Mufessir Kurtubi prenosi četiri mišljenja o ovom ajetu:

  1. Poslaniku, alejhisselam, naređeno je da se sa svojim ashabima dogovara o pitanju ratovanja kako bi došli do ispravnog stava u tom pogledu;
  2. naređeno mu je da se s njima dogovara kako bi se oni privikli na dogovaranje i njime ukrasili i očistili svoje duše;
  3. naređeno mu je da se s njima dogovara kako bi spoznao blagodat dogovaranja;
  4. naređeno mu je da se s njima dogovara kako bi tu praksu oponašali muslimani i slijedili vjernici, premda Poslanik, alejhisselam, nije imao potrebu da se s njima dogovara (El-Džami'..., 4/250).

Fahruddin Razi u svome tefsiru, kada tumači navedeni ajet, ističe da je Božijem Poslaniku, alejhisselam, naređeno dogovaranje kako bi taj princip slijedili drugi muslimani. Time se ukazuje na činjenicu da je ovaj plemeniti ajet objavljen nakon iskušenja koje je zadesilo muslimane na Uhudu, premda je bilo sasvim jasno da je mišljenje onih koji su Poslaniku, alejhisselam, savjetovali da iziđe izvan grada Medine bilo pogrešno. Ipak, Uzvišeni Allah objavljuje ajet u kojem mu naređuje da im prašta i moli za njih da im bude oprošteno, tj. naređuje mu da ustraje u dogovaranju sa njima, uprkos tome što je njihovo mišljenje, kako se ispostavilo, bilo pogrešno. Ovim se dodatno potvrđuje važnost dogovaranja i objašnjava njegova vrijednost.

 

Nadalje ovaj mufessir ističe: ''Božijem Poslaniku, alejhisselam, naređeno je dogovaranje ne zbog toga što je on imao potrebu za mišljenjima onih sa kojima se dogovara, već da bi kroz postupak dogovaranja svaki pojedinac iznio svoje najbolje mišljenje te da bi se, na koncu, njihove duše usaglasile oko najboljeg rješenja. Usaglašavanje čistih duša o jednoj stvari pomaže onome što se želi postići. Ovo je tajna zajedničkog namaza i tajna zašto je zajednički namaz vrjedniji od pojedinačnog'' (Et-Tefsiru l-kebir, 9/66).

Komentator Zamahšeri veli: ''...i dogovaraj se s njima" – tj. u pogledu ratovanja i tome slično o onome što ti nije objavljeno kako bi se pomogao njihovim mišljenjima. Tako ćeš očistiti njihove duše i podići njihov ugled. Od Hasana el-Basrija prenosi se da je rekao: 'Allah je znao da Poslanik, alejhisselam, nema potrebu za njihovim mišljenjima ali je htio da princip dogovaranja slijede i oni poslije njega.' Prenosi se da je Vjerovjesnik, alejhisselam, rekao: 'Nikada se ljudi neće oko nečega dogovoriti, a da neće biti napućeni na ono što je najispravnije.' Od Ebu Hurejre prenosi se da je kazao: 'Nisam vidio da se iko više dogovara od ashaba Allahovog Poslanika, alejhisselam''' (El-Keššaf, 202).

Zanimljivo je da se poslije riječi: "...i dogovaraj se s njima" navode riječi: "A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha", tj. kada doneseš odluku nakon šūre (dogovaranja) u nečemu i tvoja duša postane zadovoljna, onda se osloni na Uzvišenog Allaha u tom poslu. Neko je rekao, kako navodi mufessir Ševkani, ''osloni se na Allaha, a ne na dogovaranje'' (Fethu l-Kadir, 252).

Svojstvo vjernika

Drugi ajet o šūri navodi se u kontekstu kazivanja o temeljnim svojstvima vjernika u suri eš-Šūrā. Obratimo pažnju u kojim svojstvima je riječ: Sve što vam je dato – samo je uživanje u životu na ovom svijetu, a ono što je u Allaha – bolje je i trajnije za one koji vjeruju i na Gospodara svoga se oslanjaju; / za one koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji, kad ih ko rasrdi, opraštaju; / za one koji se Gospodaru svome odazivaju, i koji namaz obavljaju, i koji se o poslovima svojim dogovaraju, a dio od onoga čime smo ih opskrbili udjeljuju (36-38).

Prema tome, svojstva kojim se odlikuju vjernici su slijedeća:

    1. iman;
    2. oslanjanje na Uzvišenog Allaha;
    3. izbjegavanje velikih grijeha i razvrata;
    4. kad ih ko rasrdi – opraštaju;
    5. odazivaju se svome Gospodaru;
    6. klanjaju namaz;
    7. dogovaraju se u svojim poslovima;
    8. udjeljuju.

Iz navednih ajeta uočavamo da je šūrā, uz ostalo spomenuto, jedno od temeljnih svojstava vjernika. Ona nije stvar izbora, nečije naravi ili njegova htijenja. 

 

Autor: Almir Fatić