Sunnet, kao drugi izvor šerijatskoga prava, u svojem pojmu obuhvaća ono, što je Muhammed, a.s., kao Božiji Poslanik, nepogrješivi tumač Kur’ana i zakonodavac:
- izrijekom (kavl) nalagao ili zabranjivao,
- radnjama (fi’l), odnosno ličnim primjerom pokazivao, kako se u izvjesnim slučajevima ima postupati, te
- prećutno (takrir) odobrio, kad bi u njegovom prisustvu bile izrečene kakve riječi ili poduzete kakve radnje, a on ne bi prigovorio. Razumljivo je, da su te riječi ili radnje morale biti od općenitog značaja, podobne u smislu organizovanja islamske zajednice, odnosno u stvaranju važnijih pretpostavki u izgradnji novog poretka, kao i da je na njih bila uperena pažnja Muhammedova, a.s.
Prema tome razikuje se: as-sunnatu’l-kavlijja, as-sunnatu’l-fi’lijja i as-sunnatu’t-takririjja.

Svoj oblik i svoje utvrđenje Sunnet nalazi u hadisu. No hadis ujedno i posvjedočuje vijest odnosno činjenicu, da je Muhammmed, a.s., nešto rekao, primjerom pokazao, prećutno odobrio, izrazio izvjesno mišljenje, dao neki savjet itd.
Poslije smrti Muhammmeda, a.s., u njegovim drugovima - ashabima, s kojima je on saobraćao, ostalo je živo sjećanje na njegovu pojavu, njegov primjer bio im je pred očima i oni su znali mnoštvo zgoda iz njegova života i rada, kada je on, pored ostaloga, nastupao kao zakonodavac, tumač Kur’ana, kada im je izražavao svoje sudove i davao savjete i mišljenja. Ashabi su ta djela i riječi pamtili i slijedili njegov primjer, tj. Sunnet, a nakon smrti Resulullahove bili su često u prilici, da budu pitani za savjet, kako je on u izvjesnim slučajevima postupao, da li je što odredio, dao sud ili mišljenje o kakvom vjerskom ili pravnom pitanju. Predaja se na taj način širila s pokoljenja ashaba na slijedeće pokoljenje tabi’una, a od ovih na njihove sljedbenike - tabi’iu’t-tabi’ine.
Sunnet Muhammmedov, a.s., ima veliko značenje kao izvor prava i kao tumač Kur’ana. Šejh Aš-Šarani (u. 973. po H.) u svojem djelu Mizan el-kubra razmatrajući ajet: Mi smo tebi dali knjigu (tj. Kur’an) da im (tj. ljudima) objasniš ono, što im je poslano i da oni razmišljaju, nalazi u njem oslon, da Sunnet Muhammmedov, a.s., ima biti tumačem u Kur’anu sadržanih glavnih zasada. Za tumačenje Kur’ana koje je Muhammmed, a.s., vršio i prema gornjemu ajetu na to ovlašten bio, imao je Muhammmed, a.s., posebni dar, kojim ga je Bog obdario, a bez toga važnoga njegovoga rada i njegovim Sunnetom danih tumačenja bez dvojbe da bi glavne zasade Kur’ana ostale nejasne i niko ih više ne bi mogao objasniti (naravno na jedan za muslimane autentičan način). Ako uzmemo u obzir još činjenicu, da Kur’an ne sadrži više od nekih 600 izreka pravne naravi, može se naslutiti, koliko je područje trebalo biti uređeno Sunnetom, uvaživši okolnost, da se radilo o izgrađivanju novoga pravnog poretka i organizaciji novog vjerskog i društvenog života.
Zakonodavni rad Muhammmedov, a.s., nalazi, kako je spomenuto, podlogu u nekim ajetima Kur’ana, gdje stoji: Reci: “Pokoravajte se Bogu i Njegovome Poslaniku, ali ako vi oklijevate, Bog ne voli nevjerne”. (III:32): zatim: Vi u Božijem Poslaniku imatedivan primjer za svakoga onoga, koji se nada, da će izaći pred Boga, i vjeruje u Posljednji dan, i koji Boga mnogo spominje (XXXIII: 21), kao i u ajetu: O vjerni, pokoravajte se Bogu: i pokoravajte se Njegovom poslaniku i između vas onima, koji vrše vlast. Ako se budete prepirali o kakvoj stvari, obratite se Bogu i Poslaniku, ako iskreno vjerujete u Boga i u Posljednji dan. Ovo je najbolje i ovo je svršetak prepiraka (IV:59).
U svojstvu tumača Kur’ana i zakonodavca Muhammmed, a.s., je dakle, uređivao odnose javne - i privatne - pravne naravi17 i izgrađivao pravni poredak, gradio islamsko društvo u duhu vjere, koju je naučavao. Njegov Sunnet, u kojem se odražava ta mnogostrana djelatnost, pruža nam donekle sliku toga rada, u kojem je pored vjere i ćudoređa posvećena pažnja i svim granama ljudske djelatnosti, duševnoga, društvenog i porodičnog života. Dovoljno je letimično pregledat jednu od poznatih zbirki hadisa, pa da se vidi, kako je taj rad bio zamašan i zasnovan na širokoj osnovi, a smrću Muhammmedovom, a.s., prouzročena praznina ukazuje se tek tada u svojoj pravoj veličini.

Autor: Mehmed Alajbegović