Rođen je u Ahminu, koptskoj prijestonici. Porijeklom Kopt iz Nubije. Što se religije tiče, bio je musliman od rođenja. Po duhovnoj vokaciji je bio filozof, alhemičar i sufija. Bio je vrlo upućen u duhovnu literaturu svoga vremena. Veoma je cijenio sufijsko iskustvo Rabije al 'Adawiyye i često navodio njene misli u svojim kazivanjima, ali bez preciznog navođenja njenog imena. Vrlo srčano se nosio sa mu'tazi-lijskim učiteljima u raspravama oko stvorenosti ili nestvorenosti du-hovne supstance qur'anskoga teksta. Ostajući vjeran sunnijskom učenju o nestvorenosti Qur'ana, mnogo je trpio, bio proganjan i mučen. Umro je 245/859. godine. Od njegove duhovne zaostavštine ostalo je neko-liko sufijskih poučaka, anegdota i parabola koje su ušle u sastav kas-nije sakupljenih sufijskih hrestomatija načinjenih od brojnih znanih i neznanih sufijskih hroničara.

Njegovo sufijsko iskustvo se najbitnije iskazalo u profiliranju sufijske epistemologije. Mnogi povijesničari sufijske literature tvrde da se njemu duguje sustavna teorija o duhovnim stanjima (ahwal) i postajama (maqamat) kroz koje prolazi svaki posvećenik na Putu sufizma (tariqa) u unutarnjem duhovnom napredovanju i usponu vlastitom vertikalom od svijeta mineralnog kozmosa do svijeta Teo-kozmičkog. U vlastitoj samospoznaji, misli on, Salik prolazi kroz sta-nje spoznaje običnih ljudi, koje je najprizemnije, potom kroz stanje spoznaje filozofa i teologa i, najzad, smiruje se u stanju spoznaje koju doseže 'Arif, onaj duhovno ponajbolji među ljudima, koji izvanjskim likom sliči drugima, no svojom iznutarnjom fizionomijom je sasvim na razini transcendentnog čovjeka (Insan mutlaq), svjetlosnog čovjeka (Insan malakutiyy), duhovnog čovjeka (Insan ruhyy). Ukoliko se ona prvotna spoznaja stječe u polju očitujućih Božanskih svojstava, ona druga u ravni očitujućih i događalačkih Božanskih imena, onda se ona treća, najviša spoznaja stječe na razini kraljevstva samog Božanskog Duha, jer ona izražava čistu sufijsku gnozu, vječnu mudrost koja istječe iz nepresušnog vrela ezoterijskog, hidrovskog nadahnuća. 'Arif u svakom svom životnom dahu, smatra Dun-Nun al- Misri, živi po ritmu Božanske Volje i božanske Mudrosti, a njegovo gledanje Bo-žanske Zbilje nije posredovano bilo kakvom spoznajom, intuicijom, obavijesti, zrijenja, predočivanja/ otkrovenja ili stvarnog i simboličkog zastora. On, jednostavno, hodi uravnoteženim hodom kraljevskim putem Mudrosti i Ljubavi, kojim putem hode svi duhovni vitezi sufij-ske gnoze (Javan-Mard), a to je put kojim najsnažnije struji matica Božanske Mudrosti i Volje.

"Ne vodiš li Ti putem

konjanika izmorena svojim teretom?

Ne oslobađaš li smrtnoga koraka

putnika skitalicu?

Oh! Podari mi dakle tvoju milost

Da od nje živim

I s Tobom bez muke prebrodim

Nesnosnost svoje ubogosti.

Već na samome početku povijesti sufijske gnoze raskošno sufij-sko iskustvo prvih sufija islama je bilo dostatan predujam da se uteme-ljuju prve škole sufizma koje će svijetu duhovne literature priskbiti najistaknutija imena i najznačajnije sufijske likove.

Autor: Rešid Hafizović