Ovaj mufessir je živio između 200. i 283. god. po Hidžri. Bio je jedan od najvećih arifa (min kibari'l-'arifin), kome u pobožnosti nije bilo ravnog. Susreo se sa Zun-Nunom el-Misrijem u Mekki. Dugo je boravio u Basri.

U svome tefsiru (Tefsiru'l-Qur'ani'l-'azim) on ne tumači ajet po ajet, već govori o skupinama ajeta uzetih iz različitih sura. On je svoj tefsir izlagao pred svojim učenicima, a sakupio ga je njegov učenik Muhammed ibn Ahmed el-Beledi.

U uvodniku svoga tefsira Et-Tusteri obrazlaže svoje poglede na zahir i batin kur'anskih ajeta. On kaže:"Nema ni jednoga kur'anskog ajeta a da nema četiri (sloja) značenja: zahir, batin, hadd i muttale'. Zahir je zvuk ili izgovor (tilawe), njegovo jezičko značenje; batin je (pod)razumijevanje (fehm); hadd (granica) je halal i haram određenog ajeta; a muttale' je osvijetljenost srca onim što se tim ajetom u konačnici želi postići (išraqu'l-qalbi 'ale'l-muradi biha), tj. onim kako taj ajet razumijeva Allah, dž.š. Nauka o zahiru je za običan svijet, a (pod) razumijevanje kur'anskog batina je za posebne stručnjake. Allah, dž.š., u suri En-Nisa' kaže: Pa šta je tim ljudima?! - oni kao da ne razumiju ono što im se govori! (78)."

Et-Tusteri nije ispisao svoj tefsir samo u aluzivnom tefsiru; naime, on ponekad posegne za vanjskim značenjem da bi mu kasnije pridodao išaretsko značenje; ponekad navede samo išarete koje nudi dotični ajet; a ponekad navede samo zahirsko značenje.

Često, kada navodi išaretska značenja - kaže Edh-Dhehebi - nije dovoljno jasan, "a zna se desiti da govori o čudesnim značenjima koja su daleko od onoga što je dotičnim ajetom namjeravao reći Allah, dž.š., mada u njegovom tefsiru preovlađuje ono što bi moglo biti ispravno a na što aludira jezik dotičnog ajeta".

Et-Tusteri je sebi postavio cilj da Kur'an tumači tako da on čisti ljudska srca, da se tim tumačenjima popravlja ahlak i stiču vrline kod ljudi, radi čega se puno koristi hikajama o dobrim ljudima i njihovim osvjedočenjima.

Navest ćemo dva primjera njegova specifičnog tefsira.

Komentarišući 148. ajet sure El-E'araf:"I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta ('idžlen) koje je rikalo", kaže:" 'Idžl je kod svakog čovjeka ono čime je on obuzet, čemu je posvećen, neko ko mu je blizak, ili njegovo dijete, a što ga odbija od Allaha. On se neće očistiti od te obuzetosti sve dok ne iščeznu svi uzroci te obuzetosti - isto kao što se nisu očistili od obožavanja teleta Musaovi sunarodnici sve dok nisu ubili svoj nefs u sebi."

Kada tefsiri ajete 78- 82 sure Eš-Šu'ara', ajete u kojima se navode riječi Ibrahima, a.s.: "(Gospodar moj) Koji me je stvorio i na Pravi Put uputio,/ i Koji me hrani i poji, / i Koji me, kad se razbolim, liječi,/ i Koji će mi život oduzeti, i Koji će me poslije oživjeti, / i Koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti", Et-Tusteri kaže:"Koji me je stvorio i na Pravi Put uputio - Koji me je stvorio radi ibadeta Njemu i Koji me je doveo Sebi u blizinu (ila qurbihi); i Koji me hrani i poji - Koji me hrani lezzetom (slatkoćom) imana i poji me šerbetom tevekkula i osjećaja da mi je samo On dovoljan; i Koji me, kada se razbolim, liječi - kada god krenem bez Njega bilo kome dru-gom, On me zadrži, a kada god osjetim naklonost prema nekoj dunja-lučkoj strasti, On me spriječi u tome; i Koji će mi život oduzeti - Koji će mi dati smrt pa me oživjeti sa zikrom; i Koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti - On će svoj govor prema meni izvesti takvim edebom da bude između straha i nade i neće mi suditi bez Svoje milosti."

Autor: Džemaludin Latić