Njezino kontekstualno značenje je veoma široko; pojavljuje se u slijedećih sedam različitih značenja: 

  1. fizička smrt: Ali Imran, 185; ez-Zumer, 30; el-Džumu‘a, 8;
  2. kaplja: el-Bekare, 28, el-Mu’min, 11;
  3. zabluda: el-En‘am, 122; en-Neml, 80; Fatir, 22;
  4. suša, neplodnost: el-E’araf, 57; Fatir, 9; Ja Sin, 3; ez-Zuhruf, 11;
  5. rat: Ali Imran, 143;
  6. mrtva, neživa materija: en-Nahl, 21;
  7. nevjerništvo: Ali Imran, 27.

Smrt je jedno od najvećih iskušenja, pa je zato Svevišnji Allah naziva musībetom (nesrećom) u Svojim riječima (el-Ma’ide, 106): ...pa vas zadesi smrtna nesreća (musībetu-l-mevt).

Smrtne muke

U Kur’anu se eksplicitno spominju smrtne muke (sekretu-l-mevt i gamerāti-l-mevt): A da ti je vidjeti silnike u smrtnim mukama (gamerāti-l-mevt), kada meleci budu ispružili ruke svoje prema njima: ‘Spasite svoje duše!' Od sada ćete biti kažnjeni ponižavajućom kaznom... (el-En‘am, 93); A došle su smrtne muke (sekretu-l-mevt) uistinu! To je nešto od čega ne možeš pobjeći! (Kaf, 50) Znalci tumačenja Kur’ana ovdje su primijetili da se glagol navodi u prošlom vremenu, tj. rečeno je: došle su (džā’et), i vele da je to zbog toga što će smrtne agonije sigurno doći. Zato je Muhammed, alejhisselam, učio ovu dovu: ''Allahu moj! Olakšaj Muhammedu samrtne muke!’'' (Tirmizi, 900) 

Hazreti Aiša kazuje: “Ne zavidim nikome ko ima lahku smrt nakon što sam vidjela težinu smrti Allahovoga Poslanika, s.a.v.s.” (Ihjā’, 9/218) Dakle, smrtnih muka nisu bili lišeni ni vjerovjesnici, ni odabrani Allahovi robovi, pa i onaj najodabraniji među njima koji je poslan kao milost svim svjetovima. 

Opisujući smrtne muke, imam Gazali u Ihjā'u veli: “Bol prilikom rastavljanja duše od tijela zahvaća dušu i sve njezine dijelove, u svakoj žili, svakom živcu, svakom zglobu, svakoj dlačici na ljudskom tijelu od glave do pete. Zato, ne pitaj o tim patnjama i bolovima!” (9/216) Zato je lijepo, onome ko je na samrti, osigurati mir i tišinu. Sam trebao bi učiti Šehadet – i to je dobar znak – ili ga, pak, blago nagovarati da ga izgovara, a u srcu imati lijepo mišljenje o Allahu, dž.š.

Šta smrt donosi

Smrt, kako naglašava imam Gazali, donosi tri nedaće: 1) težinu odvajanja duše, što smo ukratko već naveli; 2) gledanje meleka smrti u njegovom obliku, 3) grješnici vide svoje mjesto u Vatri i uplaše se prije nego što ga ugledaju. Njihova duša neće ih napustiti sve dok ne čuju meleka smrti, koji će im prenijeti jednu od dvije vijesti: “Neprijatelju Allahov! Najavljujem ti Vatru!”; ili: “Robe Allahov! Raduj se Džennetu!” Ovo je ono od čega se plaše razumni ljudi (Ihjā’, 9/222–228).

Smrtne muke (sekretu-l-mevt) prilikom rastavljanja duše od tijela odnose se na sve: vjernike, grješnike i nevjernike. Ali grješnici i nevjernici u momentu smrti susreću se sa još dvije nedaće: (a) gledanje u meleka smrti u njegovom izvornom obliku, što je prizor koji izaziva veliki strah, (za razliku od ovih, pokorni Allahovi robovi meleka smrti vide u najljepšem obliku); i (b) viđenje svoga mjesta u Džehennemu. 

Smrt – radost i(li) tuga

Prema tome, pored neminovnih smrtni muka koje se odnose na sve ljude, ipak, smrt sa sobom nosi ili radost (za vjernike) ili tugu (za grješnike i nevjernike). U navedenom ajetu iz sure el-En‘am (93) prikazuje se stanje nevjernika za vrijeme njihovog umiranja i njihovog gledanja meleka smrti. S druge strane, u ajetu: ...one koje će usmrtiti meleci, a oni čisti biti, i kojima će govoriti: ‘Selamun alejkum! Uđite u Džennet zbog onoga što ste činili!’ (en-Nahl, 32) – Svevišnji objašnjava da će one čiste, tj. iskrene muslimane, kada im dođe smrt, meleci poselamiti i obradovati Džennetom. Nadalje, meleci će kazati takvoj duši: Ti, dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj! (el-Fedžr, 28–30) Ove riječi će joj biti upućene prilikom smrti, a veli se i prilikom proživljenja ili prilikom ulaska u Džennet. Prvo mišljenje je pretežnije (erdžah), jer se prenosi da je Ebu Bekr, r.a., o tome pitao Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., na što mu je odgovorio: “Ebu Bekre, melek će ti ove riječi reći prilikom tvoje smrti!” (Ibn Džuzejj, Teshīl, 4/199)

 

Autor: Almir Fatić