Kur'an u stavovima islamskih sekti ima uzvišen i poštovanja vrijedan položaj, premda su ove sekte, shodno svojim pogledima ili intelektualnoj suhoparnosti, odabrale različite pravce u pogledu korištenja ili oslanjanja svoga mišljenja i prakse na Kur'an.

Prije nego što pristupimo analiziranju ovih stavova i pozabavimo se razdvajanjem istine od onoga što je neistinito, nije na odmet osvrnuti se na prilike nastanka i razvoja različitih sljedbi u svijetu islama.

Povijest pokazuje da, kad god bi Božiji poslanik obznanio svoje postojanje među ljudima, pojavile bi se, u prvom redu, dvije prepreke njegovom reformskom pokretu. Prva prepreka su bili velikaši koji su u reformskom pokretu Božijih poslanika vidjeli opasnost uništenja njihovih položaja i veličine i druga prepreka su potlačeni koji su, kao rezultat propagande velikaša, nerazumno na svojim plećima nosili temelje kulture nevjerništva i širka i smatrali su put ropstva i zablude svojih očeva i predaka obaveznim i nepromjenljivim putem.

Povijest poslaničkih pokreta pokazuje da se obično moćnici, unatoč svim upozorenjima i uputstvima, na koncu, nisu predavali istini i svim snagama i do posljednjeg daha su se borili sa poslanicima, ali su Božiji poslanici najčešće uspijevali usmjeravati veliki dio narodnih snaga i ljudi koji su bili u intelektualnoj i ekonomskoj potčinjenosti.

Obično dok se moćnici hvališu, vjernički front i narodne snage jedinstveno nastupaju suprotstavljajući se neprijatelju a u cilju očuva-nja svojih snaga i svog jedinstva i izbjegavaju podjele i cijepanje. Ali kada u društvu uspiju i zadobiju tu snagu da preuzmu poluge moći i slome snagu silnika-nevjernika, intenziviraju se razlike u stavovima i pogledima i unutarnja rascjepkanost se okončava krizom unutar fronta.

Samiri nagovara društvo Beni Israila (Jevreje) da učini sedždu teletu onda kada se narod Beni Israila (Jevreji) oslobodio zajedničkog neprijatelja i, dakako, fenomen Samirija nikad nije bio i nije jednovrstan.

Raskolnički pokreti nekad bivaju unutar generacije koja je svjedok dvaju oblika vlasti i društvenih odnosa: politeizma i monoteizma, generacije koja je odgojena u periodu politeizma čiji su tragovi ostali na njima. Kur'an aludira na ovu činjenicu u primjeru u kojem govori o stanju Beni Israila, čija jedna grupa nije mogla da se potpuno distancira od ideje osjetilnosti i idolatrije pa su kazali Musau, a.s.: "Nećemo ti povjerovati dok Allaha ne vidimo." (Bekare, 55) "O Musa," - rekoše oni - "napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!" (Al-Araf, 138).

U nekim slučajevima uzrok nastanka sekti bila je zloupotreba društvenih nedorečenosti i vlastitih individualnih sposobnosti.

U situaciji kada moćnici nisu bili potpuno uništeni i kada su u njihovoj generaciji još bili prisutni tragovi i ostaci mišljenja i pogleda bivšeg društvenog uređenja, ova grupa, koja je i dalje maštala o svojoj prethodnoj moći i pozicijama svojih predaka, indirektno i ponekad di-rektno borila se sa vjernicima i vjerujućim društvom, ali ovaj put ne kroz oružani sukob i rat, nego prvo stvaranjem idejnog i vjerskog rascjepa među vjernicima.

Ovdje su djelovali i drugi faktori, kao što je inozemni faktor i faktor vanjske kulture željne dominacije itd.

A sada da se vratimo povijesti islama. Skoro svi spomenuti fak-tori u povijesti islama bili su prisutni na polju parcelizacije vjerničke snage i slamanja vjerničke moći kod ljudi.

Pošto je Poslanik islama začuđujućom brzinom Arapski poluotok potčinio Božanskoj ideji i vjerovanju i jako suzio prostor za djelovanje mušrika i opozicionih vjerskih grupa i prevrtljivih moćnika željnih vlas-ti, oni su imali značajnu korist od prerane smrti Pečata poslanika, a.s.

Neki su se lažno predstavljali da priznaju poslanstvo i izazvali su lokalne i regionalne krize. Druge grupe, u cilju osvajanja vjerskih uporišta, nastojale su da se dokopaju vlasti ili da barem nekoga između sebe (ensarija, muhadžira, iz Evsa, Hazredža itd) postave na vlast kako bi se posredstvom tih veza domogli većih privilegija.

Knjige kao što su "Al-firq bejne al-firaq" Bagdadija i "Et-tafsir" Esferajenija, koji su prilikom citiranja stavova svojih protivnika, njiho-vim stavovima dali atribute: "sramotno" "zabluda" i "novotarija".

Prema tome, ispravan put u ovom istraživanju jeste konsultiranje najrelevantnijih izvora samih sekti a, u slučaju nepostojanja ili pomanj-kanja ovih izvora, sa velikim oprezom i budnošću treba se osloniti na knjigu "Narodi i vjere" (Milel wa nihel).

Autor: Abdoulreza Jamalzadeh