Pored dobrih strana mutezilijskog tefsira i njihovih velikih zasluga u islamu i tumačenju Kur'ana, također u njihovim tefsirima se uočavaju i nedostaci, od kojih je najznačajniji njihova snažna, neograničena i bezuvjetna oslonjenost na razum.

Mutezile, koje su se pojavile početkom II stoljeća po Hidžri, sa novim stavovima i idejama koje su bile oprečne stavovima drugih islamskih sljedbi, u svoje temeljne principe svrstali su tevhid, pravdu, nagradu i kaznu, međustanje, naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Međutim, kada su se suočili sa protivljenjem sljedbenika hadisa i prav-nika, da bi dokazali svoje principe i uvjerenja koja su u vanjskom smislu bila u suprotnosti sa pojedinim ajetima, potražili su pomoć razuma u komentaru kur'anskih ajeta.

U akaidskim raspravama, na početku, oni bi se vraćali na vlastiti razum i princip razuma smatrali apsolutnim i na osnovu njega ajete komentirali i davali im unutarnje značenje. Kako je vanjska forma nekih ajeta bila suprotna njihovim stavovima, oni su ajetima davali značenja suprotna njihovom stvarnom, vanjskom značenju, zanema-rujući činjenicu da su neki kur'anski smislovi i stavovi u vezi s obračunom, vagom, šefa'atom Poslanika, miradžom Božijeg Poslanika itd.,.izvan mogućnosti shvatanja razumom. Miješanje razuma u ovu vrstu stvari dovelo ih je dotle da dignu ruke od vanjske forme ajeta koji govore o obračunu na Kijametskom danu, vaganju djela na Kijamet-skom danu, raspravama stanovnika Džehennema i Dženneta, zagovor-ništvu Poslanika, miradžu Božijeg Poslanika i mnogim drugim stanji-ma na Ahiretu, i da ovim ajetima daju značenja koja su suprotna njiho-voj vanjskoj formi.

Također u pojedinim slučajevima mutezile su koristile razum za dokazivanje pojedinih stavova, ne obraćajući pažnju na to da je mogu-će da bude produkt mašte ono što oni zamišljaju razumskim.

Na primjer, Ebu Ali Džabai i Belhi, dvojica poznatih mutezilij-skih komentatora, u komentaru ajeta: Koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem... (Al-Baqara, 22), nastoje da pomoću razu-ma dokažu širinu Zemlje. Oni ističu: "Razum ukazuje na prostranstvo Zemlje, jer se u Zemlji nalazi voda, a voda se ne nalazi na Zemljinoj površini." Šejh Tusi, veliki šiijski mufessir, odgovara: "Ovaj razum-ski dokaz ne ukazuje na prostranost Zemlje, jer oni koji vjeruju u loptast oblik Zemlje cijelu Zemlju smatraju loptastom, ne samo neke njene dijelove." Dakle, ako bi u ovakvom slučaju bio neki ajet u Kur'anu koji bi ukazivao na loptast oblik Zemlje, zasigurno bi mute-zile razumskim argumentom dali mu unutarnje značenje (tevil) i digli ruke od njegove vanjske forme.

Ponovljenu grešku mutezila imamo i kod komentara tefsirskih predaja, jer su oni smatrali neprihvatljivim tefsirske predaje koje su bile u suprotnosti sa njihovim uvjerenjima i stavovima, bez obzira na to što vjerovanje mora da ima svoje izvorište u ajetima i predajama, a ne da ajeti i predaje budu ustanovljeni na uvjerenjima čije je izvorište razum. Na primjer, u časnom ajetu: "Bitće sigurni samo oni koji vjeru-ju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju" (Al-An'am, 82), riječ "zulm" u predaji Božijeg Poslanika, a.s., objašnjena je kao širk. Ali Džabai, Belhi i Zamahšeri nisu prihvatili tumačenje riječi 'zulm' kao širk stoga što je u protuslovlju sa vjerovanjem mutezila o neop-hodnosti kazne zagrjesnika i riječ zulm tumače kao grijeh.

Drugi problem i nedostatak u mutezilijskom tefsiru bio je taj što su vrlo ograničeno koristili tefsire imama, što je bilo razlog da je kod mnogih mutezila oslabilo svjetlo Kur'ana i sjaj ove Božije Knjige. Kako su u dokazivanju svojih uvjerenja i ideja imali potrebu za Kur'a-nom, bili su primorani da na ekstreman i neispravan način upotreb-ljavaju razum u tefsiru ajeta i da se sustegnu u potpunosti ili pak od većine vanjskih aspekata Kur'ana.

Treći problem kod mutezilija jeste zaokupljanje pitanjima i raspravama koje nisu imale veze ili su vrlo malo povezane sa tefsirom i upravo je ovo dovodilo do toga da neki njihovi tefsiri dosegno veličinu od 600 tomova, dok su se neki njihovi komentatori po 30 godina bavili komentiranjem i nisu završili svoje komentare .

S perzijskog preveo: Ekrem Tucaković

Znakovi vremena, 33, Sarajevo, jesen 2006, vol.9 broj 33