Značenje riječi tefsir i te'wil i razlika među njima

Riječ “tefsir” jezički znači pojašnjenje (idah), objašnjenje (tebjiin), u tom smislu se navodi u suri El-Furqan, 33: “I nijedan primjer ti oni neće donijeti a da ti Mi s Istinom nećemo doći i objašnjenjem najljepšim (ahsene tefsiira)!” - tj. objašnjenjem i detaljnim pojašnjenjem. Izvedena je iz riječi “fesr” koja znači raskrivanje (ibane) i otkrivanje (kešf); u “El-Qamusu” se navodi: “'El-Fesr' znači objašnjenje i otkrivanje skrivenog (el-ibane we kešfu'l-mugatta), što je značenje i riječi 'tefsir'; glagol dolazi na paradigmu 'el-fe'ale', kao što su npr. glagoli 'darebe' i 'nesare'.”

U rječniku “Lisanu'l-'Areb” se kaže: “'El-Fesr' znači 'el-bejan/objašnjenje'; kaže se: fessere'š-šej'e jufessiruh – sa kesrom (i) na harfu sin, ili dammom (u), tj. jufessuruh – 'nešto je do u detalje raskrivao, tj. objašnjavao'; 'fesserehu' znači 'ebanehu'/ protumačio je, tj. pojasnio je; 'el-kešf' znači kešfu'l-mugatta/otkrivanje skrivenog; 'tefsir' je otkrivanje intencije u problematičnom iskazu... (kešfu'l-muradi 'ani'l-lafzi'l-muškil).”

Ebu Hajjan u djelu “El-Bahru'l-muhit” veli: “Riječ 'tefsir', također, upotrebljava se u značenju razodijevanja, svlačenja (et-ta'rije) i s tim se dovodi u vezu. Tha'lebi kaže: 'Reći ćeš fessertu'l-ferese, tj. pustio sam konja na ispašu'; ovo značenje se, zapravo, vraća na značenje riječi 'kešf/otkrivanje', tj. kao da je otkrio leđa konja i želi da ide dalje.”

Iz ovoga jasno proizlazi da se riječ “tefsir” leksički upotrebljava u smislu otkrivanja osjetilnih i inteligibilnih sadržaja. Više se koristi u ovom drugom smislu.

Terminološko značenje riječi tefsir

Neki učenjaci smatraju da “tefsir” ne spada u onu grupu nauka koje je moguće definisati, jer “tefsir” nisu pravila (qawa'id) ili osobine iz kruga pravila, kao što je to npr. slučaj sa drugim naukama koje je moguće usporediti sa racionalnim znanostima ('ulum 'aqlijje). U objašnjenju pojma “tefsir” treba se zadovoljiti činjenicom da on predstavlja objašnjenje Allahovoga Govora (Kelamullah) ili pojašnjava kur'anske riječi i ono što one podrazumijevaju.

Drugi smatraju da se “tefsir” bavi partikularnim pitanjima (el-mesa'ilu'l-džuz'ijje) ili općim pravilima (el-qawa'idu'l-kullijjeh) ili osobinama iz kruga pravila, te je, otuda, moguće definisati nauku “tefsira” , navodeći pritom i druge nauke koje su potrebne u razumijevanju Kur'ana, npr. nauka o jeziku, sintaksa, gramatika, kiraeti...

Ukoliko slijedimo mišljenja uleme koja definiše nauku “tefsira” , uočit ćemo da oni daju njezine mnogobrojne definicije, koje je moguće sve svesti na jednu definiciju. Sve su one, iako različite u iskazima, jedinstvene sa stanovišta značenja i onoga čemu teže.

Ebu Hajjan definiše “tefsir” riječima: “Tefsir je nauka kojom se istražuje i izučava način izgovaranja kur'anskih riječi, njihova značenja, pravila kad se riječ upotrijebi samostalno i

kontekstualno i značenja do kojih se dolazi u specifičnoj upotrebi kao i druga prateća pitanja.”

Potom on objašnjava definiciju, pa kaže: “Naš iskaz: 'Tefsir je nauka' - tj. vrsta znanja koja obuhvata druge nauke; 'kojom se istražuje i izučava način izgovaranja kur'anskih riječi' – tim se bavi disciplina kiraeta ('ilmu'l-qira'at); ' i njihova značenja' – tj. značenja tih riječi, a to se odnosi na nauku o jeziku ('ilmu'l-luga) koja je nužna u ovoj vrst znanja; 'pravila kad se riječ upotrijebi samostalno i kontekstualno' – ovo se odnosi na sintaksu (et-tasrif), gramatičku analizu (i'rab), semantostilistiku ('ilmu'l-bejan) i tropiku ('ilmu'l-bedi'); 'i značenja do kojih se dolazi u specifičnoj upotrebi' - obuhvata riječi čije je značenje leksičko i one čije je značenje metaforičko, jer nekada kontekst, po svom vanjskom smislu, zahtijeva i odvraća od doslovnog značenja te je potrebno izvršiti prijenos doslovnosti a to je onda metafora; kao i druga prateća pitanja – tj. poznavanje derogacije, povoda objave, kazivanja koja nam pojašnjavaju ono čemu Kur'an šuti, i sl.”

Ez-Zerkeši daje slijedeću definiciju: “Tefsir je nauka pomoću koje se razumijava Allahova Knjiga, objavljena Njegovom vjerovjesniku Muhammedu, s. a. w. s, objašnjavaju njena značenja i deriviraju propisi u mudrosti.”

Jedni “tefsir” definišu kao: “nauku pomoću koje se istražuje Kur'ana s ciljem otkrivanja njegovih značenja, tj. onoga značenja koje Allah, dž. š., želi iskazati u Svojoj Knjizi; sve shodno ljudskim mogućnostima.”

Na prvi pogled, iz ove dvije posljednje definicije čine se da disciplina o kiraetima ('ilmu'l-qira'at) i ortografija ('ilmu'r-resm) ne potpadaju pod nauku tefsira. To zbog toga što se u različitim kiraetima razlikuje i značenje, npr. kiraet: “mulken kebiren “(El-Insan, 20) – sa dammom na mimu i sukunom na lamu u riječi mulken – u drugom kiraetu je i značenje drugačije, tj. ako je fetha na mimu a kesra na lamu: meliken kebiren; kiraet: “Hatta jathurn” (El-Beqare, 222) – sa sukunom na harfu ta – značenje se mijenja u kiraetu: “jutahhirn” - sa tešdidom na ha-u. Značenje se, također, razlikuje i s obzirom na različitu kur'ansku ortografiju u mushafu, npr. značenje ajeta “Emmen jemšii sewijjen” (El-Mulk, 22) – gdje je riječ emmen napisano spojeno (bi wasl) – se razlikuje od značenja ajeta: “Em men jekuunu 'alejhim wekilen” (En-Nisa', 109) – u kojem je napisano rastavljeno em men – jer rastavljanje podrazumijeva značenje čestice bel koja se ne podrazumijeva u sastavljenim oblicima.

Drugi, pak, “tefsir” definišu kao: “nauku koja se bavi fenomenom objavljivanja ajeta, analizom njihovih sadržaja te povoda zbog kojih su objavljivani, zatim njihovog razvrstavanja na mekkanske i medinske ajete, jasne i manje jasne (muhkem i metešabih), derogirajuće i derogirane (nasikh i mensukh), posebne i opće (khass i 'aam), apsolutne i ograničene (mutlaq i muqajjed), sažete i pojašnjavajuće (mudžmel i mufesser), one koji definišu dozvoljeno i zabranjeno, koji obećavaju i kojima se prijeti, kojima se naređuje i zabranjuje, koji sadrže poučke i primjere.”

Sve četiri ove definicije se slažu da je “tefsir” nauka kojom se – shodno ljudskim mogućnostima – istražuje ono što je Allah, dž. š, iskazao u Svojoj Knjizi. “Tefsir” obuhvaća sve ono načemu se temelji razumijevanje značenja i objašnjenje spomenute intencije.

Leksičko značenje riječi te'wil

Riječ “te'wil” je derivirana iz riječi “ewwel” a u značenju “er-rudžu'/povratak” . U “El-Qamusu” stoji: “ale ilejhi ewwelen we me'alen, tj. redže'a ('vratio je'); iz ovoga je izveden glagol irtedde/povratiti se... kaže se: ewwele'l-kelame te'wilen we te'ewwelehu, tj. 'vratio je riječ njenom početku i izvoru'; “et-tewil” znači i tumačenje snova ('ibaretu'r-ru'ja)”

U “Lisanu'-Areb” se kaže: “Ewwel' znači 'er-rudžu'/povratak'; kaže se: 'ale'š-šej'e ju'ewwilu ewwelen we me'alen, tj. redže'a/vratio je nešto njegovom početku i izvoru'; awele'š-šej' znači 'vratio je nešto'; we ulet 'ani'š-šej', tj. 'nešto se je povratilo'; u jednom hadisu se kaže: 'Men same'd-dehre fela same we la ale/Ko neprestano posti, taj nema posta niti kakvog dobra!' – tj. 'povratka na dobro...'; također se kaže: 'we ewwele'l-kelame we te'ewwelwhu,' tj. 'vratio je riječ njenom izvoru,' we ewwelehu we te'ewwelehu, tj. njenom prvotnom značenju...”

Dakle, prema ovome, riječ “te'wil” je izvedena iz riječi ewwel u značenju povratak (er-rudžu'). Ovo je jedno od njenih značenja sa leksičkog stanovišta. Onaj koji primjenjuje “te'wil” (mu'ewwil) 'vraća' govor na jedno od njegovih mogućih značenja.

Rečeno je da je riječ “te'wil” izvedena iz riječi ijjaletun (upravljanje), što znači sposobnost i umijeće vladanja. Znači, onaj koji primijenjuje “te'wil” 'upravlja' govorom i 'stavlja' ga na njegovo mjesto. Ez-Zamakhšeri kaže: “ale'r-re'ijeh ju'ewweluha ijaleten haseneten we huwe husnu'l-ijaleh.../ Vladar lijepo i na najbolji način upravlja i vlada svojim podanicima...”

U Kur'anu se ovaj izraz nalazi u mnogim ajetima i to u različitim značenjima. Neki od tih ajeta su: “Oni u čijim srcima je zastrana slijede one nejasne ajete iz nje, željni smutnje i željni svoga tumačenja (te'wiilih)! A tumačenje njihovo zna samo Allah!... (Ali 'Imran, 7) – u ovom ajetu riječ “te'wil” je došla u značenju riječi tefsir (tumačenje) i ta'jin (određivanje) – “A ako se u nečemu ne slažete, to Allahu i Poslaniku prepustite, ako u Allha i Onaj Svijet vjerujete! Tako vam je bolje, a i posljedice su ljepše (we ahsenu te'wiila).” (En-Nisa, 59) – u ovom ajetu ona znači posljedicu (el-'aqibeh) i povratak (el-mesir) – “Zar oni čekaju da se prijetnje Kur'anim obistine. A onoga dana kad se prijetnje Kur'anom obistine... (te'wiluh)” (El-E'araf, 53); “Dakako, oni samo poriču ono što znanjem obuhvatiti ne mogu, a još im nije ni tumačenje njegovo dospjelo (we lemma je'tiihim te'wiiluh)” (Junus, 39) – u ova dva ajeta riječ “te'wil” ima značenje obistinjenja onoga o čemu se obaviještava – “A tebe će tako Gospodar tvoj odabrati, i tumačenje snova te podučiti (min te'wiili'l-ehadith)...” (Jusuf, 6); “A on im reče: 'Neće vama dvojici nikada hranu što jede donijeti, a da vam ja ne kažem kakva će hrana biti (illa nebbe'tukumaa bi te'wiilih)!” (Jusuf, 37); “...mi nismo znalci tumačenja snova tih (bi te'wiili'l-ahlaam)” (Jusuf, 44); “...Ja ću vas o značenju sna obavijestiti (bi te'wiilih)...” (Jusuf, 45); “...Ovo je značenje sna moga otprije (te'wiilu ru'jaje)...” (Jusuf, 100) – u svim ovim ajetima riječ “te'wil” ima isto značenje, značenje sna – “...obavijestit ću te o značenju (se'unebbi'uke bi te'wiili) onoga za što se ti nisi mogao strpjeti.” (El-Kehf, 78); “To je značenje (dhaalike te'wilu) za što se ti nisi mogao strpjeti!” (El-Kehf, 82) – intencija riječi “te'wil” u ovim ajetima je tumačenje postupaka koje je učinio El-Khidr - bušenje lađe, ubistvo dječaka i popravljanje zida – i objašnjenje uzroka tih postupaka, a nije u pitanju “te'wil” riječi.

Terminološko značenje riječi te'wil

Riječ “te'wil” kod 'Dobrih predaka/ Selefu's-salih' ima dva značenja:

 

  • Tumačenje (tefsir) govora i objašnjenje (bejan) njegovog značenja, svejedeno da li se ono podudaralo ili suprotstavljalo njegovom vanjskom značenju. Prema ovome, riječi “te'wil” i “tefsir” su sinonimi (muteradifejn). Mudžahid je to opisao riječima: “Zaista znalci znaju njegovo tumačenje (te'wileh).” - tj. Kur'ana – kao i Ibn Džerir et-Taberi u svom tefsiru formulacijama: “Mišljenje o tumačenju (fi te'wil) Allahovih Riječi je takvo i takvo...” “Učenjaci Kur'ana (ehlu't-te'wil se razilaze u tumačenju ovog ajeta...” - i sl. On je pod ovim podrazumijevao “tefsir”;
  • podudaranje značenja i govora. Ukoliko je govor u formi želje njegov “te'wil” je u formi glagola koji izražava želju, a ako je u pitanju obavijest, njegov “te'wil” će biti podudaran sa onim o čemu se obavješatava. Kao što vidimo, ovo značenje je potpuno suprotno prvospomenutom, jer u prvom značenju “te'wil” može doći u formi znanja, govora, tumačenja, komentara, pojašnjenja; taj “tewil” može biti jezikom i srcem; on ima misaono (dhihni), verbalno (lafzi) i formalno (resmi) bivanje (wudžud). Prema ovom drugom značenju, “te'wil” je podudaran sa postojećim stvarima u njihovom izvanjskom smislu, svejedno dogodile se one u prošlosti ili budućnosti, npr. u rečenici: “Sunce je izašlo.” - “te'wil” je podudaran sa činom izlaženja. Prema mišljenju Ibn Tejmijjea, ovakav je jezik Kur'ana na kojem je on objavljen. Sve iskaze koji se nalazi u Kur'anu moguće je te'wiliti u ovom značenju

Autor: Dr Muhammed Husejn edh-Dhehebi

Preveo: Almir Fatić

(Et-Tefsiru we'l-mufessurun, I, Kairo, Mekteba Wehbe, 1995, 15-20.)