Hasan Basri je živio u vremenu kada se zvijezda onog što se u historijskim djelima imenuje islamskom emevijskom državom sve vrtoglavije približavala svojemu zalasku. Bila je to velika kriza morala, koja je dovela u pitanje i potresla duhovnost toga vremena više nego li ikada ranije. Hasan Basri je osjetio duh svoje savremenosti uvidjevši da nesta­je onog vremena koje je Poslanik a. s. svojom blizi­nom stvorio, da nestaje onog morala (ili da on ne­zaustavljivo slabi) koji je vremenska blizina Poslanika a. s. osvjetljavala.

Hasana Basrija je sve to pogodilo. U svojim izrekama on gotovo apokaliptički predviđa skori kraj jednog vremena. U njima uočavamo bol za mora­lom, istinom, pravdom kao da Hasan Basri u budu­ćim naraštajima ne vidi nikakvu snagu, kao da u nji­ma vidi samo ono slabe, krajnje i iščezavajuće kru­gove na vodenoj površini nakon što ju je nešto uzremetilo.

Fragmenti Hasana Basrija nisu razumljivi jedino iz njegova vremena, oni su natopljeni jednom uni­verzalnom porukom koja, istina, nosi odlike i pečat vremena u kojem je živio, ali i koja je svojstvena samo velikim misliocima.

Hasan Basri je, kako za njega uobičavaju reći arapski pisci, “najsjajnija zvijezda koja se pojavila na basrijskom nebu”  u prvom i ranom drugom vije­ku po hidžri. Rođen je u kući Ummi Seleme, supru­ge Muhammeda a. s., od oca Jesara i majke Hajre 21. godine po hidžri (641. n.e.). Umro je u Basri 110. godine po hidžri (728. godine n.e.). Kako os­kudne biografije navode o njemu, rastao je u mjes­tu Wadi el-Qura i među beduinima upoznao čisti arapski jezik (fusha). Bio je izuzetnog talenta i inte­ligencije, te je vrlo brzo napredovao u nauci i po­slu. Počeo je kao lični pisar (katib) a završio kao vrhovni sudija (kadil-kudat) Basre. Na ovaj položaj je najvjerovatnije postavljen od strane Omer b. Abdulaziza, emevijskog vladara koji je pokušao pro­vesti reformu birokratije, suzbiti nepravdu i nasilje i poboljšati položaj muslimanskih i nemuslimanskih naroda (ehluz-zimme i drugi) u halifatu.) Otuda je, sasvim sigurno, između ovog halife i Hasana Basri­ja jedno vrijeme postojalo blisko prijateljstvo. Me­đutim, kao što ćemo kasnije zapaziti, polemika što je izbila između njega i vladara o suštini tumačenja Kur'ana uzremetiće, u izvjesnoj mjeri, uobičajene bliske odnose. U tome će izvjestan broj orijenta­lista uočiti da već tada dolazi do znatnijeg zamaha u konstituisanju “teologije islama”  kao sakralnog i osamostaljivanja vladara kao profanog aspekta jedne jedinstvene suštine, a sve na račun nje sa­me.

Veliki broj bibliografskih jedinica (kako u djelima orijentalista tako i kod arapskih autora) posvećeno je ovom čovjeku. Smatra se da je svojom “ortodoksijom”  i ne htijući izazvao “islamski racionali­zam”  (Wasil b. Ata je učenik Hasana Basrija, na­kon razlaza sa svojim učiteljem historičari islamske filozofije bilježe da je osnovao zaseban teološko-filozofski pravac - mutezilijski). Na planu tuma­čenja Kur'ana Hasan Basri je prvi čovjek koji se suprotstavio upotrebi kur'anskih tekstova u svrhu apologije vladajućih prilika. On nije ostavio djela, već su njegovi učenici pamtili i bilježili njegove rije­či. Postoji više zbirki fragmenata i maksima koje se pripisuju ovom neobičnom čovjeku. Međutim, au­tentičnost tih izreka do danas nije dovođena u sumnju, a mogu se i, sa lahkoćom, provjeriti. Nai­me, djela islamskih mistika, kako klasična tako i savremena, često se pozivaju na fragmente Hasa­na Basrija, a same jedinstvene odlike i identična te­matika izreka potvrđuju da im je stvaralac bio jedna ličnost. Šesti svezak “Rijetkih poslanica”  (Er-resallu en-nadire) posvećen je fragmentima Hasana Basrija, a štampan je 1931. godine u Kairu. Na ev­ropskom tlu poznatija su dva djela o njemu: J. Obermannova “Political theory In early Islam, Hasan al-Basris treatise on Qadar”  (Politička te­orija u ranom islamu, Rasprava Hasana Basrija o predestinaciji), i Bergstrasser-ova “Die Koranlesung des Hasan von Basra”  (Tumačenje Kur'ana Hasana Basrija). U mnogim drugim djelima postoje šire bilješke o ovom misliocu, a neka smo i mi konsultovali.

OVAJ SVIJET KAO PREPREKA MORALNOM ŽIVLJENJU

Hasan Basri je živio u ovom vremenu za koje će Ibnu Haldun mnogo kasnije ustvrditi da je nemi­novni pad, nezaustavljiva propast njegova samo nužnost i zakonitost koja je vidljiva tek sa jedne historijske distance. El-Basri je mogao samo na­slućivati znakove kraja. Iz jednog fragmenta uoča­va se bol i očajanje nad situacijom u kojoj se na­šao čovjek njegova vremena. Licemjerje svoga vre­mena Hasan Basri je najbolje iskazao riječima:

“Čovječe, oni koji te uvažavaju čine to zato što je tvoja duša još u tijelu tvojemu. A kad duša napusti tijelo tvoje, oni će te ostaviti i kad bi, ne­kim slučajem, u takvom stanju bio stavljen pred njih oni bi se razbježali od tebe kao što bježe od lava. Uzmite, ljudi, pouku iz čovjekovih djela a ne iz riječi, Jer Allah dž. š. nije dao ni Jednu riječ a da joj kao potvrdu nije odredio i čin. Sam čin po­tvrđuje ili pobija istinitost nečijeg govora. Kada čuješ lijep govor, polahko s onim koji govori, jer ako svoje riječi potvrdi i djelom, sjajan li je on čovjek. A ako se djelo bude razlikovalo do njego­va govora, pribojavaj se da mu u bilo čemu bu­deš sličan, jer samo tako se obmanjuju nesretni­ci. Čovječe, data ti je riječ i djelo, a znaj da je djelo preče od riječi. Postoji javni i privatni život, ali ti je privatni preči nego javni, imaš djelo i nje­govu posljedicu, ali znaj da je posljedica preča od trenutačnog čina.

Čovječe, zar ne znaš da je Allah dž.š, rekao u Kur'anu: “Ka Allahu se dižu lijepe riječi i dobro djelo Allah prima. A one koji imaju rđave nakane, čeka patnja nesnosna. Njihovo spletkarenje je rabota bezuspješna” ! (Kur'an XXXV'10). Pogle­dajte kako je lijepoj riječi potrebno dobro djelo. Zato radite čineći dobra djela. Tako ćete imati kraj s kojim je Bog zadovoljan, a i vi sami ćete bi­ti zadovoljni!”

Ruševno doba Hasana Basrija je, međutim, bilo inspiracija da se o čovjekovoj prirodi progovori na originalan način. Kao da on na jednom općem po­moru ljudskih vrijednosti vidi i kraj vjere! Zar bi, da je mislio drukčije, mogao reći: “Ono što je bilo, kao da nije bilo, a ono što će se zbiti, kao da već jest” Ovakva percepcija vremena redovna je pojava kod ljudi - glasonoša velikih udesa i po­metnji na zemlji. Ona je samo korak do prezira prema bogatstvu, časti i ugledu što su stečeni na štetu ostalih ljudskih bića. A to je predvorje gdje ljudska imaginacija u jednom trenu spozna ovaj svijet. Hasan Basri je svoje tumačenje kur'anskih ajeta o ovom svijetu (dunja) redovito započinjao i završavao riječima: “Dunjaluk je san, a ahiret je java! Njih isključivo dijeli smrt a ljudi su prepušteni zbrkanim snovima svojim!”

Zatim bi nastavljao: “Divan li je okus onoga što dođe nakon strpljenja, pa makar trpljenje bilo isuvlše gorko. Okus lijepog završetka je najugod­niji. Posljedice zadovoljavanja strasti tijela su gorke, a one će sigurno kad-tad doći, makar čov­jek probao slast udovoljavanjima njihovim koja su tako kratka. Krajnji rezultat svega toga biće nesretan po onoga koji bude slušao strasti i puti svoje. Znaj da će se jedino spasiti onaj koji se bude sačuvao od grijeha i pazio da zadobije spas u vječnoj kući. On će i milost Božiju zaslužiti i u džennet uveden biti... Ovaj svijet (dunja) je kuća zlobe i pakosti iz koje se treba seliti u dom stal­nog boravka. Adem a. s. je izveden na zemlju da živi na njoj kako bi za grijeh koji je počinio kaznu iskusio. Zato, čovječe, budi oprezan od ovog svi­jeta. I onaj ko je zaljubljen u njega, mora ga osta­viti. Bogataš na njemu je siromah pravi, a sretan je onaj ko mu se (ovom svijetu) suprotstavi, ko mu se ne prepusti... Ovaj svijet je poput otrova. Prihvata ga onaj koji ga ne poznaje i približava mu se jer ne zna za dunjalučku opasnost, a on, tako mi Boga, usmrćuje takvog. Stoga, budi na njemu kao onaj koji vida rane svoje! Strpi se i zadobićeš ono što je vječno! Pametan je i razborit onaj koji se čuva od ovog svijeta i ne zavaravaju ga čari njegove. On zna da je svijet opasan i vješt varalica. Nudi se i nadodaje svima i ukrašava se da bi se dopao svojim udvaračima. Ovaj svijet je poput mlade nevjeste u koju zure sve oči i ka ko­joj streme sva srca zaljubljena. Ovaj svijet je, ta­ko mi Onog koji je sa istinom poslao Muhammeda (mir i spas s njim), ubica svojih ljubimaca i obožavalaca! Zato se čuvaj da i tebe ne obori i budi oprezan da ne bi pokleknuo!”

Sada bi se, nakon ovih fragmenata, moglo po­misliti da je Hasan Basri zaljubljenik askeze, da je blizak Rebiji Adevijji, Ibrahimu b. Edhemu i drugim pretečama islamskog misticizma. Ali, ništa pogrešnije od toga! Ibrahim b. Edhem iz svoje opijenosti ovim svijetom dolazi do jekin-istine, svojstvene svim sufijama, - odreći se dunjaluka! Rebija Adevijja zamjenjuje ljubav prema ovom svijetu ljubavlju prema Allahu i Njegovoj ljepoti! Tako oni, poput mnogih mistika, napuštaju ovaj svijet bez vidljiva čina, bez snažne riječi, bez odlučnije težnje da se pobijedi i ono što nagoni čovjeka da se ne odrekne ovoga svijeta. A Hasan Basri se ne odriče dunjalu­ka; on se odriče nepravde, zuluma, nasilja, bijede, oholosti; on se odriče onoga što je najniže na dunjaluku! On se bori protiv onog dunjaluka gdje je življenje bijeda, muka, jad. Zato će, savjetujući emevijskog halifu, nastaviti dalje: “Obilje ovog svi­jeta donosi nesreću i iskušenje veliko. Vezanje za ovaj svijet neminovno vodi čovjeka u propast. Znaj, vladaru, da su obećanja svijeta samo lažna nadanja, njegova je bistrina ustvari mutnost, a život pra­va mučnina. Uspio je onaj ko ostavi ovaj svijet, a propao onaj ko ga je prihvatio. Pametan i mudar je onaj čovjek koji se boji na ovom svijetu onoga što je Allah zabranio i čime ga zastrašuje i koji je opre­zan od onih stvari od kojih oprezan treba biti. Us­pio je onaj koji je proračunao da nužno i neminov­no slijedi odlazak iz prolazne u vječnu kuću... Ovaj svijet je, tako mi Allaha, kuća u kojoj se ispašta kazna. Prepušta mu se isključivo onaj koji pameti i razbora nema. On ga i gomila, a ovim svijetom je zadivljen onaj koji nema znanja.

-Razborit i duboko­uman je onaj stanovnik ovog svijeta koji njime liječi rane svoje i trpi gorčinu takva lijeka nadajući se skorom izliječenju i bojeći se loša kraja. Dunjaluk je san a ahiret java. Samo ih smrt dijeli. Ljudi su prepušteni svojim zbrkanim snovima!”

Da li bi Hasan Basri da je živio u drugom, mirni­jem vremenu, ostavio iza sebe fragmente drugači­jeg sadržaja o ovom svijetu, suvišno je pitanje. Na dunjaluku žive uvijek i oni koji su svoje puti za bo­žanstvo uzeli, koji misle da će ih njihov kapital vječ­nim učiniti. Uvijek im oči svjetlucaju demonskim is­krenjem dok zgrću ovaj svijet. A o prolaznosti bo­gatstva, moći, ugleda možda su najljepše riječi Hasana Basrija one koje je uputio namjesniku u Basri, Nasr b. Amru: “Boj se Allaha dž. š. za svoje do­bro. Tako mi Allaha, i one prije tebe sam vidio i bili su na tvom položaju. I oni su izlazili na minber; kao što se i ti uspinješ. Njihove pratnje su bile ogromne, haljine su im se - zbog oholosti njiho­ve - svojim krajevima vukle po tlu. Žudili su za time da se pokažu moćnim pred svijetom, pa su stalno gradili i u gizdanju se takmičili. Ali su sa položaja svojih, jednog dana, bili zgrabljeni i naj­ednom sve postade uzalud! Sve što su od bogat­stava ovog svijeta godinama brižljivo sakupljali! Privedeni su bili Stvoritelju i Gospodaru svome gdje su im predočena djela njihova. Pa teško li njima na Dan kada će im vidljivo biti da su sami sebe teško prevarili i obmanuli!”

Apokaliptičnost riječi Hasana Basrija, uvjerlji­vost i istinitost njihova da će se u njegovo vrije­me zbiti kraj jedne generacije, da će se čak i smak svijeta dogoditi, najbolje je vidljiva iz fragmenta što slijedi: “Slušao sam od posljednjih drugova Vjerovjesnikovih (a. s.) da u predznake posljednjeg časa spada i ovo: Prije smaka svijeta na zemlji će biti zapovjednici razvratnici, veziri lašci, povjerenici izdajnici, učenjaci pokvarenjaci, a vojskovođe i komandanti nasilnici. Ja se, uisti­nu, bojim da to nije ovo naše vrijeme, kaže Hasan Basrijski!”

Filip Hitti u “History of the Arabs”  govori da se pred pad emevijskog hilafeta medu učenjacima os­jećala težnja za novim, na tradiciji utemeljenim, tu­mačenjem Kur'ana. Uz Hasana Basrija poznata je još jedna sjajna ličnost - Šihab Zuhri. Popular­nost Al-Basrija je, prema historičaru Hittiju bila ve­lika, a razloge za to treba tražiti u njegovom zala­ganju da se provede pravda za koju se i Poslanik zalagao, da se ukine nasilje. Hasan Basri je, prema riječima Hittija, upoznao sedamdesetoricu učesni­ka bitke na Bedru i u svim njegovim riječima vidi se odmjerenost i odvažnost u pristupu kur'anskim ajetima, upravo na način kako su i ashabi postupa­li.

VJERSKA KONTEMPLACIJA KAO MORALNO OČIŠĆENJE

Hasana Basrija je najviše čudilo i obespokojavalo j jedno jedino pitanje: Kako mogu oni koji zagovara­ju vjeru u Boga, oni koji je čuvaju i štite, oni koji svoju vlast na njoj zasnivaju, kako oni mogu biti lo­ši, razvrata puni, nemoralni? Zar, pored ostalih moralnih izvora, i vjera nije izvor morala i jedna od nje­govih garancija?

To pitanje Hasana iz Basre je iz temelja preobrazi­lo. U knjizi njegovih fragmenata mnoštvo je pisa­ma, poslanica, upozorenja ljudima koji za sebe tvrde da su “Allahova sjena na zemlji” , “Njegova pravda i istina”  i si. Koliko je hrabrosti imao Hasan Basri kada se usudio razgovarati sa dogmatom El-Hadžadžom!

Hasan Basri je za Basru tadašnjeg Iraka isto što i Sokrat za drevnu Atinu i atinske trgove. On ne žudi za bogatstvom, čašću, niti ugledom, on samo upo­zorava, više pita nego što odgovara, ali su mu pita­nja važnija od odgovora. Zapravo, njegova su pita­nja značajnija - jer su mudrosti puna - nego li odgovori koji nekada pitanjima postaju ustava i za­preka. Maksime Hasana Basrija o farizejstvu su ne­prolazne vrijednosti. Kao da je ovaj mudri čovjek uvidio da se svakom vrijednošću, pa i islamom fari­zejska duša može se poigrati i iznevjeriti je. Upravo toga svjestan, on veli:

“Čovječe, kako te nije stid? Govoriš riječima po­božnog a još uvijek poput silnika postupaš?”  “Čovječe, oblačiš se u odjeću poput odjeće po­božnog, a živiš životom griješnog čovjeka. Tvrdiš da hodiš stazama onih koji su Allahu pokorni, a gledaš pogledom uobraženih. Uistinu, teško tebi, jer nemaš ni jedno svojstvo ljudi Bogu predanih. Na Sudnjem danu ćeš stati pred Allaha, a On zna poglede koji krišom gledaju u ono što je zabra­njeno i zna šta ljudske grudi kriju!”  Seid b. Džubejr je primijetio čovjeka koji se, iz­vršavajući ibadet, ponašao poput mrtvaca, pa mu je rekao: “Brate, islam je pun života - živ. Neka to bude vidljivo u djelu tvome. Ne umrtvljuj islam, Bog te umrtvio!”

Aiša (Bog s njom bio zadovoljan) vidjela je čovje­ka koji se ponašao kao mrtvac pa se o njemu raspitala. Kada joj rekoše da je od dobrih ljudi, kazala je: “Omer je bio bolji od njega, ali kad je išao, znao bi požuriti, kada je udarao, bol je za­davao, a kada je koga hranio, od sitosti je to či­nio. Ljudi, ostavite se pretvaranja jer Allah ne pri­ma djelo onog čovjeka koji se pretvara!”  Jedan prosvijećeni u vjeri je rekao: “Najbolja odanost i pobožnost je sakriti pobožnost!”  “Jedan sat dubokog razmišljanja bolji je i pribraniji kod Boga dž. š. od čitave noći klanjanja!”  “Ako je u džematu dobro, u samoći je spas!”  Ebu Hurejre r. a. je prošao pored Mervana b. Hakema koji je gradio kuću, pa mu je rekao: “Stani, robe Svetoga Allaha! Gradi čvrsto, nadaj se du­go, živi malo, jedi sažvakano, jer na kraju je susret sa Allahom! Još davno prije ljudi su Iskušani nadanjima dalekim! Izvijestili su me da je neki čovjek čuo drugoga kako je izgovarao Allahove riječi: “One koji su vjerovali i dobra djela činili, Milostivi Allah će sigurno voljenim učiniti” , pa je rekao: “Činiću ibadet Allahu na takav način da će se o tome pričati po svijetu!”  Počeo je tako da redovno klanja sve namaze i posti sve dane uop­će se ne mrseći. Ljudi su ga jedino mogli vidjeti kako stalno klanja i spominje Allaha. Ah, kad god bi svijet pored njega prolazio, govorio bi: “Veli­kog li licemjera!”  Te riječi ga podstaknuše na razmišljanje i preispitivanje svoga ibadeta prema Bogu. Na kraju on zaključi: “Jadan li sam Ja! Svi­jet me spominje po lošim djelima, a to je zato što nisam radio u ime Boga!”  Zatim je svoje namjere izmijenio i opet počeo ibadet činiti. Sada je i Allah svoj odnos izmijenio prema njemu, pa je svi­jet prolazeći pored njega govorio: “Divnog li pobožnjaka, Allah mu se smilovao! Sad je ovo pravi ibadet “

Ovi fragmenti Hasana Basrija su njegovo tumače­nje farizejstva (nifak) što se javlja obično kod ma­se. Farizejstvo je posebno podvučeno u surama XLIX - 14 - te, te II - 8 - 15. H. Basri ove tek­stove često navodi. Međutim, postoji neke vrste gradacija farizejstva po ovom učenjaku. Farizejstvo obične mase (prethodni fragmenti), farizejstvo ug­lednih ljudi i farizejstvo vladara, njegovih savremenika. Obični svijet rijetko može doživjeti pravu vjer­sku kontemplaciju. Učenjaci, ugledni ljudi i vladari vjerskom kontemplacijom doživljavaju preporod i pomoću nje umanjuju zlo i poriv dvoličnjaštva. Fragmenti što slijede govore o moralnom pročišćenju onih ljudi koji tumače Kur'an, a koji često se­be svrstavaju u prve dvije naprijed navedene kate­gorije: Tri su vrste učača Kur'ana:

  1. Jedni ga uzimaju za trgovinu kupujući njime ono što je u svijetu.
  2. Neki, pak, pravilno izgcvaraju njegova slova i lijepo ga uče, ali ne poštuju granice njegove. Oni učenjem Kur'ana zbijaju novčana sredstva na­mjesnika i žele se uzdići iznad ostalih ljudi. Da­nas se njihov broj namnožio, dabogda ih Allah sa zemlje zbrisao.
  3. Drugi uče Kur'an ponirući svojim mislima u nje­govim porukama. Cjelokupni Kur'an je za njih lje­pota.

Ipak, vrhunac kritike onih čija su usta puna Kur'ana i zakletvi Allahovim imenom, ali u čijim namjerama je, ustvari, korist i dunjaluk i koji su samo nasilnici nad ljudima u doba Hasana Basrija očituje se u sljedećem fragmentu:

“Ljudi koji čitaju Kur'an ne postupaju po njemu, najgori su ljudi. Zato što Kur'an ne slijede Allah ih je prokleo i svi koji proklinju (lainun). Prije vas ljudi su čitali Kur'an i učili ga cijelu noć zadržava­jući se na pojedinim poglavljima. Vidjelo se to ujutro na njihovim licima. A danas kada vi Kur'an čitate vi o njegovim porukama uopće ne razmiš­ljate premda znate da je Bog dž. š. rekao o Kur'anu: “Knjiga koju ti objavljujemo je blagos­lovljena da bi oni o riječima njenim razmišljali i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili!”  (XXXVIII - 29). Kada čovjek traži znanje Kur'ana i znanje uopće u Ime Allaha, onda se to mora vi­djeti u njegovom imanu - skrušenosti, pobožnosti, blagosti i skromnosti!” Hasan El-Basri je, ponekada, sasvim slobodno i originalno tumačio neke kur'anske ajete. Tako je za ajet: “Allah čini da se dan i noć smjenjuju, to je pouka za onog koji hoće da razmisli ili želi da bude blagodaran!” (XXV - 62), rekao: “Uzvišeni Allah je rekao, milost Allahova je neograničena, dobro­ta prostrana, a divno je djelo Njegovo. Allah je dao noć onome čovjeku koji u toku dana na odredište svoje stići nije mogao, a dan je podario onome koga je noć prevarila!” Ali, najomiljenija tema koja je zaokupljala Hasana Basriju je Dan Sudnji. Kako mu je i misao i poruka apokaliptičke naravi, Hasan Basri, u svojim tuma­čenjima najčešće navodi one ajete Kur'ana koji o smaku svijeta i o Danu sudnjem govore. Tako on, u vidu jedne dove, tumači ajet: “Evo, to je džehennem koji su griješnici poricali! I između vatre i ključale vode oni će kružiti...”  (Kur'an, LV - 43 - 44) te kaže: “Allah dž. š. će se smilovati onima koji su srcem bili skrušeni, koji su svoje poglede obarali i spolne organe čuvali... Ljudi, šta mislite o onima koji su čitav dan, koji je dug pedeset hi­ljada godina, stajali i čekali da im presuđeno bu­de i kada su im se vratovi polomili od žeđi, gladi i straha, Allah je naredio i oni su bili strovaljeni u džehenemsku vatru i u vodu uzavrelu! Allahu moj, samo ti daješ zaštitu i u Tebe je istinsko utočiš­te! Kod Tebe je pribježište i samo se u Tebe po­uzdati može. Spasi nas milošću Tvojom Te kune­mo od kazne koju Ti daješ! Spasi, o Ti koji dosta praštaš!”

Riječi Hasana Basrija u današnjim tefsirskim djeli­ma često se uzimaju zbog svoje jezgrovitosti i razgovijetnosti kao početni motto ili kao završna mak­sima. Koliko samo ima poslovica a da ne znamo da su od ovog čovjeka?! El-Basri je tumačeći Kur'an izrekao veličanstvene misli poput, na primjer, ovih: “Čovječe! Želiš da se pročuju tvoja dobra djela, a mrziš da se čuje i za tvoja rđava djela!”  “Dosta je onih koji su propali jer su hvaljeni bili!”  “Čuvajte se pohvale jer pohvala je ubistvo!”  

“Najpreče ti je, čovječe, budeš vlastiti gospo­dar, da svoj jezik držiš svezanim i da ne podliježeš pohotama tijela!”

“O čovječe! Ti ne možeš promijeniti rok određe­nja, niti možeš izgubiti nafaku svoju! Ti ne možeš uzeti ni nafaku drugog čovjeka, pa čemu onda mučno naprezanje i samoubijanje?!”  “Ko nije bio stavljen na kušnje bio je prevaren! Ko se suprotstavio istini bio je pobijeđen!”  “Čovjek se uvijek nalazi između tri stvari: iskuše­nja koja nadolaze, blagodati koje odlaze i smrti koja odnosi!”

“Čovjek je permanentna meta ili iskušenjima, ili nesrećama, ili smrti!”

“Da nije plemenitih ljudi zemlja bi se prolomila, da nije dobrih ljudi propao bi narod, da nije uče­njaka ljudi bi bili kao životinje, da nije vlasti, ljudi bi se međusobno uništavali i istrijebili, da nije blesavih svijet bi bio razrušen i da nije vjetra sve bi se ustajalo i nesnosno bi zaudaralo” . “Tri najveće propasti su: vođa kome se odaš pa te on zavede, komšija koji tvoje zle čine proširi a dobrotu sakrije i puko siromaštvo koje patnje donosi!”

“Ako primijetiš u djeteta svoga ono što mrziš on­da se pokaj Allahu dž. š. i traži oprosta! Jer, u djetetu tvojemu je dio tvoje naravi, odnosno to je tvoj grijeh raniji koji si počinio!”  “Neka obična ovca, o čovječe, ne bude pametnija od tebe! Nju goni povik a vraća pogled!”  “Ne učiniti grijeh bolje je nego učiniti pokaja­nje!”

Mnogo je maksima kojima Hasan Basri tumači mekanske kratke sure ili njihova ajeta, a koje su krat­ke i jezgrovite poput ovih. Posebno su jezgrovite one maksime kojima se aludira na kur'anske sure LXVII. LXV1II, LXIV, LXIX, LXX itd. Hasan Basri je veliki poznavalac arapskog jezika; rečenice su mu kratke, riječi britke a misao oštra i duboka!

PROTIV DOGMATIZMA I TEORIJA O PREDESTINACIJI (KISMET)

Od Hasana Basrija i Šihaba Zuhrija potiče jedna važna polemika unutar islamske misli a koja ovdje može biti samo spomenuta. Kako se već vidjelo iz navedenih fragmenata, Hasan Basri se uglavnom obraća čovjeku aludirajući tako na njegovu odgovornost za vlastite čine i vlastitu historiju. U njegovim poslanicama koje gorljivo upućuje birokratizovanom emevijskom hilafetu on ističe da zlo koje na zemlji krv prolijeva potiče od čovjeka i da je čovjekovo breme kojemu ima zahvaliti svoju sudbinu ustvari sloboda! Ubrzo se za ovakve stavove pročulo širom emevijeskog hilafeta gdje se još prije sve zlo od strane vlasti pripisivalo Bogu. Hasan Basri je bio na udaru i morao je da se brani. Emevijska vlast je željela da Bog bude posmatran “kao po­sljednji beočug u lancu uzročnosti i, prema tome, kao pravi stvoritelj svega što se događa u svemiru.

Ali, praktični materijalizam oportunističkih omejevićkih vladara iz Damaska trebao je ispriku za zlo­čin na Kerbeli, i da osigura plodove ustanka halife Muavija protiv mogućnosti narodne pobune. Pre­nosi se da je Ma'bed rekao Hasanu Basriji da su Emevije ubijali muslimane, i pripisivao njihove akci­je Božijoj naredbi. “Ovi Božji neprijatelji” , odgovori Hasan, “lašci su”! Tako se pojavio, usprkos javnim protestima islamskih teologa (Hasan Basri je vode­ća ličnost medu tadašnjim teolozima E. K.), fatalizam moralno degradirajući, i konstituciona teorija poznata kao “gotov čin” , namijenjena da održi ste­čene interese. To nas uopće ne iznenađuje!”

Otvoreno protivljenje Hasana Basrija kulminiralo je kada ga je halifa upozorio pismom o njegovim gledištfma. Jedna od verzija je i ova:

“Zapovjednik vjernika obaviješten je o tvojim gledištima o ljudskoj slobodi (qadar), gledištima kakva nikada nije čuo ni od kog drugog iz ranije generacije; zapovednik vernika ne zna ni za koga među poznatim mu sljedbenicima koji bi o tome imao takva gledišta kao što mu je rečeno da ih ti imaš... Zato, piši mu o tome - da li je to verbal­no predanje (riwaya) koje potiče od nekog sljedbenika Božjeg Proroka, ili tvoje sopstveno pro­mišljeno gledište (ra'y) ili nešto što se može po­tvrditi Kur'anom...” ) Hasan El-Basri je ubrzo odgovorio da poznaje sunnet Allahova poslanika, “ali da nije u stanju da pomene nijedno verbalno predenje koje potiče od Proroka III njegovih sljedbenika, a u kojem se spominje ovo specifično pi­tanje (iako obilno citira Kur'an). No, to ne znači da takvog predenja, ili hadisa, nije bilo - kao što smatra profesor Šaht - nego zato što Hasan El-Basri priznaje da je debata o ljudskoj slobodi ili slobodi izbora naspram teističkog determinizma nešto novo:

“Među našim (muslimanskim) prethodnicima nije bilo nijednog koji je ovo odbacivao (naime, da ljudska bića imaju slobodan Izbor), niti je to iko osporavao, postoje među njima postojao (prećutan) sporazum i oni su u tom pogledu bili jednodušni. Uveli smo ovu teološku raspravu (kelam) o tom pitanju zbog toga što su (neki) ljudi predožili njegovo odbacivanje...”  )

Tako, ukratko, počinje pismo Hasana Basrija halifi. Međutim, pismo sadržava, kao što se iz fragme­nata vidi, i druga upozorenja kojima on izvrgava ruglu emevijsko nasilje. Na kraju su Hasanu El- Basriju ponudili vlast (bilo je to prije nego li je po­stao vrhovni sudija Basre), našto je on odgovorio:

“Onaj koji neki položaj mrzi nedostojan je da obavlja njegovu funkciju i ne može je obavljati sve ako bi i morao da je obavlja. Onaj koji to ne radi bez istinske želje i istinske namjere, zaslužu­je da mu se ne pomogne. U mogućnosti si, o halifa, da na položaj koji nudiš meni postaviš ljude koji su toga dostojniji i preče je da njima ukažeš povjerenje. Oni će ga bolje od mene čuvati. Jer nema dobra ako tražiš pomoć onoga koji smatra da mu nije dužnost primiti obavezu koja mu se želi povjeriti i zato me oslobodi od obaveze koju mi želiš nametnuti, Allah tebe oslobodio i dobro ti dao...)

Ovdje su samo naznačeni neki aspekti misao­ne dubine što je sadržavaju fragmenti Hasana Basrija. Za tefsirsku znanost njegova pojava je važna utoliko što se o Božjoj Knjizi počinje govo­riti iz vremena u kojem se živi, ali sa dubokom težnjom da se u svemu bude i ostane vjeran tra­diciji. Richard Bell tvrdi da je pojava Hasana EI-Basrija neobično važna, ali da se o njegovim tu­mačenjima Kur'ana, na žalost, ne može direktni je saznati već se to mora činiti prvenstveno preko veličanstvenog djela Muhammeda ibnu Džerir Et-Taberija. U njemu su najtačnije prenesena gle­danja i stavovi bvog ranog komentatora Kur'ana.

Tefsir Hasana Basrija je pun života, životne mudrosti i pouke. Otuda je on bio jedan od rijet­kih ranih komentatora Kur'ana koji je za svoje ime vezao već spomenuti spor o ljudskoj slobodi. Premda mu kraj nije bio tako bolan kao, recimo, kraj Sokratov, život im je, sigurno, bio podjedna­ko težak. Zato u tefsirskoj znanosti ostaje Ime Hasana El-Basrija kao čovjeka koji prvi put na­kon Muhammeda a. s. slobodno i na temelju tradi­cije tumači Kur'an. Time on povezuje vrijeme i vječnost, trenutak i neprolazno, slobodu i Božije određenje. Nakon njega historija tefsirske znanosti dobiva novije i snažnije impulse u svome razvoju, sto je, zasigurno, veličanstveno obilježje jedne nauke.

Autor: Enes Karić

"O komentaru kur'ana hasana basrija"

Islamska misao, VI/1984, 69, 24-29.