Stavovi mladih prema braku i bračnom životu

Jedan od bitnih segmenata čovjekovog života jeste bračni život. Uzvišeni Bog, shodno kur’anskom kazivanju, sve stvara u paru (Kur'an, 36:36., 54:45.) , a seksualnost, koja je odnos muškarca i žene, predstavlja poseban slučaj apsolutno univerzalnog Božijeg htijenja. (Bouhdiba, 1994:7) 

U različitim definicijama učenjaka brak se, skoro neizostavno, određuje kao ugovor o dopuštenom seksualnom odnosu između supružnika, odnosno kao ugovor čiji je cilj rađanje zakonitog potomstva. (Džananović, 2004:41.) No, pored toga, osnovni ciljevi braka su i zajedničko življenje bračnih drugova, uzajamno pomaganje i poštovanje zasnovano na ljubavi i dogovoru, duhovnom i moralnom usavršavanju i upotpunjavanju supružnika i sl. Kur’an govori o bračnom sjedinjenju muškarca i žene kao znaku (ajetu) Božijem u kome čovjek pronalazi smiraj, ljubav i milost. (Kur'an, 30:21.)

U povijesti je poznato da je brak kod svih naroda bio predmet posebnog poštovanja. Tako, npr., kod Asirca i Babilonca brak je bio izuzetno cijenjen, a kod starih Egipćana je bio uvažavan. Stari Grci su pridavali veliku ulogu braku. Za Aristotela porodica je osnovna i najbitnija ćelija ljudskog društva iz koje se razvijaju sve zajednice, pa i najveća, odnosno država. Pošto svaka porodica nastaje i razvija se iz braka, onaj ko uništava i razara brak taj uništava: zajednicu, društvo, državu, sve društvene grupe posebno porodicu, sve društvene ustanove i institucije. Odstupanje od braka i njegovo zamjenjivanje bilo kojim i bilo kakvim ljudskim surogatima je razaranje nukleusa ljudskog života i čovječanstva.

Dakle, kroz brak čovjek regulira jedne od najjačih tjelesnih osjećaja - strast, koje Kur’an predstavlja čak kao potencijalno lažno božanstvo. (Kur'an, 45:23.) Samo prakticiranje seksualnosti shodno učenju islama poprima beskrajnu uzvišenost. Prvo vrelo vjerskoga nauka, Kur’an Časni, obiluje opisima porijekla ljudskog života koji se, voljom Božijom, nalazi upravo u seksualnom povezivanju muškarca i žene.

U jednom takvom opisu ukazuje se da intimni život supružnika ima dalekosežne posljedice u reprodukciji ljudskog roda.[1] Pored utoljenja strasti na legalan način kroz brak, među osnovne razloge zasnivanja bračne zajednice spada, svakako, i rađanje te odgoj djece.

Kur’an potomstvo tretira kao jedna od najvećih Božijih blagodati darovanih čovjeku na ovom svijetu (Kur' an,  42: 49.-50.), te kao ovosvjetski ukras. (Kur' an, 18:46.)

Važan segment bračnog života, u duhovnom smislu, jeste moralno upotpunjavanje supružnika u braku. Pored čuvanja od bluda[2], bračni partneri imaju obavezu, ukoliko primijeti neke nedostatke (npr. da ne obavlja namaz, ne posti, konzumira alkohol, nedovoljno posvećuje pažnje porodičnom  životu, odgoju djeteta i sl.), na lijep način upozoriti i skrenuti pažnju kako bi se prisutne negativnosti otklonile. Jedan od rezultata braka jeste i ihsan - dobročinstvo. Upravo dobročinstvo koje bračna zajednica poluči distingvira brak od običnog seksualnog odnosa (koitusa).

Također, kroz brak supružnici nastoje pružiti jedno drugom pomoć i zaštitu, odnosno nastoje da žive vjerni jedno drugom, da se međusobno pomažu u materijalnom i vjerskom smislu, da utječu jedno na drugo u boljem ostvarenju vjerskih ciljeva, da žive kao muslimani i da svoje potomstvo odgoje i obrazuju kao muslimane. (Hasani, 2011:33.)

Imajući u vidu da je i institucija braka danas također pogođena raznim iskušenjima, i da se nalazi u krizi, koja se manifesitra kroz nestupanje u brak, izbjegavanje braka, te sve više iskazan trend življenja u neformalnim, izvanbračnim zajednicama, postavljena su pitanja (12., 12.1.) da bi se putem njih utvrdio odnos gimnazijalaca prema ovoj važnoj instituciji. Hipoteza koja je postavljena glasi da će većina ispitanika imati pozitivan odnos prema braku, te kada dođe vrijeme za to, da će stupiti u bračnu zajednicu.

Također, istražen je odnos učenika prema zapadnjačkom trendu življenja u izvanbračnim zajednicama (pitanje 13.); zatim odnos prema današnjem načinu ljubavnih veza mladih (poznatije pod pojmom zabavljanje ili dating[3] - pitanje 14.); kao i odnos prema vjerski pohvaljenom načinu upoznavanja momka/djevojke[4], i takvom načinu ljubavne veze (koja ima za cilj upoznavanje budućih supružnika radi stupanja u brak - pitanje 15.).

Rezultati istraživanja i rasprava

Tabela 1. Struktura odgovora na pitanje: Kada steknem sve uvjete za brak:

Iz rezultata dobivenih analizom 12. pitanja, vidi se da većina ispitanika (86.4%), namjerava stupiti u brak, što potvrđuje postavljenu pretpostavku da, pored prisutne krize koja je brak pogodila u vremenu u kojem živimo, većina će ispitanika imati pozitivan odnos prema braku. 93.4% ispitanika u Medresi je zaokružilo također da planira stupiti u bračni odnos. Jedan ispitanik se izjasnio da nema namjeru stupiti u brak.

Za ispitanike koji su na 12. pitanje odgovorili da će stupiti u bračnu zajednicu, predvidjeli smo potpitanje, koje je za cilj imalo da utvrdi njihov odnos prema šerijatskoj formi sklapanja braka.

Tabela 2. Struktura odgovora na pitanje: Planiram se:

Rezultati ovog pitanja su zadovoljavajući, jer se 89 % ispitanika izjasnilo da pored zakonskog vjenčanja, planira obaviti i šerijatsko, koje je u našem društvu odraz više moralne prirode čovjeka, s obzirom da ga pozitivno pravno ne priznaje.

Svih 28 učenika (93.4%) Medrese koji su se prethodno izjasnili da imaju namjeru stupiti u brak, u ovom pitanju je u procentu od 100 % izrazilo svoj stav da svoje vjenčanje planiraju i kod matičara u općini, kao i kod imama u džematu.

Antiteza bračnoj zajednici jeste blud. Veliki broj ajeta u Kur’anu tretira pitanje bluda kojeg najžešće osuđuje i strogo zabranjuje.[1] Život u izvanbračnoj zajednici, po učenju islama, jeste grijeh i ima obilježje bluda (zina), za kojeg Uzvišeni kaže da mu se ljudi ne bi trebali čak ni približavati (Kur'an, 17:32).

U teološkom smislu, 3. ajet 24. sure Svjetlost, u kojem se ističe da se bludnik treba oženiti samo bludnicom ili mnogoboškinjom, a i bludnica, da se treba udati samo za bludnika ili mnogobošca, blud dovodi u ravan sa nekom formom paganizma, širkom (pripisivanju Allahu druga božanstva) (Kur'an, 24:3). Blud predstavlja nered u okviru reda. On ne predstavlja destrukciju fundamentalnog poretka svijeta, već blud narušava njegove modalitete. (Bouhdiba, 1994:34). I grijeh bluda počiva u tome što se cilj želi realizirati izvan granica koje je Bog ustanovio. Činjenjem bluda čovjek se udaljava od svoje primordijalne prirode[2], te zaboravom na Boga, kroz taj ružni čin, zaboravlja i samoga sebe.[3]

Zbog velike opasnosti koju sa sobom nosi ovakav način života, naročito u vjersko-moralnom smislu, istražen je odnos/mišljenje učenika prema življenju u izvanbračnim/neformalnim zajednicama.

Tabela  3. Struktura odgovora na pitanje: Današnji trend, da se živi u neformalnim bračnim zajednicama[4], smatram:

Iz navedenog, očituje se da 65.1% ispitanika ovakvu vrstu zajednice ne opravdava i smatra je pogrešnom. Otvoreni odgovori koji su ispitanici upisivali (3 ili 1.2%) su glasili: "svako ima pravo da živi kako želi". 25 ispitanika iz Medrese ili 83.3% su se izjasnili kako taj način zajedničkog života ne opravdavaju (tj. smatraju pogrešnim), dok 5 njih ili 16.7% se nije željelo izjasniti o ovome pitanju.

Kroz 14. pitanje je istražen odnos ispitanika prema današnjem (modernom) načinu ljubavnih veza između mladih. Kod gimnazijalaca su dobiveni poprilično jednaki rezultati kod odobravanja i neodobravanja načina današnjih ljubavnih veza između mladih.

Tabela  4. Struktura odgovora na pitanje: Današnji način ljubavnih veza između mladih[5]:

I u ovom pitanju uočena je bliskost odgovora između odobravanja, neodobravanja, kao i neizjašnjavanja o ovom pitanju. 81 ili 33.3% se izjasnilo kako odobravaju ovaj način zabavljanja (u kojem se krše vjersko-moralna načela, dakako), 75 ili 30.9% ne odobrava ovaj način veze, dok se 76 ili 31.3% nije željelo izjasniti. Otvorenih 11 odgovora ili 4.5% ukupnih odgovora je slično glasio kao i u prethodnom pitanju, a to je da "svako ima pravo odabira načina kako će živjeti", i "da je to osobna stvar pojedinca". Što se tiče Medrese, 5 ili 16.7% ispitanika odobrava moderni način veze između mladih ljudi, 14 ili 46.7% ne odobrava, dok 11 ili 36.6% se nije željelo izjasniti.

Učenicima je prije anketiranja dato uputstvo o načinu rada, te im je prvo objašnjeno što se od njih traži, pojašnjenje su eventualne nedoumice i nepoznanice koje su imali o nekom pitanju ili segmentu pitanja. Tako im je objašnjeno šta se podrazumijeva pod vjerski pohvaljenim načinom upoznavanja momka/djevojke, ciljem i svrhom tog čina, kao i način takve veze.[6] Njihov odnos prema takvoj vezi iskazali su kroz 15. pitanje.

Tabela 5. Struktura odgovora na pitanje: Šerijatski način upoznavanja momka/djevojke, i takav način veze, smatram:

Odnos gimnazijalaca prema vjerski pohvaljenom načinu održavanja predbračne veze, uočljivo da je podijeljen: 32.1% smatra poželjnjim, 15.6% jedino ispravnim. Na osnovu rezultata, zaključuje se da 47.7% ispitanih imaju ispravan odnos prema ovom načinu veze kod mladih. Otvoreni odgovori su također slične naravi bili, da u bîti podržavaju, no da im taj način nije potpuno jasan, i precizno objašnjen na satima vjeronauke. U Medresi, pored 56.7% koji ovaj način smatraju poželjnjim, 16.7% jedino ispravnim, 23.3% neizjašnjenih u vezi s ovim pitanjem, zabilježili smo i 1 odgovor ili 3.3% koji smatra ovaj način retrogradnim - nazadnim.

Zaključak:

Kao što je već istaknuto, brak zauzima veoma važnan segment u čovjekovom životu. Uzvišeni Bog kroz Svoju posljednju objavljenu riječ brak označava kao jedan od Svojih znamenja na ovome svijetu. Također, i blagoslovljeni Muhammed, u više navrata kroz svoja kazivanja je isticao ulogu braka u vjerničkom životu, između ostalog kazavši da je brak njegov sunnet (ortopraksa), te onaj ko ne slijedi njegov put - njemu i ne pripada, te da činom stupanja u brak, osoba je već sačuvala polovinu svoje vjere. U pogledu odnosa prema braku dobiveni su očekivani rezultati. Od 243 ispitanih, 210 ili 86.4% učenika i učenica u gimnazijama se je izjasnilo da će stupiti u bračnu vezu.

Također od 210 ispitanih, njih 187 ili 89% je izjavilo da svoje vjenčanje planira obaviti i općinski i šerijatski. Na osnovu izrečenoga, konstatiramo da većina ispitanika ima pozitivan odnos prema braku, kao i šerijatskom zaključenju braka.

U odgovorima na pitanja kojim se istražuje odnos ispitanika prema vanbračnim 65.1% odgovora ne odobravaju ovakav način zajedničkog života. Imajući u vidu da su učenici upoznati s muslimanskim vjerskim stavom o ovom pitanju, ovaj postotak ne može biti pozitivno ocijenjen.

Kod odnosa prema ljubavnim vezama mladih, zabilježeni su slični procenti i kod odobravanja (33.3%), i kod neodobravanja (30.9%), te kod neizjašnjavanja o ovom pitanju (31.3%). Kroz ovakve odgovore nije moguće precizno utvrditi realan odnos, jer se trećina nije htjela izjasniti u vezi s ovim pitanjem. Stavovi učenika prema vjerski pohvaljenom načinu upoznavanja momka/djevojke, djelimično se mogu utvrditi: 47.7% odobrava ovakav način veza među mladima, s tim što je jako mali broj (15.6%) onih koji ih smatraju jedino ispravnim.

Autor: Haris Islamčević

Glasnik br. 7-8, 2015

[1] Na preko 27 mjesta kroz kur' anski tekst se tretira ovo pitanje: pog. Kur' an, 2, zatim 4, 19-25-27 (i drugi ajeti), a zatim redom  u surama: 5; 16; 17; 23;24; 25; 29; 42; 60; 70.

[2] Ovdje podrazumijevamo čovjekovu fitru - stanje u kojem je stvoren (Glasonoša Božije Riječi je kazao kako se svako dijete rađa u fitretu - prirodnoj vjeri, Buharija), a u kojem postoje tragovi transhistorijske i preegzistentne alijanse/saveza sa Bogom, gdje je posvjedočio Božije gospodarstvo, odgovorom na pitanje: Zar nisam Ja vaš Gospodar - riječima Jesi, mi svjedočimo. (Kur' an 7:172). Dakle, čovjek na ovaj svijet dolazi sa potrebom vjere, i potreba za vjerom je sastavni dio njegovog habitusa. A prema hadisu Muhammeda, 'alejhi-s-selam za vrijeme činjenja bluda čovjekova vjera ga napušta, i na taj način on gubi vezu sa Uzvišenim Bogom/zaboravlja na Njega. Hadis čiju poruku navodimo, u cijelosti glasi: "Kada čovjek čini blud njegov iman/vjerovanje ga napušta i lebdi iznad njega, pa kada završi s tim činom vrati mu se!" (Sahih, Tirmizi, Ebu Davud, Hakim) Vidi: Enes Ljevaković, "Blud i prostitucija u svjetlu šerijatskih propisa", Glasnik, 11-12, 2003., str. 1051.

[3] Uzvišeni kaže: I ne budite kao oni koji su Allaha zaboravili pa je Allah učinio da i oni zaborave sami sebe! Kur' an 59:19. Posljedice samozaborava su veoma opasne po čovjeka, i u vjerskom, i u društvenom smislu. Otuđenje od Boga/zaborav na njega kao uzrok čovjekovog samozaborava, implicira slijeđenje krivog puta, odnosno slijeđenje šejtanskih/luciferovih zavodljivih zamki koje rezultiraju čovjekovim griješenjem. U konkretnom slučaju, neodziv na Božiji poziv da se stupi u legitiman brak i na taj način pronađe smiraj, lucifer čovjeka navodi na prostituciju, blud, uživanje i perverziju. U društvenom smislu, takav način života razara sve moguće vrijednosne, tradicionalne, kulturne i pravno-zakonske veze među ljudima.

[4] Pod neformalnom bračnom zajednicom podrazumijevamo zajednički život muškarca i žene (momka i djevojke) koji nije zakonski verificiran, tj. nije došlo do sklapanja braka.

[5] U fusnoti br. 3 je pojašnjeno šta se podrazumijeva pod današnjim načinom ljubavnih veza između mladih.

[6] Vidi fusnotu br. 12

[1] O ljudi! Bojte se svoga Gospodara Koji vas je od jednog čovjeka stvorio, a stvorio je od njega i ženu njegovu, i od njih dvoje rasijao je mnoge muškarce i žene! (Kur' an 4:1), ili: i da hude kaplje kad se izbaci Kur' an 54:46. U potonjem ajetu isčitavamo nastanak čovjeka putem začeća (izlivom muškarčeve spreme u rodnicu žene), a taj čin se događa putem intimnog odnosa. (Ovdje ne želimo otvarati pitanje izvanmaterične oplodnje, biotehnološkog roditeljstva, jer ta pitanja ulaze u domen fikha - islamskog prava)

[2] Muhsana je osoba koja je u braku. Etimološki hisn u arapskom jeziku znači tvrđava, utvrda. (Pogl. Abd al-Wahab Bouhdiba, Vrt milovanja, str. 15, fusnota X) Simbolički brak predstavlja utvrdu koja supružnike štiti, između ostalog, od bluda, prostitucije i perverznosti.

[3] Pod ovim pojmom podrazumjevamo vezu između momka i djevojke u kojoj se intimno dodiruju, razmjenjuju poljubce, što u mnogim slučajevima rezultira intimnim odnosom kojeg znatan broj mladih smatra ispravnim i dozvoljenim.

[4] Pod vjerski pohvaljenim načinom upoznavanja mladića i djevojke, podrazumijevamo druženje bez intimiziranja, strasnih dodira i drugih postupaka, koji su Šerijatom zabranjeni. Takav vid upoznavanja/veze podrazumijeva upoznavanje momka/djevojke, razgovore u kojima se nastoji što bolje upoznati pogledi na život, način života, a sve radi približavanja svjetonazora i stupanja u bračnu zajednicu.