…i bogatstvo pretjerano volite…

Allah Uzvišeni stvorio je čovjek i učinio da voli dunjaluk, veže se za njega i trudi da stekne maksimum njegovih dobara. Svaki razuman čovjek je toga svjestan, a i sama ljudska djela to danas potvrđuju, uprkos tome što mnogi od nas duboko u sebi osjećaju da ljudska pohlepa i želja da se “što više stekne” zadire u ljudsku čast i dostojanstvo. 

Zadivila me je predaja koja se prenosi od Ebu el-Vefa’a ibn ‘Aqila, koji kaže: “Ko tvrdi da ne voli dunjaluk smatram ga lažovom sve dok ne dokaže i ne potvrdi svoju iskrenost, a ako dokaže svoju iskrenost dokazao je i svoju ludost.”

U Kur’anu Uzvišeni Gospodar potvrđuje ljudsku ljubav prema dunjaluku:

وَإِنَّهُ لِحُبِّ الْخَيْرِ لَشَدِيدٌ

…i on (čovjek) je, zato što voli bogatstvo – radiša. (El-'Adijat, 8)

لَّا يَسْأَمُ الْإِنسَانُ مِن دُعَاءِ الْخَيْرِ وَإِن مَّسَّهُ الشَّرُّ فَيَئُوسٌ قَنُوطٌ

Čovjeku ne dosadi da bogatstvo traži, a kada ga neimaština zadesi, onda zdvaja i nadu gubi. (Fussilet, 49.)

Također, Uzvišeni u suri Alu ‘Imran kaže:

زُيِّنَ لِلنَّاسِ حُبُّ الشَّهَوَاتِ مِنَ النِّسَاءِ وَالْبَنِينَ وَالْقَنَاطِيرِ الْمُقَنطَرَةِ مِنَ الذَّهَبِ وَالْفِضَّةِ وَالْخَيْلِ الْمُسَوَّمَةِ وَالْأَنْعَامِ وَالْحَرْثِ ۗ ذَٰلِكَ مَتَاعُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا ۖ وَاللَّـهُ عِندَهُ حُسْنُ الْمَآبِ

Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha. (Alu 'Imran, 14.)

Također, postoji i veliki broj poznatih hadisa koji govore o ljudskoj ljubavi i nezasićenosti imetkom, koje nema potrebe citirati. 

Ovdje želim ukazati samo na sljedeće aspekte ovo kompleksne teme:

  1. U današnje vrijeme vrijednost imetka je naglo porasla. Možemo kazati da je završilo vrijeme besplatnih stvari. Kako god ljudi danas kupuje čistu vodu za piće, možda će uskoro kupovati i čisti zrak za disanje. Cijene svih stvari su u konstantnom porastu. Tako, ponekad, cijena neke stvari koje ima u izobilju raste iz nepoznatih razloga. Ovakva situacija čini da se ljudi boje budućnosti i svega što bi vrijeme moglo donijeti. Sve to prati manjak solidarnosti i međusobne povezanosti članova društva, jer su ljudi uvjereni da je jedino sredstvo kojim se mogu suprostaviti životnim teškoćama i iskušenjima upravo novac. To vodi zastrašujućoj želji da se na svaki mogući način stekne što veća količina imetka zanemarujući sve opasne i sumnjive stvari u koje čovjek može upasti na tome putu. Ovu situaciju još ozbiljnijom čini prisutnost fenomena globalizacije u svjetskom trgovinskom sistemu. Nema sumnje da je to sistem koji čini apsolutno najjači kulturološki uticaj na današnje društvo. To je sistem u kojem nije bitno da li je nešto dozvoljeno (halal) ili zabranjeno (haram), već je fokusiran isključivo na što veću zaradu. Taj sistem je, također, uveo neke neprimjerene načine ophođenja, kakva su: cjenkanje, laganje, preveliko hvaljenje slabe robe, nemoralno kamatno kreditiranje i slično. U vjerodostojnom hadisu Poslanik, s.a.v.s., nagovještava rasprostranjenost trgovine pred Sudnji dan, a to je upravo ono što se dešava danas.
  2. Kur’an Časni nas upućuje i uvjerava da su sva dobra koja su nam darovana sredstvo ispita i iskušenja za nas. Tako je i sa imetkom. Uzvišeni kaže:

وَاعْلَمُوا أَنَّمَا أَمْوَالُكُمْ وَأَوْلَادُكُمْ فِتْنَةٌ وَأَنَّ اللَّـهَ عِندَهُ أَجْرٌ عَظِيمٌ

I neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika. (El-Enfal, 28.)

Također, u suri el-Enbija’ se kaže:

كُلُّ نَفْسٍ ذَائِقَةُ الْمَوْتِ ۗ وَنَبْلُوكُم بِالشَّرِّ وَالْخَيْرِ فِتْنَةً ۖ وَإِلَيْنَا تُرْجَعُونَ

Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti. (El-Enbija', 35.)

Islam pokušava obuzdati čovjeka i iskontrolisati njegovu pohlepu za imetkom regulisanjem načina sticanja istog. Tako muslimanu nije dozvoljeno sticanje imetka kamatom, ništavnim ugovorima, mitom, kockom, laganjem, spletkarenjem itd. 

S druge strane, islam također pokušava odrediti granice ispravnog korištenja i trošenja imetka. Tako muslimanu nije dozvoljeno rasipanje imetka, sticanje šerijatom zabranjenih (haram) stvari, trošenje imetka da bi drugi čuli i vidjeli, ili da bi se čovjek pokazao onakvim kakav nije i sl. Suština imetka je da je on predmet ispita koji u srce vjernika treba usaditi temeljnu istinu da se stvarna sreća ne postiže sticanjem što većeg bogatstva, nego ispravnim korištenjem i trošenjem istog, na način koji će roba približiti njegovom Gospodaru, Allahu, dž.š.

  1. Uprkos svemu navedenom, još uvijek se nismo i nećemo zasitili imetka, i nastavit ćemo se truditi da ga što više steknemo. Zato bi u najmanju ruku trebali imati u vidu prava drugih koja smo im u životu dužni dati. To su prava Gospodara, prava naših porodica, prava društva, pa i nas samih. Umjerenost i uvažavanje svih aspekata našeg života na dunjaluku učinit će nas mudrijim u ophođenju s imetkom. Tako se svako ko stekne ogromno bogatstvo ili postigne neki veliki uspjeh treba zapitati: Na čiji račun je to postigao i koliku cijenu je platio? Možda je to učinio na račun vjere, ahlaka, časti, možda na račun porodice ili roditelje, možda na račun zdravlja i sigurnosti…
  2. Uzvišeni Gospodar ljubav prema imetku spominje u negativnom kontekstu upravo zato što je ljubav prema imetku – ljubav  prema dunjaluku, koja čovjeka odvraća od pripreme i rada za Drugi, vječni svijet. Zato redukciju pohlepe i trke za imetkom trebamo tražiti kroz preporod naše duhovne strane, jačanjem veze sa Allahom, dž.š., te intenziviranjem humanitarnih i da’vetskih aktivnosti. Letargičnost članova društva prouzrokovana je sporošću društvenih procesa i kretanja. Ljudi vole i žele da se ostvare na dunjaluku, da u životu osjete napredak i uspjeh. Ukoliko im društvo ne ponudi priliku da te svoje ciljeve ostvare kroz humanitarni i da’vetski rad, borbu sa negativnim pojavama u društvu, radom za opšte dobro i sl., svoje ciljeve će početi ostvarivati sticanjem imetka i  nadmetanjem sa prijateljima i kolegama ko će više zaraditi i postići. Pokušat će na svaki mogući način u sebi ostvariti osjećaj uspjeha na dunjaluku. Ovakva situacija udvostručuje problem. Sticanje imetka, samo po sebi, proizvodi napetost i frustracije jer ga je uvijek manje nego što bi željeli. Ako uz to imetak postane jedino sredstvo i mjerilo uspjeha, borba da ga se što više stekne će eskalirati. Tako ljudi neće birati put i način da dođu do njega.

Istinu je kazao ko je rekao: “Za svaki dirhem treba kintar pameti”. Dodao bih da danas treba i kintar vjere. Molimo Allaha da nam pomogne. 

Preveo: Abdulaziz Drkić

Autor: Abdul Kerim Bekkar