Period prije pojave mutezila može se podijeliti na dva razdoblja:

  1. Razdoblje ashaba - U ovom razdoblju ashabi su u tumačenju kur'anskih ajeta koristili ajete, predaje vezane za Poslanika, uzroke objave (esbabunuzul), leksiku, običaje i tradiciju Arapa. Oni su u tefsiru imali najveće povjerenje u ajete i Poslanikovu tradiciju. Medu njima Ibn Mesud se koristio racionalnim tuma-čenjem i svoje je učenike u Iraku upoznao sa ovom tefsirskom metodom.
  2. Razdoblje tabi'ina - U ovom razdoblju spominje se da je pored tefsirskih izvora korišteno i mišljenje ashaba kao jedan od tefsirskih izvora. Mudžahid i pojedini učenici Ibn Mesuda pored ovih izvora koristili su se racionalnim tefsirom.

Okončanjem razdoblja ashaba i pojavom sekti, posebno mutezilijske sekte, povećale su se napetosti i razlike u vezi s tumačenjem Kur'ana, tefsira, metoda i izvora, i svaka je grupa i sekta izražavala svoje stavove i poglede u vezi s Kur'anom i tefsirom na osnovu svojih vjerovanja i mišljenja, koja nisu bila prihvatljiva za druge sekte.

Abduldžabar Mutezili, veliki učenjak i mutezilijski mufesir, ova-ko je poredao ove stavove:

  1. Kur'an nema značenja i smisla i jedino je spušten radi učenja.
  2. Kur'an ima smisla, ali nemamo dokaza za spoznaju njegovih smislova.
  3. Jedino je Poslanik bio obaviješten o smislovima Kur'an i u spoznaji smislova Kur'ana moramo uzimati stavove Poslanika.
  4. Kur'an posjeduje smisao i može se tumačiti, a jedino Poslanik, ashabi i tabi'ini razumiju njegovo značenje.
  5. Kur'an pored vanjskog (zahir) ima i unutarnji aspekt (batin), koji je naspram njegovog izvanjskog aspekta, a unutarnjost Kur'ana znaju jedino Poslanik, a.s., ili imami.
  6. Iza forme Kur'ana (zahir) ne postoji ništa drugo, ali je tumačenje (tefsir) i unutarnji smisao (tevil) izvanjskog (zahir) privilegija Poslanika, a.s., ili imama.
  7. Kur'anski ajeti dijele se u dvije grupe: muhkem i mutešabih. Ajeti koji su muhkem imaju smisao, ajeti koji su mutešabih ne ukazuju na neko značenje.
  8. Mutešabih ajeti, kao i muhkem ajeti, posjeduju smisao, ali su jedino Poslanik i imami obaviješteni o njemu.

Mutezile koje nisu ove stavove smatrale podudarnim sa svojim uvjerenjima i mišljenjem nastojali su da ih opovrgnu koristeći razum, ajete i predaje i ustvrdili su kako su "zagovornici ovakvih ideja nanijeli udarce Kur'anu i islamu teže od udaraca nevjernika i otpadnika."

Radi ilustracije načina opovrgavanja prethodnih stavova, pokazat ćemo na primjeru Abduldžabara Mutezilija: "Osnovni cilj kur'anskih ajeta jeste objašnjenje istine ljudima, a drugi ciljevi, kao što je vrijednost učenja Kur'ana, jesu sekundarnog karaktera u odnosu na objašnjenje i razumijevanje ajeta. Ako nema ovog cilja u govoru, takav govor će biti besmislen i njegov govornik pričat će besmislice, a kako je Kur'an Božiji govor, a Bog je čist od svake vrste besmisla, kur'anski ajeti imaju smisao.

Pored toga, spoznaja propisa je jedna od zadaća a izvor ove spoznaje jesu kur'anski ajeti i, ako smo nemoćni da spoznamo svrhu i smisao ajeta, nismo sposobni za zaduženja."

Autor:  Abdoulreza Jamalzadeh