i Tawusom. Qatade ga smatra najznanijim tabi'inom u tefsiru.

Poznavaoci discipline valjanosti i povredivosti prenosioca ('ulema'u'l-džerh we't-ta'dil) drže ga za pouzdana prenosilaca. Ebu'l-Qasim et-Taberi kaže: “On je pouzdan prenosilac, autoritet i imam muslimana.” Spominje ga i Ibn Hibban u djelu “Eth-Thuqat” , gdje o njemu reče: “Bio je pobožan, krjepostan i bogobojazan. O njemu postoji konsenzus autora 'Šest zbirki'.”

Ubijen je u mjesecu ša'banu 95. godine po Hidžri u 49. godini života. Ebu'š-Šejkh kaže: “Ubio ga je El-Hadždžadž, s kojim je prije ubistva imao raspravu, a što ukazuje na jačinu njegova uvjerenja, postojanost imana i pozdanost u Allaha. Nek' je Allah njime zadovoljan!”

(...)

Škola tefsira u Medini

U Medini je bio veliki broj ashaba. U njoj su se nastanili i nisu se udaljavali iz nje, poput nekih koji su se iselili u druge muslimanske krajeve. Družili su se sa svojim učenicima podučavajući ih Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegova Poslanika, a. s. U Medini je osnovana škola tefsira u kojoj su mnogi tabi'ini bili učenici poznatih mufessira ashaba. Možemo reći da je utemeljitelj ove škole tefsira bio Ubejj b. Ka'b, koji se posigurno smatra jednim od najpoznatijih učitelja pred kojim su učili mufessiri tabi'ini u Medini. Otuda je i više poznat u tefsiru od drugih a veliki broj predaja koje su nam prenesene u tom smislu su od njega.

Najpoznatiji predstavnici

U Medini se, u to vrijeme, nalazio veliki broj poznatih tabi'ina u tefsiru. Među njima su najpoznatija ova trojica: Zejd b. Eslem, Ebu'l-'Alije i Muhammed b. Ka'b el-Qurezi. Neki od njih su izravno (mubašereh) preuzimali o Ubejja, a neki, pak, posredno (bil'wasitah). Spomenut ću historijske fragmente svakog od ove trojice, s obzirom na njegov znanstveni udio u tefsiru.

Ebu'l-'Alije – biografija i pozicija u tefsiru

Ime mu je Refi' b. Mehran er-Rijahi, čiji je bio štićenik. Živio je u džahilijjetu, a islam je primio nakon dvije godine od smrti Vjerovjesnika, a. s. Prenosi od 'Alije, Ibn Mes'uda, Ibn 'Abbasa, Ibn 'Umera, Ubejja b. Ka'ba i drugih. Spada u red pouzdanih i poznatih tabi'ina u tefsiru. Ibn Mu'in, Ebu Zur'a i Ebu Hatim ga smatraju pouzdanim prenosiocem. El-Laleka'i kaže: “Postoji konsenzuz o njegovoj pouzdanosti.” El-'Adželi ga smatra pouzdanim prenosiocem, velikim tabi'inom, o kome autori “Šest zbirki” imaju konzenzus. Bio je hafiz Kur'ana i stalno ga je usavršavao. Qatade prenosi od njega: “Učio sam Kur'an poslije smrti vašeg Vjerovjesnika deset godina!” Mu'ammer prenosi od Hišama, a on od Hafse, koja prenosi od Ebu'l-'Alije da je rekao: “Tri puta sam proučio Kur'an u vrijeme 'Umera.” Ibn ebi Dawud o njemu je rekao: “Niko poslije ashaba nije bio znaniji u kiraetu od Ebu'l-'Alije.”

Od Ubejja b. Ka'ba se prenosi veliki broj derogacije u tefsiru, predajnim nizom Ebu Dža'fer er-Razi – Er-Rebi' b. Enes – Ebu'l-'Alije –Ubejj. Na osnovu navedenog tvrdimo da je ovaj predajni niz vjerodostojan (el-isnad sahih). Također, i Ibn Džerir i Ibn ebi Hatim prenose mnoštvo derogacije, kao što ti čini i El-Hakim u “Mustedreku” i imam Ahmed u svom “Musnedu.” Umro je, prema preovlađujućem mišljenju, 90. godine po Hidžri.

(...)

Škola tefsira u Iraku

Utemeljitelj škole tefsira u Iraku bio je 'Abdullah b. Mes'ud. U Iraku je, osim njega, bilo i drugih ashaba od kojih su stanovnici Iraka učili tefsir. On se smatra prvim profesorom (ustadhu'l-ewwel) ove škole s obzirom na njegovu poznatost u tefsiru i mnoštva predaja od njega. Ali i zbog toga što je 'Umer, r. a., kada je za namjesnika u Kufi postavio 'Ammara b. Jasira, sa njim je doputovao i 'Abdullah b. Mes'ud kao vjeroučitelj i ministar. Zato što je bio vjeruočitelj stanovnika Kufe po zapovijedi halife 'Umera, Kufljani su pred njim učili uzimajući od njega znanje više nego od drugih ashaba. Iračani se odlikuju po tome što su zagovornici slobodnog mišljenja. Ovaj fenomen se često susreće u prijepornim pitanjima. Znalci kažu: “Ibn Mes'ud je onaj koji je postavio temelje ovoj metodi zaključivanja (istidlal), a od njega su to Iračani naslijedili.”

Prirodno je da je ova metoda imala utjecaj na školu tefsira, tako da se susreće veliki broj tumačenja Kur'ana slobodnim mišljenjem i samostalnim prosuđivanjem, jer deriviranje šerijatski prijepornih pitanja nastaje kao jedan od rezultata korištenja slobodnog mišljenja u razumijevanju tekstova Kur'ana i sunneta.

Najpoznatiji predstavnici

U tefsiru je poznat veliki broj tabi'ina iz Iraka. Najpoznatiji od njih su: 'Alqame b. Qajs; Mesruq, El-Eswed b. Jezid, Murre el-Hemedani, 'Ami eš-Ša'bi, El-Hasan el-Basri, Qatade b. De'ame es-Sudusi. Govorit ćemo o svakom od njih.

Alqame b. Qajs – biografija i pozicija u tefsiru

Ime mu je Alqame b. Qajs b. 'Abdillah b. Malik en-Nakh'i el-Kufi. Rođen je za života Allahovog Poslanika. Prenosi od 'Umera, Uthmana, 'Alije, Ibn Mes'uda i drugih. Jedan je od najpoznatijih prenosilaca od 'Abdullaha b. Mes'uda, najbolje ga je poznavao i najviše se okoristo njegovim znanjem. 'Uthman b. Se'id kaže: “Upitao sam Ibn Mu'ina: 'Je li ti draži Alqame ili 'Ubejde?' - ali mi nije odgovorio. Obojica njih su pouzdani prenocioca, a Alqame saopćava od 'Abdullaha.” Ebu'l-Muthenna je rekao: “Ako vidiš Alqamu, nemaš štete što ne vidiš 'Abdullaha, bio mu je najsličniji od ljudi po ponašanju i ophođenju.” Dawud b. ebi Hind veli: “Rekao sam Ša'biju: 'Obavijesti me o 'Abdullahovim učenicima!'“Reče: “Alqame je kroz njega gledao ljude!” 'Abdurrahman b. Jezid prenosi da je 'Abdullah rekao: “Nisam ništa učio i podučavao a da to nije učio i podučavao i Alqame.” Ibrahim en-Nakhi kaže: “Učenici 'Abdullaha su učili svijet i podučavali ga sunnetu. Pred svijetom su se pojavljivala šesterica: Alqame, El-Eswed.... (spomenuo je i ostale). Alqame je bio pouzdan i povjerljiv, veoma bogobojazan i dobročinitelj.” Imam Ahmed je o njemu rekao: “Pouzdan dobročinitelj, prema autorima 'Šest zbirki'.” Murre el-Hemedani kaže: “'Alqame je bio od jedan od Božijih sluga.” Ebu Nu'ajm navodi da je Alqame umro 61. ili 62. god. po Hidžri u 90. godini života.

(...)

Vrijednost tradicionalnog tefsira od tabi'ina

Islamski učenjaci umaju različita mišljenja o statusu tefsira od tabi'ina i prihvaćanju njihova mišljenja ukoliko se ono ne tradira do Allahovog Poslanika ili do ashaba, r. a. Od imama Ahmeda se prenose dva mišljenja, jedno koje prihvaća njihov tefsir i drugo koje ga ne prihvaća. Jedni učenjaci kažu da se mišljenje u tefsiru od tabi'ina ne prihvaća. Tako misle Ibn 'Uqajl, a prenosi se i od Šu'bea. Svoje stanovište argumentiraju na način da, kako oni vele, tabi'ini nisu slušali od Vjerovjesnika, a. s., tako da se nije moguće osloniti na njihovo mišljenje, kao što je to rečeno u vezi sa tefsirom od ashaba, koji su to mogli čuti od Vjerovjesnika, a. s. Dalje, tabi'ini nisu bili svjedoci okolnosti i situacija u kojima je objavljivan Kur'an. Moguće je i da pogriješe u razumijevanju značenja Kur'ana misleći da nešto što je dokaz nije dokaz. K tome, pravednost tabi'ina nije dokazana na način kao pravednost ashaba. Od Ebu Hanife se prenosi da je rekao: “Ono što je došlo od Allahovog Poslanika, to se prihvaća i po tom postupa; ono što je došlo od ashaba, tu vršimo izbor; a ono što je došlo od tabi'ina, ta oni su ljudi kao i mi.”

Većina mufessira smatra da se prihvaćaju mišljenja tabi'ina u tefsiru, jer su oni većinu svoga tefsira preuzeli od ashaba. Mudžahid npr. kaže: “Proučio sam mushaf od Fatihe do kraja pred Ibn 'Abbasom tri puta, zastajući pri svakoj ajetu da bih ga pitao o njemu.” Qatade je rekao: “Nema ni jednog ajeta u Kur'anu a da o njemu nisam nešto čuo!” Zato većina mufessira u svojim knjigama prenosi mišljenja ashaba i oslanja se na njih. Ono čemu duša naginje jeste da mišljenje tabi'ina u tefsiru ne treba obavezno prihvatiti, osim u slučaju kada o nekom pitanju nema mjesta za razum. U tom slučaju, mišljenje tabi'ina se bez sumnje prihvaća. Ukoliko, pak, sumnjamo da je on svoje mišljenje preuzeo od sljedbenika Knjige, tada ga ne prihvaćamo niti se na njega oslanjamo. Ako li tabi'ini imaju konsenzuz o nekom pitanju, nama je dužnost da to mišljenje prihvatimo i da ne uzimamo u ubzir neko drugačije mišljenje.

Ibn Tejmijje je rekao: “Šu'be b. el-Hadždžadž i drugi vele. 'Mišljenje tabi'ina nije dokaz (hudždžeh), pa kako, onda, da bude dokaz u tefsiru?!” To treba razumjeti u značenju da njihovo mišljenje nije dokaz u odnosu na druga mišljenja koja su u suprotnosti s njihovim. Ukoliko oni imaju konsenzus o nekom pitanju, nema sumnje da je to onda dokaz. Međutim, ako imaju različita mišljenja, tada njihove riječi nisu dokaz u odnosu na njihove međusobne razlike i na one poslije njih. U tom slučaju, treba se osloniti na jezik Kur'ana ili na sunnet ili na općearapski jezik ili na mišljenja ashaba o određenom pitanju.”

 

Autor: Dr. Muhammed Husejn edh-Dhehebi (Ez-Zehebi) "Prva etapa u tefsiru - tefsir u vrijeme tabiina"

Preveo: Almir Fatić

(Et-Tefsiru we'l-mufessirun, I, Kairo, Mekteba Wehbe, 1995, 37-42, 54-56, 62, 101-105.)