Edh-Dhehebi ističe da je sasvim prirodno što je među ashabima bilo razlika u razumijevanju kur'anskih značenja. Glavni uzrok tome on vidi u činjenici da su oni imali različite moći razumijevanja. Neki od njih su se više, a neki manje družili sa Poslanikom, s.a.w.s., pa su, shodno tome, manje ili više poznavali esbabu'n-nuzul; potjecali su iz različitih društvenih staleža, a ponekad i iz različitih dijalekatskih sre-dina pa su, shodno tome, manje ili više poznavali garibu'l-Qur'an; jedni su češće, a drugi rjeđe pitali Allahovoga Poslanika, s.a.w.s.; itd.

U svome djelu " El-Feda'il" Ebu Ubejde navodi slučaj hazreti Omera koji nije znao šta znači riječ ebb u ajetu:

...i voće, i piće...('Abese, 31).

Isto tako, ovaj znameniti ashab, koji je bio jedan od obrazo-vanijih pomagača poslanika Muhammeda, s.a.w.s., koji je umio da čita i piše, nije znao šta znači riječ tekhawwuf u ajetu:

...ili da ih neće, sve malo-pomalo, kažnjavati (En-Nahl, 47).

Hazreti Omer se raspitivao šta ova riječ znači pa mu je neki čovjek iz plemena Huzejl rekao da ona u njegovom dijalektu znači tenaqqus - postepeno umanjivanaje.

Slučaj Abdullaha ibn 'Abbasa, koji se također raspitivao za zna-čenja neobičnih riječi Kur'ana, poznat je iz naših ranijih predavanja.

Bez sumnje - kaže Edh-Dhehebi - većina ashaba je poznavala općenito značenje ajeta; bilo im je, npr., dovoljno da iz riječi "i voće, i piće" ('Abese, 31) spoznaju da je ovdje riječ o mnoštvu Allahovih, dž.š., blagodati, a da li neobična riječ ebb označava piće, suho voće, hranu za stoku ili nešto četvrto, to za njih nije bilo toliko bitno.

Kako će se vidjeti iz biografija najpoznatijih ashaba koji su naj-bolje bili upućeni u tefsirska pitanja, izvori njihovoga tefsira bili su slijedeći:

  • Kur'an,
  • Vjerovjesnik,
  • idžtihad i istinbat (dedukcija) te

sljedbenici Knjige (jevreji i kršćani).

 

Autor: Džemaludin Latić