Poslanik, s.a.w.s., je razumijevao Kur'an općenito i do u detalje. Evidenciju o tome pronaći ćemo u Kur'anu na onome mjestu gdje se izvještava o njegovome usvajanju: usmenom i duhovnom preuzimanju i razumijevanju (qur'anuhu) ajeta i sura:

Naše je da Kur'an saberemo, da bi ga ti učio! A kad ga učimo Mi, ti njegovo učenje prati, a potom, Naše ga je zbilja i objasniti (El-Qijame, 17-19).

Što se tiče ashaba, prirodno je da su oni shvatali Kur'an-i kerim općenito ('ammen); shvatali su njegovo vanjsko značenje i njegove propise, ali oni su morali pitati Poslanika, s.a.w.s., o unutarnjim (bewatin) značenjima, o sažetim, teško shvatljivim i nejasnim ajetima.

Dhehebi u svojoj studiji opovrgava Ibn Haldunovo mišljenje, koje je ovaj svojevrsni komentator Kur'ana iznio u svojoj Mukaddimi, po kome su ashabi poznavali pojedinačna i kontekstualna značenja Kur'ana. Prirodno je - kaže Dhehebi - da baštinici, u svakom jeziku, ne uspijevaju savladati pojedinačna i kontekstualna značenja "teških", velikih knjiga svoga doba, makar one bile i na njihovome jeziku; za to poznavanje potrebna je posebna upućenost i nadarenost. Takav je slučaj i sa Kur'anom.