Poput sâmoga života koji je bio, ostao i ostat će nedokučiva i neraskrivena tajna, tako je i smrt tajna koja ostaje, prati i pratit će ljudsko življenje i bivstvovanje na Ovome svijetu. Ipak, od osvita naše ljudske civilizacije ljudi su pokušavali objasniti ili protumačiti fenomen smrti. Različite religije i filozofije ponudile su svoje poglede o smrti. Na primjer, grčki filozof Epikur tvrdio je da smrt nije loša, jer dok smo živi – smrti nema, a kad umremo – nas nema. Prema tome, smrt uopće ne može utjecati na nas. Martin Heidegger, njemački filozof egzistencijalizma, tvrdio je da je čovjek svjestan sebe jer je svjestan svoje smrtnosti, odnosno mi smo svjesni sebe jer osjećamo tjeskobu u odnosu spram smrti. Stari narodi su vjerovali da smrću odlaze u vječna lovišta i zato su mrtve pokopavali sa oruđem, nakitom i oružjem, potrebnim za taj vječni lov. Čak je ustanovljena i posebna naučna disciplina koja proučava smrt ljudskih bića, a naziva se tanatologija (grč. tanathos: smrt, logos: nauka).

Tema smrti, dakle, zaokupljala je i zaokuplja ljude na različitim nivoima njihovih interesovanja. Mnoge misli o smrti izrekli su čuveni teolozi, mistici, gnostici, filozofi, književnici, pjesnici, državnici... O smrti su izrečene mnoge mudre i poučne izreke i poslovice. 

Šta je smrt

Prema islamskom učenju, smrt nije nestanak, nego prestanak veze između duše i tijela. Zapravo, smrt predstavlja samo promjenu stanja; duša nesmetano postoji nakon napuštanja tijela, bilo da trpi kazne ili uživa u nagradama. Ta “promjena stanja” posmatra se s dva aspekta: (1) čovjek je smrću lišen svojih organa, svojih posjedovanja (nekretnina i druge imovine) i svojih najbližih, a ono što je bolno jeste rastanak od toga; i (2) smrću se čovjeku otkriva ono što mu je bilo nepoznato tokom ovosvjetskoga života, kao što se i budnome otkrije nešto što mu nije bilo poznato u toku sna. Ljudi su u jednoj vrsti sna. Kad umru, probude se, i prvo što im se ukaže jesu njihova dobra i loša djela, od kojih će štetu ili korist vidjeti (šire v. El-Gazali, Ihjū’, knjiga 9, “Knjiga o smrti i onome što dolazi poslije nje”, 171–516).

Allahova odredba

Smrt je, kao i život, Allahova odredba. I kao takva, ne vezuje se za određene godine, određeno vrijeme ili određenu bolest, što podstiče čovjeka da bude u stanju stalne pripravnosti i iščekivanja. U kur’anskom ajetu: Onaj koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji od vas će najljepše postupati! (el-Mulk, 2) – na prvom mjestu navodi se da je Svevišnji Allah stvoritelj smrti. To je zato što ljudskom postojanju, kao uostalom i svemu što postoji, prethodi stanje nepostojanja, mrtvila. Tumačeći ovaj ajet Suddi, rani komentator Kur’ana, rekao je: “Koji će se najviše smrti sjećati, najbolje za nju pripremati i od nje, iščekujući je, najviše strahovati” (Kurtubi, Tezkira/Podsjetnik, 24). Tu neminovnost Allahove odredbe smrti okusit će, kako se ističe u Kur’anu, svako živo biće (Ali Imran, 185). Smrt je ta prva stanica na putu sigurnog povratka Svevišnjem Allahu. Sve što je na licu Zemlje susrest će smrt (v.: el-Kasas, 88; er-Rahman, 26) u momentu koji mu je već određen (edžel) i koji se ne može ni ubrzati ni odgoditi: Nijedna osobe neće umrijeti osim sa Allahovom dozvolom u času suđenom (Ali Imran, 145). 

Vrste smrti

Iz ljudske perspektive gledano, smrt koja pogađa ljude može se podijeliti na dvije vrste: (1) iznenadna; i (2) očekivana smrt. Iznenadna smrt je ona koja čovjeka pogodi dok je u stanju zdravlja i dobra (ova vrsta smrti spominje se i u hadisu: “Iznenadna smrt je olakšanje za vjernika, a žalost za grješnika”, Ahmed u Musnedu), dok je očekivana smrt ona koja nastaje uslijed faktora koji izazivaju smrt, kao što su bolest, ratno stanje i sl. Također, među ljudima je poznata i podjela smrti na: prirodnu i nasilnu. Prirodna smrt je ona u kojoj ljudi ili druga bića nemaju nikakvog udjela, dok je nasilna smrt ona u kojoj ljudi ili druga bića imaju udjela.

Ovo napominjemo zbog toga da bismo jasno istakli važnu poentu. Naime, na osnovu gore navedenog (Ali Imran, 145) i drugih ajeta, naši učenjaci derivirali su slijedeće pravilo ehl-i sunnetskog vjerovanja: Umrli ili ubijeni umire ili biva ubijen svojim edželom. Svevišnji Allah je svemu stvorenom odredio sudbinu i datume njihove smrti.

 

Autor: Almir Fatić