Šest tomova prijevoda ovoga tefsira, kako i dolikuje takvim djelima, tehnički je vrhunski opremljeno i grafički dizajnirano, što će, dakako, doprinijeti većoj čitljivosti samoga djela. Također, prijevod je pitak i razumljiv; vjeran originalu a prilagođen sintaksi bosanskoga jezika tako da je razumljivost prijevoda dovedena do zadovoljavajućeg nivoa.

Objavljivanjem ovoga djela na bosanskom jeziku, s jedne strane, muslimani Bosne i Hercegovine i čitavoga Balkana, koji razumiju bosanski jezik, u prilici su da se upoznaju sa tefsirskim mišljenjem Ibn 'Abbasa, amidžića Allahova Poslanika, s.a.w.s., ''oca tefsira'' (I. Goldziher), ''najboljim tumačem Kur'ana'' (Abdullah b. Mes'ud), ''ukrasom ovoga ummeta'',  (Muhammed b. el-Hanefijje), a, s druge strane, bosanska tefsirska nauka obogaćena je još jednim značajnim tefsirskom djelom koje seže do samog izvora tefsirskog znanja i mudrosti koja se izravno naslanjala na Vjerovjesnikove, a.s., riječi i djela i koja je rasla snagom bereketa dove ''pečeta vjerovjesnika''. Iz toga, zapravo, proizlazi težina, važnost i značaj tefsira Ibn 'Abbasa, koji je do nas tradiran zahvaljujući intelektualnim naporima glasovitog učenjaka i enciklopedista Fejruzabadija (u. 817./1414.). 

Originalni naslov ovoga tefsira glasi Tenwiru'l-miqbasi min tefsiri Ibn 'Abbas (''Svijetleća glavnja iz tefsira 'Ibn 'Abbasa''). Simbolička poruka ovoga naslova je, prema našem mišljenju, dvostruka: a) Ibn 'Abbasov tefsir 'prosvjetljava' ili 'osvjetljava' kur'anske ajete i njihova značenja (pogotovu one kur'anske ajete koji se, na temlju kur'anskoga teksta, kategoriziraju i imenuju kao mutešabih ajeti - 'manje jasni ajeti')  tako da oni sijaju u punom sjaju Božanske nakane koja se njima namjerava i b) Ibn 'Abbasov tefsir 'prosvjetljava 'umove i srca onih koji se prepuste čitanju ovoga tefsira tako da im istine i smislovi kur'anskih značenja osvjetljavaju njihovu životnu stazu.

 

Odlike tefsira Ibn 'Abbasa

Tefsirske predaje Ibn 'Abbasa moguće je pronaći u tefsirima gotovo svih tefsirskih pravaca, što je i razumljivo budući na 'težinu' Ibn 'Abbasova tefsirska mišljenja. Ima tu i pretjerivanja, odn. lažnih predaja pripisanih Ibn 'Abbasu kako bi se opravdalo neko sumnjivo ili neutemeljeno mišljenje. Savremene tefsirske studije Ibn 'Abbasovo tefsirsko mišljenje ocjenjuju kao ono koje je u sebi objedinilo tradicionalne i racionalne odlike tefsira kao takvoga (v. npr. djelo Muhammeda 'Abdullaha Silqinija, 'Abdullah b. 'Abbas i njegova škola tefsira, Daru's-selam, Bejrut, 1986). Dakle, Ibn 'Abbasov tefsir temelji se na predajama koje je čuo od Vjerovjesnika, a.s., i ashaba i na razumu odnosno samostalnom promišljanju (idžtihadu) za koje su mu odali priznanje veliki ashabi, među njima i drugi halifa hazreti Omer (''Ibn 'Abbas tumači Kur'an kao da geda u gajb kroz neku nježnu koprenu!'' –  h. Alija).

 

Ibn 'Abbasov tefsir, nadalje, dijeli one odlike kojma se odlikuje tzv. faza tefsira u vrijeme ashaba ili taj formativni period tefsirske nauke, kao što su: 

- objašnjenje jezičkog značenja najkraćim izrazom (mnoštvo je primjera u Tefsiru Ibn 'Abbasa); 

- ukazivanje na opće značenje ajeta bez analiziranja detaljnih značenjskih mogućnosti (npr. 31. ajet sure 'Abese: We fakiheten we ebba Ibn 'Abbas kratko tumači da riječ ebba znači ispaša; a kaže se: To je slama (VI, 327). Iz ovoga primjera uočava se da je ashabima dovoljno bilo da iz ovoga ajeta spoznaju kako je Uzvišeni Allah dao brojne blagodati Svojim robovima. Ovo odlika jeste u određenoj mjeri pristuna u Ibn 'Abbasovom tefsiru, ali ćemo,  također, naći veliki broj primjera gdje se navodi veliki broj značenjskih mogućnosti kur'anskih riječi, pogotovo onih polisemne naravi (v. npr. Ibn 'Abbasovo tumačenje tzv. tajanstvenih slova na početku kur'anke sure el-Beqare);

- rijetko korištenje logičkog deduktivnog zaključivanja za fikhske propise u kur'anskim ajetima; itd.

Ovo su samo neke od odlika ranog tefsira kojima se logički odlikuje i tefsir Ibn 'Abbasa. Naravno, u Ibn 'Abbasovom tefsiru postoje i druge jasno prepoznatljive tefsirske odlike, kao što je npr. korištenje povodima Objave i dr.

 

Valja, radi naučne objektivnosti, istaknuti da je bilo ozbiljnih kritika na račun vjerodostojnosti predaja koje se pripisuju Ibn 'Abbasu u ovome tefsiru te onih koji smatraju da je teško pribaviti naučnu verifikaciju ovoga djela (npr. Muhammed Husejn edh-Dhehebi). No, bilo kako bilo, Ibn 'Abbasov tefsir se stoljećima već iščitava u različitim dijelovima muslimanskoga svijeta i uglavnom doživljava kao njegov tefsir. Naravno, tefsir sadrži i tumačenja njegova sastavljača Fejruzabadija kao i drugih mufessira tako da je, ponekada, teško povući odjelitu crtu između njihovih tumačenja.

Ibn 'Abbasov metod u tumačenju Kur'ana

Kao i metod ostalih ashaba koji su postali poznati u tefsiru, i Ibn 'Abbasov metod u tumačenju Kur'ana temeljio se na slijedećim elementima koje navode metodolozi tefsirske nauke:

  • tumačenje Kur'ana Kur'anom,
  • tumačenje Kur'ana riječima Allahovog Poslanika, s.a.w.a.,
  • samostalni intelektulani napor (idžtihad),
  • povodi i okolnosti objavljivanja pojedinih kur'anskih ajete ili skupina ajeta i
  • oslanjanje na predaje ehl-i kitabija (kršćana i jevreja).

 

Što se tiče ovog posljednjeg izvora, Muhammed Husejn edh-Dhehebi veli da je ovdje u pitanju ono o čemu se slažu Kur'an, Tevrat i Indžil, pri čemu se misli na ona brojna mjesta koja su u Kur'anu data na sažet način, a u Tevratu i Indžilu na detaljan način. Ibn 'Abbas je, kao i ostali ashabi, u ubzir uzimao samo ono što se slaže sa Kur'anom i islamskim šeri'atom, a to je ograničeno na ''relativno uzak prostor'', zaključuje edh-Dhehebi. Kada je u pitanju Ibn 'Abbasov idžtihad, valja napomenut da se on uglavnom temeljio na upotrebi predislamske poezije za koju je Ibn 'Abbas dao fetvu da se može koristiti u tumačenju Kur'ana.

 

Uzroci Ibn 'Abbasove nadarenosti u tefsiru

Učenjaci navode brojne uzroke Ibn 'Abbasove nadarenosti u tefsiru; edh-Dhehebi spominje slijedeće uzroke:

1) dova koju je Vjerovjesnik, a.s.,  uputio Uzvišenom Allahu: ''Allahumme feqqihhu fi'd-din we 'allimhu't-te'wile – Gospodaru, uputi ga da dobro razumijeva vjeru i poduči ga te'vilu (tj. dubokoumnom tumačenju Kur'ana)'';

2) Ibn 'Abbas je rastao u kući Vjerovjesnika, s.a.w.s., tako da je bio u biskom odnosu sa Vjerovjesniko, s.a.w.s., kada je on počeo primati Objavu;

3) bliskost Ibn 'Abbasa sa sa najstarijim ashabima nakon što je Vjerovjesnik, s.a.w.s., preselio na Ahiret; od njih je uzimao i prenosio, od njih je saznavao mjesta objavljivanja Kur'ana, povode Objave...;

 

4) njegovo znanje arapskoga jezika, njegovo poznavanje arapske književnosti, poezije i proze;

5) visok domašaj u idžtihadu i hrabrost da izrazi ono što je vjerovao da je istaina ne obazirući se na mrzovolju onih koji su ga prekoravali i kritizirali kad god je tvrdio da je istina na njegovoj strani.

 

Tefsir u pravo vrijeme

Smatramo da prijevod Ibn 'Abbasovog tefsira dolazi u pravo vrijeme kada je u pitanju tefsirko  mišljenje u BiH i šire na prostorima Balkana. Naime, danas smo součeni sa različitim pa i divrgentnim tumačenjim Kur'ana koje obične muslimanske vjernike na rečenim prostorima samo dodatno zbunjuju. To se događa iz razloga što su se tumačenjem Kur'ana počeli baviti oni koji nisu dostojni toga poziva i zadatka. Naravno, svaki vjernik ima pravo i dužan je učiti i iščitavati Kur'an zarad vlastitog duhovnog zadovoljstva i praktične upute za svakodnevni život, ali tumačenje Kur'ana je sasvim nešto drugo. Ono se povjerava samo onima koji su ispunili strogo propisane uvjete tumačenja Kur'ana, tj. onima koji su imaju znanje tradicionalnih kur'anskih znanosti ('ulumu'l-Qur'an). Uvjete tumačenja Kur'ana mufessiri su postavili još u klasično vrijeme kako bi se u što većoj mjeri osigurali od pogreške prilikom tumačenja objavljene Allahove riječi kao nestvorenog Božijeg Govora. U historiji tefsira zabilježeno je da je bilo ashaba koji se nisu usuđivali tumačiti Allahovu Knjigu bojeći se pogreške. Dakle, ako su neki ashabi, koji su učili u školi Allahova Poslanika, a.s., izbjegavali tumačenje Kur'ana, čije su značenja nesumnjivo poznavali, šta onda reći danas za one koji bez potrebnih uvjeta i potrebnoga znanja usuđuju tumačiti Božiju Knjigu!?

Potrebno je naglasiti da muslimani i njihovi učenjaci, općenito govoreći, nikada nisu bili protiv tumačenja Kur'ana. Ovdje treba napraviti jedan izuzetak koji se odnosi na period poslije Vjerovjesnikova, a.s., preseljenja, kada je nastala ''velika pauza'' u historiji tefsira, koja je uvjetovana nekom vrstom straha od tumačenja, da se njime ne bi -  upravo zbog onih koja su nastala ''po vlastitom nahođenju'' i bez naučne metodologije – povrijedio dignitet kur'anske Riječi. S drugim stoljećem po Hidžri ta pauza se prekida i nastaje era tumačenja Kur'ana koja i danas traje i trajat će do Kijametskog dana. Uvidjelo se, jednostavno, da se Kur'an mora tumačiti, jer čovjek je, između ostaloga, tumačenjsko biće; on tumači svijet oko sebe; sam Kur'an je, uostalom, tumačenjski postavljen spram prethodnih Božanskih Objava; hadis je tumač Kur'ana, itd.


Iz  navedenih razloga Tefsir Ibn 'Abbasa dolazu u pravo vrijeme. Tefsirko znanje i mufesirska mudrost Ibn 'Abbasa daju dovoljnu garanciju njegove ispravnosti i sigurnog utočišta koje će nas zaštiti od svih naučno neutemeljnih tumačenja posljednje Allahove, dž.š., Objave. U tom smislu, nadamo se da će bosanski muslimani prepoznati značaj ovoga djela i u svome domu rado 'ugostiti' amidžića Allahova Poslanika, s.a.w.s.

Autor: Almir Fatić