Uzvišeni Allah kaže:

لَهُ مُعَقِّبَاتٌ مِّن بَيْنِ يَدَيْهِ وَمِنْ خَلْفِهِ يَحْفَظُونَهُ مِنْ أَمْرِ اللَّـهِ  إِنَّ اللَّـهَ لَا يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُوا مَا بِأَنفُسِهِمْ

Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega – po Allahovu naređenju nad njim bdiju. Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.

كَدَأْبِ آلِ فِرْعَوْنَ  وَالَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ  كَفَرُوا بِآيَاتِ اللَّـهِ فَأَخَذَهُمُ اللَّـهُ بِذُنُوبِهِمْ  إِنَّ اللَّـهَ قَوِيٌّ شَدِيدُ الْعِقَابِ﴿٥٢﴾ ذَٰلِكَ بِأَنَّ اللَّـهَ لَمْ يَكُ مُغَيِّرًا نِّعْمَةً أَنْعَمَهَا عَلَىٰ قَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُوا مَا بِأَنفُسِهِمْ  وَأَنَّ اللَّـهَ سَمِيعٌ عَلِيمٌ ﴿٥٣﴾

Tako je bilo i sa faraonovim ljudima i onima prije njih: u Allahove dokaze nisu vjerovali, pa ih je Allah zbog grijehova njihovih kaznio – Allah je, uistinu, moćan i strašno kažnjava; to je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sam ne promijeni – a Allah sve čuje i sve zna.

Citirani ajeti sure el-Enfal kazuju nam jednu temeljnu istinu, da je Uzvišeni Allah plemenit i svemilostan. Kada Plemeniti Allah neku skupinu ljudi obdari svojim blagodatima dâ joj i da te blagodati traju sve dok ona ne promjeni svoje ponašanje. Odnosno, blagodati traju sve dok su ljudi zahvalni i Allahove darove koriste na dozvoljen način. Kada se to promjeni Allah im uzima ono što im je podario. 

S druge strane, čitajući ajet sure er-Ra'd saznajemo da Uzvišeni Allah neće promijeniti stanje jednog naroda, iz dobra u loše ili obrnuto, sve dok taj narod sam sebe ne izmjeni, odnosno, dok ne promjeni svoje ponašanje, stavove i način ophođenja sa drugima. Ovo je dokaz Allahove apsolutne pravde. Uzvišeni se prema ljudima odnosi na osnovu njihovih djela, a ne na osnovu veće ljubavi prema jednima u odnosu na druge.

Ukoliko čovjek bude postupao po ovom pravilu priskrbit će sebi veliku počast, jer ako bude činio dobro Allah će mu popraviti ono što sam sebi ne može popraviti i podarit ćemu ono što sam ne može postići. Međutim, ukoliko bude činio zlo i pronevjeri emanet koji je od Allaha prihvatio, Allah će ga napustiti, prepustiti njemu samome i uzeti mu mnoge blagodati kojima ga je obdario.

Zbog svih blagodati kojima je Uzvišeni obdario ljude neki vjeruju da je čovjek centar kosmosa. Naprotiv, činjenica da mu je Allah potčinio sve na Nebesima i Zemlji ukazuje na apsolutno odgovornost čovjeka u njegovom djelima i obavezu da se ponaša shodno toj odgovornosti.

Zakon stalnih promjena

Allah Uzvišeni je učinio da je sve na dunjaluku podložno promjeni, posebno ljudski život. To je opet plod Allahove neizmjerne milosti prema Njegovim robovima. Ja čak u tome vidim novi dokaz Allahove apsolutne pravičnosti. Primjerice, ljudi se rađaju u bitno različitim okolnostima. Nekada su te okolnosti sretne. Drugi, pak, na ovaj svijet dolaze u veoma teškim uslovima, poput onih koji su rođeni u izbjeglištvu, neuslovnom domu, sa trajnim tjelesnim  nedostatkom i slično. Da nije zakona promjenljivosti kojeg je Allah uspostavio u kosmosu takvi bi još uvijek živjeli tegoban život uzrokovan teškim okolnostima u kojima su se rodili. Zato ovaj zakon moramo posmatrati kao vid Allahove neizmjerne milosti prema ljudima. Zamislite da kazna slijedi odmah nakon  učinjenog grijeha, bez prilike da se čovjek pokaje i ispravi, koliko bi život na dunjaluku bio teži.

Borba sa samim sobom

Jasno je da je većina ljudi svjesna da griješe u životu, te da te greške povlače za sobom probleme i nedaće. Sve to je prouzrokovano ličnim nedostatacima, grijesima i nemarom. Neki problemi i nedaće su uzrokavni i grijesima koje činimo prema drugima, a neki iz nama nepoznatih razloga...Možemo primjetiti da ljudi veoma uspješno percipiraju probleme koje drugi čine prema njima. Međutim, malo je onih koji su spremni govoriti o svojim grijesima prema drugima. Razlog tome je što takvo što traži prekor samoga sebe, spremnost na žrtvu i priznavanje greške. Ajet koji tretiramo nam jasno kazuje da, ako želimo promjeniti okolnosti u kojima živimo i odnos drugih prema nama, postoji samo jedan put, a to je da promjenimo svoje duhovno stanje i postupke. To je jasan dokaz ljudima da se moraju ponašati i raditi odgovorno.

Uzvišeni je u ovom plemenitom ajetu kazao ono što su tek danas dosegli i zaključili oni koji zagovaraju i pozivaju na mir u svijetu. Ajet također ukazuje na ključni razlog napretka savremene civilizacije, o kome svijet danas toliko govori. Neka je slavljen Allah, Sveznajući, o svemu Obaviješteni!

 

Neosnovana očekivanja

Citirani ajeti nas uče da je Allahova pomoć koju očekujemo usko vezana za pozitivne promjene u našim životima koje sami moramo učiniti. Te promjene ćemo postići činjenjem dobra, ostavljanjem zabranjenog, borbom sa samim sobom, pronicanjem u uzroke naših problema i pravilnim rješavanjem istih. Ako nismo spremni ništa od toga uraditi kako možemo očekivati da nam Allah popravi stanje?! Takva promjena se neće desiti.

Mnogi muslimani desetinama godina mole Allaha da pomogne i oslobodi Palestinu od Izraela, a to se ne dešava. Mnogi muslimani godinama traže od Allaha da im poveća ospkrbu, ali to se ne dešava. Takvih je primjera mnogo...Allah je blag i milostiv prema svojim robovima, ali dunjaluk je kuća u kojoj vladaju zakoni uzroka i posljedica, odgovornosti i obaveza...kako da očekujemo da nas Allah pomogne u Palestini, a nismo učinili dovoljno sa naše strane? Kako da nam Allah poveća opskrbu kada ako ne radimo dovoljno, ili  se ne trudimo da svoj posao dosljedno obavljamo niti da produbimo svoja znanja u profesiji kojom se bavimo?!

Kada se u jednom narodu raširi razvrat i grijesi, a dobri Allahovi robovi toga naroda ne čine dovoljno da bi ih spriječili ili odvratili druge od njih, niti čine bilo šta da bi te grijehe preduprijedili i ponudili alternatviu razvratu, sami sebi uskraćuju bereket dove i odziva Uzvišenog Allaha. To potvrđuju i riječi Poslanika, s.a.v.s.: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili ćete pozivati na dobro i odvraćati od zla, ili će vas Allah kazniti, zatim ćete Ga dozivati i moliti, ali On vam se neće odazvati.“

Temeljna promjena

Ajeti govore o promjeni onoga što je u dušama (et-tagjir ma fi 'n-nufus), a to je promjena osjećanja, usmjerenja i interesovanja, čišćenje duše i srca od bolesti i nemara. To je ključna i temeljna promjena. Kur'an nam ukazuje da se ljudska osjećanja mogu mijenjati na više načina. Jedan je promjena načina razmišljanja o nečemu. Ukoliko se promjeni mišljenje čovjeka o nečemu, promjenit će se i njegova osjećanja. To se desilo sveštenicima kada su slušali Kur'an: Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju jer znaju da je to Istina, pa govore: "Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas među one koji su posvjedočili.

Duhovno stanje i osjećanja se mogu mijenjati dobročinstvom i lijepim odnosom prema drugima, kako čitamo u suri Fussilet: Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.

Međutim, neki će kazati da se ljudska narav ne može promijeniti i da je, stoga, beskorisno uzalud pokušavati. Naravno da je moguće promjeniti i lošu narav, uz Allahovu pomoć, ukoliko se čovjek čvrsto odluči boriti sa samim sobom i svoja djela i postupke podredi svojoj savjesti.

S druge strane, u svemu ovome veoma je važan pravilan pristup problemu. Primjerice, ukoliko mi neko nije drag pokušat ću barem lijepo misliti o njemu. Ako ne uspijem, nastojat ću ga ne ogovarati i ne uznemiravati i pokušat ću mu pomoći kada god je potrebno. Ukoliko tako postupim učinit ću dobro djelo za koje ću biti nagrađen. Dakle, nekada svoje duhovno stanje mijenjamo liječenjem bolesti naših srca, a nekada samo lijepim mislima i namjerama. Ukoliko čovjek ne može učiniti ništa od spomenutog, onda u najmanju ruku može izbjegavati osobu u čijem se društvu  ne osjeća lijepo. To svako može.

Kada Allah vidi da rob ima veliku želju i htijenje da se promijeni i na tome putu uloži ogroman trud, Allah će mu pomoći i obasuti ga svojim bereketom, jer Allah je od milostivih najmilostiviji.